Uloga TO u odbrani Bosne i Hercegovine
Vojna intervencija Varšavskog pakta u Mađarskoj 1956, a posebno ona u Čehoslovačkoj 1968. godine, od presudnog je značaja za formiranje i razvoj TOSRBIH
Da bi pojam Teritorijalne odbrane bio jasniji, treba se vratiti u malo dublju historiju i razjasniti nastanak TO i njegove uloge. TO nije ekskluzivitet Bosne i Hercegovine, niti bivše Jugoslavije. TO seže mnogo dublje u historiju mnogih država, pa i država na prostorima Balkana. Primjera za organiziranje stanovništva za odbranu granica imamo još u osmanlijskom periodu, za vrijeme austrougarske vladavine na našim prostorima, ali i u državi Srba, Hrvata i Slovenaca, ali ih tada ne nazivaju TO.
U Drugom svjetskom ratu posebno do izražaja dolazi angažovanje cjelokupnog stanovništva u odbrani od fašističke nemani kroz formiranje NOVJ-A, te su ta iskustva bila temelj formiranjadrugekomponenteoružanih snaga SFRJ, Teritorijalne odbrane.
TO u OS-U SFRJ
U prvim poratnim godinama nakon 2. svjetskog rata rukovodstvo Jugoslavijenijesmatralozaznačajnorazvijati ovaj segment oružanih snaga, što je i razumljivo ako se ima u vidu da je tada jugoslovensko rukovodstvo slijedilo Sovjetski savez koji je imaosamooperativnustajaćuvojsku.
Međutim, nakon rezolucije Informbiroa 1948. godine i zaokreta u odnosima između Sovjetskog saveza i Jugoslavije, rukovodstvo Jugoslavije biva prisiljeno da preispita stavove o operativnoj armiji i počne razmišljati o potrebi stvaranja takvih oružanih snaga koje će uključivati široke narodne mase, cijeneći da operativne snage ne bi mogle odbraniti teritoriju Jugoslavije od nasrtaja većih snaga iz vana.
U razvoju TO u SFRJ mogu se uočiti dva perioda: prvi period kada je TO razvijan u sastavu JNA do 1968. godine, i drugi kada je TO bio ravnopravan segment OS-A sa JNA, od 1968. do početka agresije na Republiku BIH.
Povod za formiranje jedinica u koje će biti uključene široke narodne mase bili su potezi Sovjetskog saveza i u samom razvoju TO skoro uvijek će biti djelovanje Sovjetskog saveza i Varšavskog ugovora u okruženju Jugoslavije, ali i bilo gdje u svijetu, kao da su Jugoslavija i Sovjetski savez bili povezani pupčanom vrpcom.
Vojna intervencija Varšavskog pakta u Mađarskoj 1956. godine, a posebno ona u Čehoslovačkoj 1968. godine, od presudnog je značaja za formiranje i razvoj TOSRBIH.
Nakon intervencije Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj 21. 8. 1968. godine, bojeći se moguće intervencije i u Jugoslaviji, tadašnje rukovodstvo SFRJ donosi odluku da se teritorijalni bataljoni, čete, diverzantski odredi i druge teritorijalne jedinice i mjesne komande do kraja 1968. godine predaju iz sastava JNA u nadležnost DPZ-A, odnosno republika, pokrajina i općina.
Ovaj korak značio je konačno stvaranje TO kao posebne komponente OS-A SFRJ, što je potvrđeno u februaru 1969. godine Zakonom o narodnoj odbrani, po kojem se Oružane snage SFRJ dijele na dvije komponente: operativnu armiju i TO.
Formiranje TOSRBIH
Rukovodstvo SRBIH je tokom decembra 1968. godine, radeći na realizaciji odluke državnog vrha, donijelo plan osnivanja glavnog republičkog štaba, oblasnih štabova Sarajevo, Banjaluka, Mostar i Tuzla, te općinskih štabova kao zasebnih vojnih organa nadležnih za organizaciju, opremanje, obučavanje i upotrebu jedinica TO.
Glavni štab narodne odbrane SRBIH bio je prvobitni naziv za republički štab TO i profunkcionisao je početkom januara 1969, a oblasni i općinski štabovi formirani su do kraja februara iste godine.
Formirane su čete, bataljoni, brigade i do kraja 1970. godine u jedinicama TOSRBIH bilo je oko 138.000 ljudi. Osim navedenih jedinica, formirani su i dopunski odred, omladinski odredi i jedinice civilne zaštite.
Ustavnim amandmanom XLI iz 1971. godine decidirano je definisano da je TO najširi oblik organizovanog narodnog otpora, te da je pravo i dužnost općina, autonomnih pokrajina i republika da u skladu sa sistemom narodne odbrane, svaka na svojoj teritoriji uređuje i organizuje narodnu odbranu i rukovodi odbranom.
Nakon donošenja Ustava SFRJ 1974. godine, Zakonom o narodnoj odbrani definirana su prava i obaveze federacije, republika i pokrajina, te općina u domenu opštenarodne odbrane.
Nadležni organi republika, pokrajina i općina organizuju i pripremaju TO i obezbjeđuju jedinstvo njegove organizacije, pripreme i djelovanja na svojoj teritoriji.
Starješina štaba TO za organizovanje i opremanje TO bio je odgovoran organu DPZ koji je obrazovao štab, a za borbenu gotovost i upotrebu jedinica odgovarao je starješini štaba šireg DPZ-A.
Samostalnost i masovnost TO nisu pogodovali vojnom vrhu SFRJ, te je u raspravama o novom zakonu o odbrani tokom 1978-1979. godine dio vojnog vrha uporno nastojao da se u konkretnim rješenjima TO u maksimalnoj mjeri podredi JNA.
Posmatrajući TO kao republičke oružane snage i definirajući ih kao mogućeg neprijatelja, vrh JNA nastoji TO staviti pod svoju komandu i iz linije rukovođenja i komandovanja eliminisati predsjedništva republika i pokrajina, te će to biti glavna preokupacija djelovanja vojnog vrha u narednom periodu.
Plan, prvo smanjenja, potčinjavanja, a potom i ukidanja TO, provodio se pod kodnim nazivom “Jedinstvo”, ali je TOSRBIH, iako smanjen, dočekao agresiju na BIH 1992. godine.
TORBIH
Dilemu da li će oružane snage Republike Bosne i Hercegovine činiti TO ili Patriotska liga, Predsjedništvo RBIH u funkciji Skupštine RBIH razriješilo je na 65. sjednici 8. 4. 1992. godine donošenjem Uredbe sa zakonskom snagom o ukidanju dotadašnjeg RŠTO i formiranju Štaba TORBIH, te Odluke o objedinjavanju svih naoružanih snaga na teritoriji RBIH od 9. 4. 1992. godine, što je razumljivo ako imamo u vidu da je državnost BIH obnovljena na Drugom zasjedanju AVNOJ-A, te da je TOSRBIH bio oružana snaga te Republike, tako da je BIH i u segmentu oružanih snaga nastavila kontinuitet državnosti.
Naravno, zbog situacije na terenu trebalo je izvršiti rekonstrukciju štabova i jedinica TO, te je to, pored oružanog otpora agresoru, bio prvi zadatak samostalne i nezavisne RBIH.
Još jedanput da naglasim, Predsjedništvo RBIH nije ukinulo TOSRBIH, nego je TO nastavio funkcionisanje u izmijenjenom sastavu u skladu sa situacijom na terenu.
TORBIH je svoju ulogu časno i pošteno izvršavao sve do formiranja Armije RBIH obezbjeđujući kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine.
Armija RBIH se prvi put kao Oružane snage RBIH pominje u Uredbi sa zakonskom snagom o Oružanim snagama RBIH od 20. 5. 1992. godine, ali je članom 41. iste uredbe regulisano: “do organiziranja Armije njenu funkciju, u skladu sa ovom uredbom, vršiće TORBIH”.
Predsjedništvo RBIH je Naredbom od 23. 6. 1992. godine konačno preimenovalo TORBIH u Armija RBIH, a ŠTO RBIH u Glavni štab OSRBIH.
Pogledi i ove godine objavljuju radove prezentirane na okruglom stolu “Meokrnje simbol borbe protiv fašizma: Antifašistička borba u travničkom kraju u Drugom svjetskom ratu i odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995.”