Katarska defanziva i brza kontra
Svjetsko prvenstvo (SP) u fudbalu jeste festival fudbala, ali, svakako, i svojevrsna platforma kultura naroda, osim one, u mnogome, univerzalne fudbalske. Za razliku od mnogih prethodnih, SP u Kataru je održano na veoma malom geografskom prostoru, a, uz to na itekako specifičnom i geostrateški veoma važnom području. Kontroverze koje su, uglavnom, zahuktane početkom SP, nakon nekoliko fudbalskih partija su pomalo i potisnute. Pretegao je fudbal i veoma kvalitetna igra, uzbuđenje i takmičarski duh.
Dok su neki zapadni mediji akcentirali brojku od 6.500 ljudi stradalih u desetogodišnjem periodu pri organizaciji i pripremi SP, drugi su dokazivali netačnost tih navoda, izvrtanje ukupnih statistika i ukazivali na antikampanju protiv Katara. O tome se u mnogome pisalo i može se lahko pronaći. Čitali smo i o stavovima koji spočitavaju kritičarima i zvaničnicima određenih država pristup pri kojim im nije smetalo ni u kom pogledu održavanje ranijeg SP u Rusiji niti imaju problem s katarskim investicijama u zapadnim zemljama. FIFA je ponovo optužena za potkupljivanje i odbranu interesa bogatog Katara, pa je nastup predsjednika FIFA-e Giannija Infantina pred početak SP na jednoj od press konferencija bio upečatljiv kada je jasno istakao svoj stav o tome da se u nizu kritika na račun Katara očitava licemjerstvo.
Osim spomenutog, sporna je bila zabrana nošenja ‘’One Love’’ trake kapitenima pojedinih reprezentacija, na što je FIFA pristala. Međutim, čini se da je, čak, veću buku napravila neposredna zabrana prodaje i konzumiranja alkohola na stadionima i u njihovoj blizini. Dakako, bila je to prilika da se još jednom u pogrešan kontekst u medijima postave pojmovi ‘’šerijata’’ i ‘’islama’’. Neki su, pak, o alkoholu govorili kao o ‘’fudbalskoj kulturi’’, a mnogi su pri tome zaboravili na slične zabrane u zemljama Zapada.
Na fudbalskim terenima nije bilo mnogo incidenata usko vezanih za potenciranu problematiku SP u Kataru. No, jedan se izdvojio. Igrači Njemačke reprezentacije su pred utakmicu s Japanom u znak protesta protiv ‘’diskriminacije LGBTQ+ populacije’’ odlučili staviti ruku preko usta prilikom zajedničkog fotografisanja. No, navijači i šira javnost odlučili su podsjetiti Nijemce na slučaj Mesuta Ozila koji se 2018. godine, oprostio od Njemačke reprezentacije, nakon što je izvrgnut rasisitičkim napadima zbog fotografisanja s turskim predsjednikom Erdoganom. Pri oproštaju, Ozil je ukazao na diksriminaciju koju doživljava zbog svoga turskog porijekla kazavši da je Nijemac kada Njemačka pobijedi, a migrant kada Njemačka izgubi.
Posljednji aktuelizirani ‘’sporni slučaj’’ sa SP desio se prilikom podizanja samog pehara, kada je katarski emir Al-Sani Argentincu Messiju obukao tradicionalnu arapsku odjeću – bišt. Nije trebalo dugo do zaključaka o nepoštovanju novih prvaka svijeta, njihovog dresa i grba, pri čemu je ignorisana, ustvari, jedna od osnovnih poruka prvenstava – zbližavanje kultura ili, pak, ona o tome da je time prvaku, shodno kulturi jedne istočne arapske zemlje, ukazana počast oblačeći mu odijelo namijenjeno za najsvečanije prilike – trajna uspomena prvacima. Može se kazati da je niz nabrojanih pojava u kontekstu SP tek još jedno ogledalo neutemeljenih ili prenaglih kritika u odnosu na istočni ili južni dio svijeta ili, pak, kritika potaknutim tinjajućim antimuslimanskim sentimentom. Možemo kazati da je takvo šta očekivano kao i da su Katarani na to bili spremni, da bi u konačnici organizaciju, prema brojnim mišljenjima, položili najvišom ocjenom. Doduše, valjalo je opravdati oko 200 uloženih milijardi dolara, koje su im posebno spočitavali mnogi muslimani, prije toga zaboravljajući šta organizacija SP, ustvari, sa sobom donosi ili ukratko: sve gore spomenuto. Možda je baš trebalo da se u kontekstu ovakvog sportskog događaja na Katar sruče kritike; baš u danima kada su mase navijača širom svijeta u toj zemlji i kada milijarde ljudi prati vijesti iz Katara; baš u danima kada je iznenađenje SP reprezentacija Maroka, koja izvan terena pred očima svijeta unosi dašak jednog drugačijeg slavlja isprepletenog jasno označenim vlastitim pripadnostima.
U svemu tome, mi smo svjedočili i regionalnom kontekstu, kada je u prvi plan istureno navijanje i nenavijanje za komšijske reprezentacije Hrvatske i Srbije. Dok su isticane kritike o nepodržavanju reprezentacija koje se ne ograđuju od navijača podržavatelja, recimo, paratvotvorevine tzv. Herceg-Bosna ili same to dopuštaju u svojim redovima, mi smo još jednom osjetili i žal što nas ponovo nema na ovakvom takmičenju. Uz to se još jednom podsjetili na stanje sporta u zemlji u odnosu na komšijske zemlje ili na stalne probleme u Fudbalskom savezu. Naposljetku, ovu široku temu, ne pretendirajući da bezuslovno zastupamo katarske interese, zaključimo najvažnijim: Šta su znanje / novac / moć i / ili vlast, pojedinačno ili kombinovano, izuzmemo li namjere?
Znanje / novac / moć i / ili vlast je organizovati na malom komadu zemlje jedne bogate države usred tog “rasutog i raspamećenog Istoka” najveći fudbalski / sportski turnir u svijetu; organizacijom najvećeg fudbalskog / sportskog turnira u svijetu popularisati najzastupljenije trendove, recimo, ekološke svijesti; skrenuti fokus s važnih rasprava o poštivanju ljudskih prava u svojoj državi; fokusirati važne rasprave o poštivanju ljudskih prava u drugoj državi; BBC, koji prenosi šta želi iz Katara; podići slučaj zabrane konzumiranja alkohola na stadionima u Kataru na nivo senzacionalnog ili na nivo narušavanja takozvane “fudbalske kulture”. I tako dalje.
Niz je ispred i iza nepregledan, i to nam ponajbolje pokazuje o kakvoj mašineriji s fudbalskim / sportskim predznakom je riječ, koja privlači i nudi, ustvari, platformu za borbu narativa i svjetonazora. I, ako nismo, krajnje je vrijeme da o fudbalu kao ogledalu civilizacijskog kursa počnemo ozbiljnije razmišljati. Možda nam u tome pomogne i činjenica da je SP bilo i marš političara, influensera na društvenim mrežama i bogataša poput novog vlasnika Twittera.