Ifkun - spletka - u politici elitocid

Podle i pogubne zamke za ljudsku misao i govor (23)

“Aoni koji ne vjeruju i vjeru negiraju i od ljudi pokrivaju kažu o onima koji po Objavi vjeruju: `Da je bilo kakvo dobro, oni nas u tome ne bi pretekli!’ A kad s njime Stazu pravu ne nađu sigurno će reći: `Ovo je ifk - spletka i izmišljotina drevna!’ A i prije Kur’ana, Knjiga Musaova (Tevrat) bila je vođa i milost. A ova je Knjiga - Kur’an na arapskom jeziku i nju potvrđuje da bi opomenula i upozorila one koji zlo čine i rade! A blago li se dobročiniteljima koji dobra djela čine.” (Ahkaf, 11. i 12)

Mulhidi - ateisti i kjafiri - poricatelji i pokrivatelji Allahove Objave i Riječi, neuzubillahi, prvo za Allahovu Uputu i Objavu kažu da je spletka i drevna izmišljotina. Oni time kroz negaciju, nevjerovanje, poricanje i pokrivanje, ustvari priznaju i potvrđuju da Allahova Objava i Uputa prati čovječanstvo od prvog čovjeka, Adema, a.s.

Zapravo, ne može se sakriti nešto što nikada nije prestalo postojati, neovisno od toga šta o tome misle i govore mulhidi i kjafiri. “Neka naselja i gradove oko vas još davno smo uništili, a nizali smo im i objašnjavali raznolike dokaze na razne načine ne bi li se osvijestili, uhavizali i povratili. A zašto im i kako im nisu pomogli oni koje su oni mimo i pored Allaha uzimali i prihvatali da im budu posrednici, zagovornici, približitelji i božanstva?! Nisu i njih nije bilo već su od njih iščezli. A to je bila samo spletka njihova i dubinske laži koje su smišljali.” (Ahkaf, 27. i 28)

Dakle, prva spletka koja je na svijetu smišljena i osmišljena od šejtanske objave, a prenosi se preko mulhida - ateista i kjafira - poricatelja i pokrivatelja Istine, jeste spletka protiv Objave i upute: “Kada im se Naši jasni ajeti kazuju, oni odgovaraju: Ovaj čovjek samo hoće i želi da vas odvrati od onoga čemu su se vaši preci klanjali i robovali! I još vele i govore: Ovo nije ništa drugo nego ifkun spletka i izmišljena laž! A oni koji ne vjeruju i Istinu prikrivaju govore o Istini u Objavi koja im dolazi: Ovo nije ništa drugo nego očita vradžbina i vračanje. A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im prije tebe nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao. A i oni prije njih su poslanike u laž ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio onoga što smo onima prije bili dali, pa su opet Moje poslanike lažnim smatrali. O, kakva je samo bila kazna Moja. Ti kaži ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno radi Allaha, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite i promislite da vaš drug nije lud. On vas samo opominje i upozorava prije teške patnje i kazne žestoke!” (Sebe, 43-46)

Poslije teške spletke, velike potvore i monstruozne laži to sve isto slijedi i na Allahove poslanike. Svaki je spletkom, potvorom i lažima dočekan i optuživan da je lažov - kjazib, vrač - sahir i lud - međnun.

Muhammedu, a.s., su dodali još tri spletke da je kjahim - poricatelj sudbine, šair - pjesnik i ebter - bez muških potomaka.

Kako su mušrici, mulhidi i kjafiri slijepi i zločesti - oni optužuju Poslanika i vrijeđaju da je bez muških potomaka, a on ima dvije milijarde živih sljedbenika. A za njihove potomke niko na svijetu ne zna da li ih ima ili nema: “A ako tebe (Muhammede) oni smatraju lažnim, pa, već su prije njih poslanike smatrali lažnim narod Nuhov i Ad i Semud, i narod Ibrahimov i narod Lutov, i stanovnici Medjena! A lažnim je smatran i Musa, pa Ja sam nevjernicima davao vremena, zatim sam ih kažnjavao. O, kakva je samo kazna Moja bila!” (Hadždž, 42-45)

“A, i prije njih u laž su ugonili Poslanike Nuhov narod i stanovnici Ressa, i Semud, i Ad, i faraon i sabraća Lutova, i stanovnici Ejke i narod Tubba! Svi su poslanike u laž ugonili, pa se prijetnja Moja obistini!” (Kaf, 12-14)

Iza poslanika slijedi spletka, objeda, sumnja i potvora na muslimanske vjerske, religijske, kulturne, intelektualne, političke, javne, društvene, moralno-etičke i životne autoritete izvana preko nevjernika, mušrika, idolopoklonika, rasista, fašista i fanatika i svih neprijatelja Allaha, dž.š., Njegove Knjige, Njegova Poslanika i muslimana i neprestano, iznutra od strane munafika - dvoličnjaka (homo-duplexa, janusovaca, suncokreta, hipokritičnih osoba).

Svi muslimanski autoriteti u bilo kom liku javnog i društvenog života su danonoćno na meti spletke ili elitocida.

Šta je to elitocid? To je svjesno, namjerno, strateški-planirano, politički osmišljeno i državno programirano svim dostupnim sredstvima i svim medijima podrivati, kompromirati i dovoditi u pitanje i autoritet muslimanskih prvaka u svim likovima društvenog života: “Doista među vama je bilo onih koji su iznosili spletku.” (Nur)

Spletka se uvijek plasira i širi iz sistema i preko sistema. Ona je uvijek usmjerena protiv najuglednijih i najautoritativnijih pojedinaca i ešrafa - elite u muslimanskom svijetu. Cilj je uvijek jedan te isti, da muslimani potpuno izgube povjerenje i poštovanje prema svojim autoritetima u svim likovima vjerskog, kulturnog, obrazovnog, privrednog, ekonomskog, političkog i društvenog života. Tu se aktivnost ne zaustavlja. Sumnja, spletka i nepovjerenje prenosi se s pojedinaca i elite i na općenitost pa se u žargonu kaže: svi su lopovi i svi su isti.

Generalni i strateški cilj jeste muslimanska vođstva i autoritete u sferama života odvojiti i razdvojiti od muslimanskih naroda.

Ta politika elitocida prema muslimanima permanentna je čitavo 19, 20. i naročito početkom 21. stoljeća. Evo kako to izgleda na političkom planu: Tri su glavna pravila vladanja u muslimanskom svijetu: a) održati se na vlasti po svaku cijenu kršeći bilo koje stvarno i potencijalno suprotstavljanje, b) obogatiti sebe i svoju porodicu što je brže moguće, c) biti u milosti SAD, koje su postale krajnji garant većine režima u tom regionu. Ni u jednom narodu rušenje personalnih autoriteta i grupnih elita putem elitocida ne donosi teže posljedice nego u muslimanskom ljudstvu, zato što muslimani više funkcionišu preko autoriteta nego preko institucija.

Muzika nas osvaja – podiže, smiruje, uznemiruje, obuzima ili, što se kaže, “raskući’’. No, njen utjecaj je, pogotovo u njenom punom sjaju, da izrazi, obilježi ili opiše stanje u društvu, u široj javnosti i političkom životu. Oduvijek je bila raspoloživi resurs mobilizovanja određenog idejnog, ideološkog ili drugih kurseva pojedinaca, grupa ili naroda, izraz stavova i pripadnosti. I u teškoći i u veselju. Taj potencijal muzičke umjetnosti veoma lahko prodire u našu svakodnevnicu i ne čudi da se olahko da i instrumentalizirati u dnevno-političke svrhe i slično.

Novogodišnja rasprava

Iza nas je period veselja i pjesme u svijetu - dočeci Nove godine, a Sarajevo nakon javnog dočeka 2017. godine, kada je, novogodišnji koncert Dine Merlina doveo, prema procjenama, oko 100.000 ljudi na Trg Bosne i Hercegovine, nastoji nastaviti tu tradiciju velikih javnih dočeka. Ove godine Grad je angažovao popularni bosanskohercegovački bend Dubiozu Kolektiv (DK). Uz redovne rasprave prije dočeka o izvođačima, njihovoj plaćenosti i slično, ovogodišnje rasprave o nastupu DK imale su i istaknutu političku notu. Tome je pogodovala trenutna situacija, ponajprije jer se, nakon izborne godine, očekuje ta velika smjena vlasti, a intenzitet odnosa sadašnje vlasti i opozicije ojačane ujedinjenjem je snažniji. Bend DK je javnost, iz poznatih razloga, smjestila na lijevu stranu političke mape. To je, svakako, pogodovalo kritikama upućenim Gradu za angažiranje DK i kritikama na račun kvalitete pjesama ovog benda. Tokom polemike na društvenim mrežama znakovito je bilo da je onima koji su dali negativne kritike na račun nastupa DK, u nekoliko segmenata, učitano simpatizerstvo SDA ili tzv. “botovanje’’ za tu stranku. Svakako, poznavajući kontekst rasprava taj zaključak ili pretpostavka, u određenim slučajevima, imaju prirodan slijed.

Dakako, kritikama na račun DK je pripomoglo i oglašavanje DK u vrijeme intenzivnijeg pandemijskog stanja o premijeru Vlade FBiH s ironičnom porukom u naslovu “Poruka podrške Vladi FBiH’’, s kratkom muzičkom izvedbom u kojoj psuju premijeru. Aktuelnog premijera su spominjali i u toku nastupa. Također, bilo je znakovito i kada su za vrijeme novogodišnjeg nastupa izvodeći jedan od svojih hitova iz 2013. godine, “Brijuni’’ zamijenili imena tadašnjih predsjednika Hrvatske i Srbije s imenima sadašnjih predsjednika, ali to nisu učinili i s imenom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa je i u novogodišnjem nastupu pjevano ime sadašnjeg predsjednika SDA, a tadašnjeg člana Predsjedništva. No, možda će neki reći da je to tek kritika ovoga benda na račun političara koji je isturen ili se sam istura kao predvodnik jednog naroda u BiH, a bez zvanične državne funkcije.

Iako se s ovim dijelom teksta izlažemo tome da bivamo označeni baš kao SDA botovi, držimo značajnim gore spomenutim ilustrirati spomenutu pojavu. A što se tiče pojave tzv.

“botovanja’’, i dalje smatramo da vrh stranaka, a posebno one koja se predstavlja državotvornom ili održavateljem države mora imati adekvatnu reakciju na pojave među simpatizerima obojene preteškim riječima, često spinovima i potvorama, bljuvanjem mržnje i time, baš time, da se izražava dodatna simpatija spram te stranke. Riječ je, nerijetko, o krkanluku i neodgojenosti. “Botovi’’ svih stranaka su najglasniji, s tim da ih je u većim strankama mnogo više.

Upravo atmosfera koju u javnom prostoru mogu kreirati simpatizeri političkih stranaka može dovesti do zastoja u razvoju zdrave rasprave, preusmjeriti fokus sa značajnijih pitanja itd. Iako se rasprava o nastupu DK mogla razviti u smjeru polemike o umjetničkoj vrijednosti tekstova pjesama, adekvatnog ponašanja za vrijeme nastupa ili slično, čini se da se to nije dogodilo. Primjećuje se da je došlo do niveliranja vrijednosti kritike upravo zbog politiziranja, tj. određene instrumentalizacije.

Nove - stare pjesme navijača

Kakav god da je uzrok rasprava i ma u kojoj mjeri protivnici njihovog nastupa ukazivali da je riječ o nastupu benda “novog režima’’, kritika o muzičkom (ne)ukusu se može razumjeti i prihvatiti. Ostaje pitanje da li muzika / pjesma koja proteže bunt ili otpor lošem poretku može nadići prostačenje, psovke ili neke druge oblike promovisanja “ružnog’’ u pjesmama ili pri samom nastupu. Bilo kako bilo, objektivni komentari o vulgarnom rječniku, tehničkom dijelu nastupa, nekvalitetnom tekstu i slično, ostali su u sjeni. Ono što je moglo poroditi jednu kvalitetnu raspravu o muzici u najboljem slučaju postalo je prepucavanje fanatika.

Takva navijačka atmosfera nije novost, s obzirom da simpatizerima različitih politika svaki pomak, uspjeh koji zasluže ili predvode manje im dragi ili mrski iz drugih tabora, ne predstavlja mnogo – ignoriše se ili postavlja u gubitnički kontekst. Pitanje je šta očekivati kada ovakva, naizgled, dobra platforma za raspravu ostane tek ispolitizirana ili joj se politička nota učita, u svim ili u dijelu određenih segmenata. Pitanje je kakva je budućnost kulturno-umjetničkih rasprava u masama.

Brojni su faktori koji usmjeravaju fokus i interese društva, a među njima i mediji i različiti komunikacijski kanali društvenih mreža. Ne treba očekivati utopijsko društvo, pogotovo društvo koje bi preko noći, recimo, na najčitanijim portalima moglo nešto više raspravljati u komentarima ispod vijesti o nekim važnim kulturno-umjetničkim pomacima ili zastojima umjesto o trivijalnostima bosanskohercegovačke politike.

Potraga za odgovorima kako i čime usmjeriti fokus društva s banalija i trivijalnosti, kojima su sklone i mase i elite (među njima, političari, književnici, pjevači i drugi), stvar je koja traži posvećenost, pa onda i kada ta posvećenost, recimo, zahtijeva i muzički izraz, koji će se, svakako, dati kritikovati ili braniti (s onim što ga prati!), i mimo političkog lociranja.