Generacijski projekat Gazi Husrev-begove biblioteke
Hronika „Historija Bosne“Muhameda Enverija Kadića
Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu obilježava 486. godišnjicu postojanja uz generacijski projekat - Hronika „Historija Bosne“Muhameda Enverija Kadića, historičara, hroničara, pjesnika i epigrafa, koji je skoro cijeli život posvetio prikupljanju arhivske građe vezane za historiju Bosne i Hercegovine od druge polovine 14. do prve polovine 20. stoljeća
Muhamed Enveri Kadić rođen je u Sarajevu 17. januara 1855. godine. Školovanje je završio u rodnom gradu i to sibjan mekteb pred Muhamedom Nijaz-ef. Berberovićem, zatim ruždiju i dvije godine Gazi Husrev-begove medrese pred muderrisom i onovremenim sarajevskim muftijom Mustafom Hilmi-ef. Hadžiomerovićem. Od 1871. godine do 1878. godine radio je u Arhivu bosanske vlade, od 1880. godine služio je kao perovođa novoosnovanog Vakufskog povjerenstva, a od 1881. godine do 1883. godine u Gradskom poglavarstvu. U poreznom uredu radio je od 1884. do 1889. godine, a zatim kao činovnik Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, odakle je kao direktor pomoćnih ureda otišao u penziju.
Kadićeva hronika Tarihi-enveri
„Veoma važna i značajna građa za političku i kulturnu historiju Bosne i Hercegovine u osmanskom periodu krajem 19. i početkom 20. stoljeća nalazila se uglavnom po privatnim kolekcijama, kancelarijama kadija, nešto građe je bilo po džamijama, mektebima, tekijama, a tek kasnije u Arhivu vilajetske vlade Bosne. Ta građa je bila nedostupna javnosti, bila je poznata samo užem krugu korisnika. Promjenom društveno-političkog sistema, dolaskom Austro-Ugarske i odlaskom Osmanske Carevine, ova građa je bila u velikoj opasnosti da bude potpuno zapostavljena, uništena, razasuta na različite strane. Situacija je bila teža time što je dolaskom Austro-Ugarske uvedena latinica i ćirilica, a ova građa je bila na orijentalnim jezicima. Ljudi koji su učestvovali u proizvodnji takve građe, koji su rođeni u jednom, a živjeli u drugom sistemu, koji su obrazovani da rade i žive u Osmanskom Carstvu, a sudbina im je dala da žive u Austro-Ugarskoj, osjetili su potrebu da nešto urade i da tu građu pokušaju spasiti, kako bi kasnijim generacijama bila dostupna. Među njima možda i najznačajnije ime na polju sabiranja i sređivanja građe na osmanskom jeziku bio je Muhamed Kadić“, ispričao je direktor Gazi Husrev-begove biblioteke Osman Lavić.
On je naglasio da se značaj rada Muhameda Enverija Kadića ogleda u nekoliko segmenata.
„Prvenstveno je to rad na sakupljanju i sređivanju arhivske građe - stotine i desetine hiljada carskih naredbi, vezirskih okružnica, sudskih odluka, proglasa, ostavinskih rasprava, vakufnama, oporuka, sačuvani su zahvaljujući Kadiću i činjenici da je on cijeli svoj životni vijek, preko 60 godina, u tišini doma na Bistriku, daleko od očiju javnosti i izolovan od bilo kakve želje da to popularizira, prepisivao, ispisivao, sve te dokumente. Oni su, samo zahvaljujući njegovom pregalaštvu, marljivom i strpljivom radu sačuvani, do danas“, naglasio je direktor Lavić.
Stotine i desetine hiljada carskih naredbi, vezirskih okružnica, sudskih odluka, proglasa, ostavinskih rasprava, vakufnama, oporuka, sačuvani su zahvaljujući Kadiću i činjenici da je on cijeli svoj životni vijek, preko 60 godina, u tišini doma na Bistriku, daleko od očiju javnosti i izolovan od bilo kakve želje da to popularizira, prepisivao, ispisivao, sve te dokumente.
Osim ovih dokumenata, Kadićeva hronika, koju je sam nazvao Tarihi-enveri, sadrži preko 40 djela bosanskohercegovačkih autora koji su pisali na orijentalnim jezicima. Mnoga od tih djela su sačuvana zahvaljujući isključivo činjenici da su prepisana u njegovoj hronici, kao što je Putopis Jusufa Livnjaka.
„Značaj njegovog rada i njegove hronike ogleda su i u tome što je za sve što je prepisao naveo izvor, što njegovoj hronici daje važan znanstveni karakter. U hroniku je uvrstio i desetine fotografija, zatim isječaka iz novina svog vremena, zatim epigrame, kronograme, koje je sam sastavljao i koje je nalazio u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine. Od naših poznatih stotinjak epigramista, Muhamed Kadić je najmlađi, ali najplodonosniji. Spjevao je 104 kronograma ljudima svog vremena, velikanima u različitim oblastima života, prilikom gradnje određenih objekata. Pjevajući kronograme, Muhamed Enveri Kadić je spjevao sebi besmrtan kronogram, koji mi iščitavamo i na kojem se naslađujemo, iz kojeg uzmimo tako važne podatke iz naše minulosti, bez koje bi teško razumijevali i spoznavali ono što je iza nas“, poručio je, između ostalog, Lavić.
Muhamed Enveri Kadić je imao veliku biblioteku, sa preko 800 bibliografskih jedinica. Nakon njegove smrti, a prema oporuci, knjige su predate Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
„Bio je pretplaćen na sve časopise koji su izlazili u njegovo vrijeme. Sve je brižljivo i pedantno čuvao, ukoričio i prije svoje smrti oporučio da bude predato Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Zahvaljujući Muhamedu Enveriju Kadiću, Bosna danas posjeduje te vrlo važne, nezaobilazne časopise“, naveo je Lavić.
Zbirka od preko 11.000 stranica rukopisnog teksta
Kao rezultat višedecenijskog rada na prikupljanju i prepisivanju dokumenata, nastala je zbirka od preko 11.000 stranica rukopisnog teksta, koju je Kadić ispisivao indigom u tri primjerka. Autograf ovog djela je pohranjen u Biblioteci, jedan primjerak je poslan u Istanbul, a treći, namijenjen njegovim nasljednicima, je svojevremeno otkupio Orijentalni institut u Sarajevu. Tek se nedavno saznalo da je primjerak koji je poslan u Tursku, pohranjen u Historijskom institutu u Ankari.
„Ova hronika je bila izvorom mnogih historičara koji su pisali u različitim segmentima historije, počev od Safvet-bega Bašagića, preko Handžića, Šabanovića, Mujezinovića, Hadžijahića i drugih“, kazao je Lavić.
Naveo je da su svi koji su pisali o Muhamedu Enveriju Kadiću, „naglašavali potrebu da se njegovo neprocjenjivo djelo učini dostupnim ljudima koji ne znaju osmansko-turski jezik“.
„Međutim, svi su zastajali pred idejom kako to uraditi. Ovoj generaciji se posrećilo da uđemo u tako značajan projekat. Potpisali smo 2018. godine sporazum s Institutom za historiju Republike Turske da zajedno radimo na ovom projektu. Oni su uradili regeste kompletne Kadićeve hronike, a nama je palo u zadatak da te regeste s modernog turskog jezika prevedemo na bosanski jezik, s tim da u tom prijevodu popravimo mnoga imena i lokalitete kojima Kadićeva hronika vrvi, a koje priređivači na turskom jeziku nisu znali. Naši stručnjaci, ekipa od pet osmanista Biblioteke, već drugu godinu predano radi na projektu. Plan je da u toku 2024. godine završimo projekat, i da štampamo ediciju u 50 svezaka. To je jedan od generacijskih projekata koje Biblioteka radi“, poručio je Osman Lavić.