Dežurni analitičari

Zimski period u BiH, a posebno u Sarajevu, je u značajnoj mjeri obilježen zagađenjem zraka. Ali nije samo zrak zagađen. U ovom periodu često je zagađen i javni prostor. I to ne samo političkim tenzijama već i prevelikim fokusom na dnevno-političke teme.

Ako pogledamo zimsku šemu TV programa, možemo uočiti značajan broj političkih emisija ili emisija u kojima dominiraju dnevno-političke teme. U ljetnoj šemi je manji broj takvih emisija vjerovatno iz razloga što su građani vani na čistom zraku i što bi rijetki to žrtvovali da prate političke emisije. Tako da u zimskom periodu, kao da sivilo samo od sebe nije dovoljno, imamo i nepotrebno česte političke emisije.

U programima o dnevnoj politici učestvuju nekadašnji političari i profesori koji nastupaju kao analitičari. Oni tumače Dejtonski mirovni sporazum, evropski put BiH, NATO, tvitove stranih ambasada, reakcije ili uglavnom odsustvo reakcija OHR-a, formiranje kantonalne vlade, obaranje kantonalne vlade, te često pokušavaju pogoditi šta ‘stranci’ misle i šta će uraditi. Neki nastupaju kao intelektualci koji misle da je njihovo javno očitovanje nužno i da će imati efekta.

Ovu kategoriju od 10 do 15 pojedinaca možemo slobodno nazvati dežurnim analitičarima. Ili analitičarima opće prakse. Jer su se tako i postavili. Redovno komentarišu teme i procese o kojima ili nisu dovoljno upućeni ili ponavljaju predvidive floskule. Neki od ovih analitičara imaju poseban talenat za pogrešne procjene. To se može vidjeti iz njihovih prognoza pred izbore ili kada predviđaju kako će ‘stranci’ reagovati. Dovoljno je samo da se sjetimo ko je sve nakon američkih predsjedničkih izbora 2020. godine predviđao da će se Joe Biden nakon inauguracije posvetiti BiH. Tada se mogao steći dojam da su se razni analitičari utrkivali ko će predvidjeti veći angažman nove administracije. Nažalost, to što uporno pogrešno procjenjuju ih nimalo ne pokoleba u nastavku djelovanja kao analitičara.

Bivši političari i funkcioneri koji više nisu na sceni su razumljivo izgubili nekadašnju relevantnost, a sada imaju problem viška slobodnog vremena. I nastupaju kao analitičari. Nekadašnji profesori koji su se svjesno ili nesvjesno bavili temama koje nisu imale širi društveni značaj sad svoju relevantnost vide u izletu u političke teme. I oni nastupaju kao analitičari. Jer drugačije ne bi došli do izražaja u medijima.

Međutim, treba razumijeti i medije. Dijaloške emisije ili talk show programi su najjeftiniji način popunjavanja progama i vremena. Istraživačke priče u globalnim TV kućama zahtijevaju sedmice ili mjesece rada da bi rezultat bio dokumentarac od 40ak minuta. To podrazumijeva i značajne budžete i ljudske resurse. Za one koji te resurse nemaju, rješenje je produkcija jeftinih programa. Zbog toga niz TV kuća s ograničenim budžetima ima česte političke emisije ili emisije u kojima je dnevna politika dominantna tema. Pored faktora budžeta, mnogim novinarima i voditeljima je svakako lakše da vode takve emisije nego da rade na zahtjevnijim projektima. Štaviše, analitičari koji imaju i vremena i volje da budu često u medijima skoro u pravilu to besplatno rade. Na taj način TV kuće popunjavaju program, a analitičari dobiju medijski prostor.

Rezultat je da je u bosanskohercegovačkom društvu došlo do zasićenja i političkim emisijama i nepotrebno čestom pojavom tih analitičara. Dijagnoze koje nude su manje-više poznate. To uostalom znaju i građani. A rješenja koja nude analitičari ili nisu originalna ili su neostvariva.

Naravno da bi bilo poželjno da stručnjaci iz različitih oblasti daju svoja mišljenja u javnosti o aktuelnim temama u društvu. Međutim, pojava i praksa dežurnih analitičara u javnom prostoru je obezvrijedila tu ideju.

Dok je TV i dalje ključni izvor informacija za starije generacije stanovništva, situacija se mijenja. Mlade i srednje generacije korisnika Facebooka i Twittera dosta manje prate TV programe i još manje političke emisije. A TikTok generacija uglavnom i ne zna za analitičare koji provode sate i sate po studijima komentarišući politiku.