Lice solidarnosti u tragediji – znak da možemo bolje

Uranim jutarnjim satima 6. februara, dva su razorna potresa pogodila šire granično područje između Turske i Sirije. Broj poginulih je, prema posljednjim procjenama, premašio 40.000 osoba. Povrijeđenih je preko 100.000. U drugoj sedmici nakon ove razorne prirodne katastrofe, broj žrtava i dalje raste. Prema procjenama UN-a, više od milion ljudi je ostalo bez krova nad glavom i bit će im potrebna dodatna dugoročna podrška.

Snimke iz devastiranih područja su uznemirujuće: potpuno porušene zgrade, spasioci koji očajnički pokušavaju doći do ljudi zarobljenih ispod ruševina, preživjeli u šoku. Svijet istovremeno obilaze i ohrabrujuće priče o pronalasku preživjelih, o naporima spasilaca iz cijelog svijeta koji traže preživjele kroz nepregledne ruševine i ostatke naselja.

Razmjere razaranja u Turskoj i Siriji nakon potresa nadilaze ono što većina nas može dokučiti. Procjenjuje se da su ovo najjači potresi na ovom području u posljednjih stotinjak godina. U razmaku od samo devet sati, dva snažna potresa magnitude 7,6 i 7,7 – praćena naknadnim potresima s epicentrom u pokrajini Kahramanmaras – pogodila su ovaj region. Turska je proglasila sedmodnevnu žalost i vanredno stanje na tri mjeseca u deset pokrajina. Pored Turske, velika stradanja su zabilježena i u već ratom razorenoj Siriji u koju pomoć stiže i manje i sporije. Uprkos političkim preprekama konvoji pomoći, iako nepravovremeno i nedovoljno, ipak su uspjeli doći do sjeverozapada Sirije. Narod ove zemlje je već izložen velikim stradanjima uzrokovanim ratom, a na područjima zahvaćenim potresom mnogi su već od ranije izbjeglice koje žive u slabim skloništima, šatorima i djelomično uništenim zgradama. I u Turskoj su također, uz domicilno stanovništvo, stradale i hiljade izbjeglica koje su utočište pronašle u ovoj zemlji.

Razoreni su gradovi, potres je uništio domove ljudi i lokalnu infrastrukturu — osim interventnih spašavanja preživjelima su hitno potrebni hrana i sklonište. Tlo koje ne miruje i zima dodatno usložnjavaju i otežavaju njihovu situaciju. Nepovoljni vremenski uvjeti, kao i brzo otkucavanje kazaljke na satu, otežavaju akcije potrage i spašavanja. Sve manje ćemo se nadati vijestima o preživjelima koje, u cijeloj tragediji ipak donose tračak radosti – snimci spašenih majke i bebe, fotografija nasmijane djevojke u rukama spasilaca, djevojčica koja zaštitnički grli brata ispod ruševina, sve su to slike koje su nam budile nadu. No, ohrabrujući naslovi o broju spašenih počinju se smanjivati.

Kada više ne bude čudesnih priča o preživljavanju, počet će dugotrajan i za sve najteži posao – oporavak. Traume mnogih vjerovatno nikada neće biti u potpunosti prevladane. Za to će trebati vrijeme i mnogo humanosti na djelu. A u solidarnosti svijeta je i nada.

Iako svjedočimo da je svijet u kojem živimo obilježen previranjima i sukobima, a ne solidarnošću, razorni potres u Turskoj i Siriji pokazao je kako je moguće biti ujedinjen u humanosti i pomaganju. Iskazana velikodušna globalna podrška je zaista dojmljiva. Snažno vraća vjeru u ljudskost. Čini se da je svijet prepoznao vapaje unesrećenih i nije se oglušio na njih. Više od 70 država je u Tursku poslalo spasilačke timove i sredstva i baš to je u prvim danima omogućilo izvlačenje preživjelih ispod ruševina i njihovo zbrinjavanje. Humanitarne agencije, nevladine i druge međunarodne organizacije, vlade i narodi širom svijeta pokazali su potrebnu volju za pomaganjem. Među njima su i ekipe iz Bosne i Hercegovine na koje smo, u ovim teškim vremenima, ponosni. Unatoč tome što naša domovina nema velike resurse, potrebitima je pružena ruka pomoći i solidarnosti.

Poziv za podršku unesrećenima odjeknuo je diljem naše zemlje. Narod je prepoznao koliko je važno odgovoriti saosjećanjem i podrškom. U Bosni i Hercegovini bilježimo rekordan odaziv na pozive pomoći kako humanitarnih organizacija, tako i Islamske zajednice koja je odmah izdvojila interventna sredstva za pomoć stradalima. Uz to, Islamska zajednica je pozvala svoje članove i pripadnike da kroz učešće u sergiji organiziranoj u svim džamijama u domovini i dijaspori pruže pomoć narodu Turske i Sirije nastradalom u ovom razornom potresu. S obzirom na odgovor i ogroman odziv ljudi, procjene su da je na ovaj način najbrže moguće prikupljeno nekoliko miliona konvertibilnih maraka, što je dosada nezapamćen izraz podrške kroz institucije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Pored toga Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je pokrenula i veliku humanitarnu akciju “Narodu Turske i Sirije od Bošnjaka s ljubavlju”, a akcija će trajati i u narednom periodu. I, hvala Bogu, nije na tome ostalo. Mnogim smo divnim iskazima solidarnosti i saosjećajnosti našeg naroda svjedočili ovih dana – inspirirajućim i punim empatije koja ohrabruje.

Posljedice ove tragedije dugo će pratiti one koji su njome pogođeni. Vremenski okvir za spašavanje u ovim situacijama je ograničen i potrage za preživjelima će utihnuti. Kada više ne bude čudesnih priča o preživljavanju, počet će dugotrajan i za sve najteži posao – oporavak. Traume mnogih vjerovatno nikada neće biti u potpunosti prevladane. Za to će trebati vrijeme i mnogo humanosti na djelu. A u solidarnosti svijeta je i nada.