Richmond: Džemat kao druga kuća
U periodu od 23. do 30. juna, ove godine, posjetili smo nekoliko bošnjačkih džemata u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon posjeta džematima u Grand Rapidsu, Chicagu, New Yorku i Washingtonu D.C., posjetili smo bošnjački džemat u Richmondu u saveznoj drž
Drugog dana ovogodišnjeg Kurban-bajrama, 29. juna 2023. godine, otputovao sam iz Washingtona D.C. nekih 150 kilometara južno u Richmond, glavni grad savezne države Virginije. Richmond je jedan od najstarijih američkih gradova, a bilježi se da su ga već početkom 17. stoljeća naseljavali prvi kolonisti koji su u Jamestownu, mjestu udaljenom oko stotinjak kilometara jugoistočno na ušću rijeke James, osnovali prvu stalnu englesku koloniju. Sadašnja država Virginija je zapravo i nazvana po toj prvoj koloniji koju je uspostavila britanska kompanija “Virginia Company of London” 1607. godine. Richmond je bio glavni grad Konfederalnih Država Amerike tokom Američkog građanskog rata, a poznat je i po čuvenom Statutu o religijskim slobodama koji je sastavio jedan od utemeljitelja Sjedinjenih Američkih Država i njen treći predsjednik Thomas Jeferson. Ovaj Statut je 1779. godine usvojila Generalna skupština Virginije. Ukratko, Richmond je važan grad i regija u američkoj povijesti, ali i mjesto u kojem danas živi i razvija se jedna veoma uspješna zajednica Bošnjaka koji su - ovdje našli svoj novi dom.
Bošnjaci u Richmondu
U Washington D.C. je po mene došao Mersed Salihović, Srebreničanin iz Skelana, koji s porodicom već dvije decenije živi u Richmondu. Nakon nešto više od dva sata stigli smo na parking ispred jedne zanimljive zgrade na adresi Francistown 3915. Naime, riječ je o bivšoj evangeličkoj crkvi koja je pripadala vijetnamskoj zajednici, a koju su Bošnjaci ovog grada kupili u decembru 2021. godine, te preuredili u izuzetno prostran i funkcionalan prostor za različite sadržaje i aktivnosti ove zajednice. Kao što je poznato protestantske crkve nemaju izraženih vanjskih obilježja, a u američkoj protestantskoj arihtekturi se više naglašava jednostavnost okoline, tako da noviji hramovi sve više podsjećaju na obične dvorane bez ikona, križeva i klasičnih oltara. Upravo je ovo bila olakšavajuća okolnost koja je pomogla Bošnjačkoj američkoj asocijaciji iz Richmonda prilikom odabira, kupovine i prenamjene ovog objekta. Ispred centra koji se zvanično na engleskom naziva “Bosnian American Association-Richmond” nalazi se prostrani parking prostor okružen s nekoliko dunuma livade i šume. Jednostavnost okoline se ugodno uklapa u prostrano susjedstvo, ali i u aktivnosti i misiju bošnjačkog džemata u Richmondu. Privatne kuće su u ovom sjeverozapadnom okrugu grada koji se naziva
Henrico veoma komotno raspoređene sa velikim dvorištima, mnogo zelenih površina i drveća. Ispred džamije su nas dočekali predsjednik ovog džemata gosp. Alija Smajlagić i džematski imam mr. Armin-ef. Mejrić. S obzirom da je objekat već ranije imao vjerske namjene za okupljanje i različite zajedničke aktivnosti izgleda da ga je bilo veoma lahko prilagoditi džamijskoj formi. Zgrada je svojim pročeljem okrenuta ravno prema kibli, tako da je mesdžid unutar centra pristojno adaptiran. Urađen je drveni mihrab sa minberom, a prostrani klimatizirani klanjački prostor je funkcionalan sa više vrata koja omogućavaju praktičnije i pristojnije popunjavanje džemata bez ometanja čak i prilikom većih skupova.
Domaćini su nas upoznali kako su prve bošnjačke porodice u grad Richmond počele stizati tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, a najveći val doseljenika se doselio u periodu između 1998. i 2003. godine. Prva organiziranja džemata započinju posjetom teravijskih imama tokom ramazana, a džemat u Richmondu je zvanično registriran u okviru Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike 2009. godine. Tada je ovaj džemat brojao svega 36 porodica i djelovao je u iznajmljenim prostorijama, a 2013. godine, kada je članstvo džemata naraslo na oko stotinu porodica, kupili su i otplatili prvi vlastiti objekat. Krajem 2015. godine u ovom džematu je uposlen Almedin-ef. Rizvić koji je ostao raditi kao imam sve do marta 2020. godine. Krajem 2021. godine džemat Richmond je uspio svojim sredstvima kupiti sadašnji veći objekat i u potpunosti ga otplatiti. Od januara 2022. godine kao imam ovog džemata počinje svoju službu mr. Armin-ef. Mejrić, svršenik Behram-begove medrese i Fakulteta islamskih nauka. Imam Mejrić je u Richmond došao sa suprugom Fehimom i dvojicom sinova. Fehima je završila Behram-begovu medresu i Islamski pedagoški fakultet u Bihaću i radi kao muallima u džematu.
Život između Bosne i Amerike
Predsjednik ovog džemata je Alija Smajlagić porijeklom iz Osmača kod Srebrenice. On je u Sjedinjene Američke Države došao 2000. godine iz Njemačke sa svojom širom porodicom, ocem, majkom, bratom i sestrom. “Tada sam imao 18 godina. Ovdje sam se oženio i zasnovao svoju porodicu. Ovdje je moja šira porodica. Brat se također oženio, a sestra udala. Svi smo, hvala Bogu, zasnovali ovdje porodice i živimo svoj život - ni bosanski ni američki, negdje između. Gledamo da zadržimo nešto bosanskog, što možemo. Godine prolaze, već 23 godine živimo ovdje. Faktički, više sam života proveo u svijetu, izvan Bosne. Kada sam napustio svoju domovinu imao sam deset godina, nisam bio ni završio četvtri razred osnovne škole”, priča o svom životnom putu predsjednik Smajlagić. Prema njegovim riječima u Richmondu uglavnom žive Bošnjaci iz bosanskog Podrinja, nekih 60 procenata, a također ima naših porodica porijeklom iz Kotor-Varoši, zatim Prijedora, ali uglavnom su iz ovog istočnog dijela. Mnogo ih je iz Srebrenice i okoline. “Nema nas mnogo ovdje. Po našoj nekoj procjeni u Richmondu živi između hiljadu i hiljadu i po Bošnjaka. Džemat je sada uspješan. Pokrenuli smo ga 2009. godine i polahko krenuli, korak po korak, a danas smo jedan prilično organiziran i stabilan džemat”, kaže Smajlagić.
Novi centar se prostire na oko 800 metara kvadratnih korisnog prostora, a pored njega je prostrani parking. Cijeli ovaj posjed džemata Richmond prostire se na oko 14 dunuma zemlje, a sada im je glavni prioritet da potpuno završe njegovu adaptaciju. “Trenutno radimo abdestahane, a prostor za klanjanje smo skoro završili. Ima još nekih sitnica, ali to je to. Također završili smo sve učionice kako bi se mogla odvijati mektepska nastava. Sada imamo u planu da vani napravimo jedno fudbalsko i odbojkaško igralište za djecu”, dodaje predsjednik Smajlagić. On ističe kako je dolaskom vrijednog imama Armin-efendije zabilježen veliki porast u članstvu džemata i općenito aktivnostima, jer roditelji koji dovode svoju djecu u mekteb obično to vrijeme iskoriste za druženja i različite akcije u džematu.
Imam džemata Armin efendija nam na početku razgovora kaže kako on zajedno sa svojom hanumom Fehimom izvodi mektepsku nastavu. “Ono što je dobro jeste da su svih 82 upisanih učenika u mekteb redovni. To su djeca većinom ove mlađe generacije koja zapravo i drži naš džemat, jer su zaista aktivni oko svega što je potrebno za džemat, od ovih radova na adaptaciji i renoviranju, pa sve do akcija koje sprovodimo, a vezane su i za našu domovinu, te za lokalnu zajednicu u kojoj živimo. Sada imamo otprilike oko 300 članova, što je jedan vidan napredak”, kaže efendija mr. Mejrić.
Rad sa mladima
Na pitanje o sadržajima i aktivnostima, imam Mejrić nam govori kako se u džematu radnim danima klanjaju jacija i sabah, a vikendom izvodi mektepska nastava. “Svakog četvrtka učimo Jasin šehidima i vakifima džemata, a mjesečno imamo druženja, a posebno je aktivnost velika uz ramazan. Što se tiče omladine ona ima svoja druženja. Imamo koordinatora, baš Alijina kćerka Arnesa Smajlagić je koordinator i oni imaju svoja druženja dva puta mjesečno. Nekad kao imam prisustvujem tim druženjima, ali ih uglavnom ostavim da sami rade, što daje rezultate, kao što je evo prošle sedmice kada su se organizirali i pomogli u čišćenju džamije i pripremama za Bajram”, kaže efendija Mejrić napominjući kako je najveći izazov naših džemata i zajednica očuvati mlade i koliko-toliko ih usmjeriti da znaju za svoje porijeklo, da čuvaju svoj identitet, vjeru i vezu s domovinom.
“Najveći izazov je da očuvamo naše u ovoj Americi. Zaista, djeca se ovdje veoma lahko integrišu. To vidim po svom djetetu. Naprimjer, engleski nije znao, a već sada, nakon godinu i pol zaboravlja neke riječi na bosanskom i govori ih na engleskom. To se zaista tako brzo dešava. Upravo zbog toga danas razmišljamo o uvođenju nekih novina u džematu. Zasad držimo džumansku hutbu na bosanskom jeziku i raspored je otprilike kao i u Bosni. Imamo samo nekoliko ljudi koji dođu sa strane i nisu Bošnjaci. Međutim, razmišljajući o ovoj omladini i djeci, pitanje je koliko će me razumijeti, stoga je sve izvjesnije da ćemo morati uvoditi i hutbe i predavanja na engleskom jeziku”, napominje imam džemata u Richmondu mr. Mejrić.
Od naših domaćina smo saznali kako u ovom gradu imaju prilično dobre odnose s općinskim vlastima budući da nekoliko naših ljudi rade u administraciji grada. Napominju kako je zasad komunikacija i saradnja dobra, te da će se ona intenzivirati budući da se u skorije vrijeme planira proširivanje aktivnosti i pripreme za zvanično otvorenje. Imam mr. Mejrić nam na kraju razgovora poručuje kako zajednica Bošnjaka koju predvodi želi da njihova okolina zna da su tu prisutni i da su to većinom ljudi koji imaju američko državljanstvo. Također, u razgovoru s predsjednikom Smajlagićem i imamom mr. Mejrićem smo saznali da se većina Bošnjaka odlučila uzeti i američko državljanstvo, budući da im zakon dozvoljava da pored američkog zadrže i svoje bosansko državljanstvo. Ističu kako je to pogodnije zbog putovanja, ali i statusnih pitanja.
Predsjednik Smajlagić, koji je inače uspješni biznismen, kaže da je američko državljanstvo uzeo tek ove godine, nakon praktično 22 godine boravka. Prema njegovim riječima, razlog je olakšan status jer se ne mora razmišljati o produženju boravišnih dozvola, a prema zakonu ne mora se odreći bosanskog državljanstva. S druge strane, imam mr. Mejrić ističe da je u posljednje vrijeme u Sjedinjenim Američkim Državama promijenjen zakon u vezi s tzv. “Zelenom kartom”, pa procedure njenog odobravanja traju duže. Prije je taj proces bio kraći, a sada traje oko 4-5 godina. Ovo je donekle ograničavajuće, posebno za imame koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, jer su imami i njihove porodice uskraćeni u nekim pravima, organičeno im je putovanje, a također i druge statusne stvari poput prava na rad itd.
Trostruko veće članstvo
Džemat u Richmondu je, prema riječima njegovih vodećih ljudi, jedna mala zajednica, ali prema onome što smo vidjeli, uistinu posjeduje potencijal što će se vjerovatno pokazati u godinama koje dolaze. “Ovo je jedna mlada zajednica. Nismo mi toliko mnogobrojni. Prije mene je bio samo jedan imam Almedin-ef. koji se vratio u Bosnu. Onda je bila pauza, a bez imama je teško održati džemat. Evo sad, hvala Bogu, zadovoljan sam i što se tiče dolaska ljudi i aktivnosti koje se sprovode. Naprimjer, za ramazan, na vaktovima i teravijama džamija bude puna, od 250 do 300 ljudi, što je impozantna brojka imajući u vidu ukupan
broj Bošnjaka ovdje. Ljudima je stalo i svima je drago što smo uzeli ovaj objekat. Osjećaju ga kao svoju drugu kuću. Mi ćemo raditi dalje da osmišljavamo i pravimo nove sadržaje kako bismo još više privukli omladinu i podstakli je da bude aktivnija”, poručuje džematski imam mr. Armin-ef. Mejrić, koji dodaje važnu napomenu koja bitno određuje uspješan hod ove zajednice, a to je izvanredna saradnja s krovnom organizacijom Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ističe kako se drže pravilnika i uputstava koje dobijaju iz centrale i u dogovoru s muftijom dr. Sabahudin-ef. Ćemanom, a pored toga od njih dobijaju podršku kada su u pitanju posjete i organiziranje zajedničkih akcija i aktivnosti na nivou krovne organizacije. Kao jedan od primjera efikanse organizacije navode akcije prikupljanja zekata i sadekatul-fitra, kao i uplate kurbana koji se usmjeravaju u domovinu, a koje su u posljednjih godinu dana povećane za oko 20 procenata. Ipak, o razvoju ove zajednice najbolje govore brojke o članstvu koje se za nepune dvije godine djelovanja imama mr. Mejrića utrostručilo. Dakako, kako su to istakle mnoge džematlije s kojima smo razgovarali, poput mladog poduzetnika također porijeklom iz Srebrenice i predanog aktiviste džemata Edina Avdića, novi objekat je dao jedan poseban poticaj razvoju džemata, a poseban je osjećaj da džemat pored vjerskih sadržaja Bošnjacima ovog grada nudi i jedan kohezivni okvir u kojem svi znaju jedni za druge i međusobno se pomažu.
U ovu atmosferu smo se mogli uvjeriti već te večeri kada se u Centru okupio prilično velik broj kako muškaraca tako i žena koji su došli da prisustvuju predavanju koje sam održao o Bošnjacima u Americi i izazovima koji stoje pred njihovim identitetom, imigrantskim statusom i na koncu pred njihovim općenitim odnosom prema vjeri i domovini. Nakon predavanja otvorila se jedna veoma plodna diskusija gdje se moglo vidjeti koliko zapravo Bošnjaci iako, hiljadama kilometara udaljeni od svoje Bosne i Hercegovine, ažurno prate sva dešavanja i procese u svojoj domovini. Dakako, zabrinutost postoji ali s druge strane osjeti se i jedno američko samopouzdanje kod naših ljudi koji su u Sjedinjenim Američkim Državama faktički već punopravni građani. Kategorije o kojima smo razgovarali poput vjere, imigracije i identiteta su podložne različitim propitivanjima, reinterpretacijama i na koncu potvrđivanjima koja zahtijevaju nova vremena i okolnosti. Međutim, jedna prilično uočljiva nova realnost koju sam nakon posjete bošnjačkim džematima u Sjedinjenim Američkim Državama i razgovorima s njihovim članovima, rukovodstvima i imamima, skoro svugdje mogao primijetiti jeste možda i najoptimističniji utisak s ovog putovanja – Bošnjaci su danas jači i svjesniji nego što su to bili prije tri decenije kada su kao izbjeglice i unesrećnici protjerani iz svojih domova, štaviše, čak mnogo ekonomski jači, te pojedinačno i kolektivno sigurniji u svom identitetu, nego što su to bili u tom teškom vremenu kada su im neprijatelji planirali potpuno uništenje i nestanak.
Posjeta prvoj useljeničkoj koloniji u Jamestownu
Budući da sam se u svom predavanju dotaknuo i povijesti i osnivanja Sjedinjenih Američkih Država, mojim domaćinima sam govorio kako se nedaleko od Richmonda zapravo nalazi prva useljenička kolonija Jamestown u koju su stigli prvi kolonijalni naseljenici iz Engleske. Ova priča o naseljavanju koliko god bila daleka i nevjerovatna, jer je faktički bila začetak jednog novog svijeta i poretka kojim će danas upravljati upravo potomci tih doseljenika, ona je na izvjestan način i prilika za duboku refleksiju i razmišljanje. Naime, ko je mogao sanjati početkom 1990-ih godina kada su Bošnjaci na području Sjeverne Amerike, odnosno u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, imali samo dva svoja centra ili džemata, da će danas imati njih stotine, svoju krovnu vjersku organizaciju Islamsku zajednicu Bošnjaka Sjeverne Amerike, svoje lobističke grupe i uspješne poslovne ljude, javne ličnosti, studente i političare, a u vrlo bliskoj budućnosti vjerovatno i svoje kongresmene, gradonačelnike važnih gradova ili čak guvernere saveznih država, da se zadržimo na nekim skromnim projekcijama. Zajednica koja je brojala oko 30 hiljada Bošnjaka danas ima preko deset puta veću brojku sa stalnim trendom rasta i ova činjenica će sa sobom otvoriti mnoga pitanja i izazove. Način na koji tim važnim procesima budemo prilazili umnogome će odrediti budućnost našeg naroda u Sjedinjenim Američkim Državama, ali će zasigurno imati važnog utjecaja i na državu Bosnu i Hercegovinu.
Nakon predavanja i druženja u džematu Richmond, kao što je to napomenuo imam mr. Mejrić, pred jacija-namaz je proučen Ja-sin i poklonjen pred duše šehida i vakifa, a poslije namaza je druženje nastavljeno. Moji domaćini su se te večeri srdačno ponudili da sutradan, u petak ujutro 30. juna, koji je bio i posljednji dan mog boravka u Richmondu, zajedno odemo posjetiti spomenuto historijsko mjesto Jamestown i tako kroz obilazak ovog živog muzeja naučimo neke važne detalje iz povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Uspjeli smo zahvaljujući gostoljubivoj braći Srebreničanima Mevludinu i Sadudinu Muhiću koji su mene zajedno s imamom mr. Mejrićem počastili ovim kratkim izletom. Nakon povratka iz Jamestowna posjetio sam Mevludinov dom i porodicu koji danas žive jednim zaista ugodnim američkim životom. Potom smo smo se vratili u
Centar na džuma-namaz, a u poslijepodnevnim satima me je aktivista džemata Edin Avdić, nakon ručka i oproštaja sa domaćinima u Richmondu, odvezao nazad do Washingtona i međunarodnog aerodroma Dulles s kojeg sam u kasne sate te večeri imao let preko Istanbula za Sarajevo.