Od Fondacije do institucije države Bosne i Hercegovine
Dvadeset godina Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari
„Memorijalni centar je postao prva linija odbrane od zaborava. Jedina je državna institucija koja čuva sjećanje na žrtve i razmjere genocida. On danas nije samo fizički spomenik, već trajni simbol naše nepokolebljive posvećenosti da sjećanje na genocid živi neokrnjeno. U suočavanju s revizionizmom, negiranjem i nepravdom, Memorijalni centar ostaje neopozivi svjedok užasa prošlosti i trajno poziva na odgovornost i sjećanje“, bile su riječi kojima je Almasa Salihović otvorila programa priređen u povodu obilježavanja 20. godišnjice zvaničnog otvaranja Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari.
Almasa i njene kolege su danas stub rada Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Oni su kao djeca svjedočili genocid. Njihove poruke na obilježavanju 20. godišnjice su potvrdile da su majke Srebrenice odgojile prave nasljednike za put istine i pravde institucionalnim radom u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.
Da se radi o izuzetno važnoj godišnjici svojim prisustvom su pokazali brojni visoki gosti, među kojima su bili i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, zamjenik predsjedavajućeg PSBiH Denis Zvizdić, reisul-ulema
Husein-ef. Kavazović, tuzlanski muftija
Vahid-ef. Fazlović, sarajevski muftija
Nedžad-ef. Grabus, goraždanski muftija Remzija-ef. Pitić, predstavnici diplomatskog kora u BiH, predstavnici žrtava genocida i njihovi prijatelji. Svi oni su prije programa u hali bivše Fabrike akumulatora u Srebrenici proučili Fatihu ili minutom šutnje odali počast žrtvama genocida u mezarju u Potočarima.
Majke anketom izborile mjesto ukopa
„Otvaranje Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari veliki je korak u dokumentovanju zločina genocida koji je počinjen nad Bošnjacima˝”, istakao je zamjenik načelnika općine Srebrenica Hamdija Fejzić u svom obraćanju te posebno potcrtao doprinos preživjelih žrtava genocida, majki, u borbi za istinu i pravdu. Napomenuo je da se još uvijek traga za više od hiljadu žrtava genocida.
Kako su se borile za mjesto ukopa ubijenih sinova, za mezaristan i Memorijalni centar podsjetila je predsjednica Udruženja „Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa“Munira Subašić. „Tražili smo istinu - gdje su naši najmiliji. Željele smo znati šta je s njima. Nikada nismo mogli pomisliti da je ljudski um mogao ubiti tolike ljude. Tražili smo dokaze i onda su počeli vršiti ekshumacije”, sažela je Subašić, u tek nekoliko rečenica, godine borbe za istinu o svojim ubijenim koju su vodile protestima, vršeći pritisak na lokalne i međunarodne moćnike da im daju odgovor šta se desilo s njihovom djecom koju su im oteli iz naručja pripadnici Vojske RS-a u Potočarima.
Podsjetila je na anketu koju je provelo njeno udruženje anketirajući 12.500 članova ubijenih u genocidu. “Mi majke, uradile smo anketu. Pitale smo članove porodica ubijenih gdje žele da budu ukopani: u Kantonu Sarajevu, u Kladnju - Ravni stanovi - gdje je vlast bila odredila ili u Potočarima. Njih 83 posto je reklo da žele da se žrtve kopaju u Potočarima. Godine 2000. visoki predstavnik Wolfgang Petritsch donio je odluku da mezarje bude u Potočarima. Da nije bilo tako, podjela BiH bi bila tako lahka”, kazala je Subašić, te dodala: “Uspjele smo da obilježimo mjesto zločina i mjesto genocida. Poslali smo odavde poruku da smo doživjeli nepravdu, da tražimo kosti naše djece, da su naša nevina djeca ubijena samo zato što su bili muslimani i da se osudi taj čin. Danas imamo naš Memorijalni centar. Imamo našu djecu koju smo odgajali bez mržnje, bez osvete, djecu koja su ostala bez roditelja poslije genocida, djecu koja su rođena poslije smrti svojih očeva. Sve majke svijeta trebaju da uče od majki Bošnjakinja, majki Srebrenice koje odgajaju djecu bez osjećaja za osvetu i mržnje prema drugima”.
Podsjetila je da im naredne sedmice dolaze predstavnice udruženja majki Ukrajine. „Žele da im pomognemo da se i one organizuju kao mi i da i one dobiju makar dio pravde“, kazala je Subašić, te potcrtala: „Nepravdu prema nama, prema čovječanstvu, učinio je svijet. Evropa je to učinila. Ništa nisu naučili iz toga, jer da su naučili ne bi danas gorjela Ukrajina, Somalija...“
Hasan Hasanović, koji je preživio Marš smrti, za razliku od svog brata blizanca Huseina i oca Aziza koji su ukopani u mezaristanu u Potočarima, u svom obraćanju je podsjetio na važnost projekta usmene historije koji vodi u Memorijalnom centru, kao i druge projekte. „Sve što danas radim, radim za nevine žrtve genocida i da se zna ko i kako ih je ubio. Pozivam sve preživjele da svoje priče ispričaju Memorijalnom centru kako bi naša sjećanja zauvijek sačuvali”, rekao je Hasanović, koji je danas poznati predavač o genocidu u Srebrenici na brojnim univerzitetima i institutima u svijetu. Promoviran je za počasnog višeg istraživača na De Montfort University Leicester u Velikoj Britaniji.
Islamska zajednica nam pokazuje da nismo sami
Pomoćnica direktora Memorijalnog centra Amra Begić-Fazlić, kojoj su u genocidu u Srebrenici pripadnici Vojske RS-a ubili oca i dedu, podsjetila je da je Memorijalni centar iz Fondacije prerastao u instituciju države Bosne i Hercegovine i da su pri tome majke i Islamska zajednica imale posebnu ulogu. “Mijenjali su se izvršni i upravni odbori, direktori, ali je uvijek postojala jedna konstanta: majke – one koje su svojom hrabrošću snagom voljom htijenjem i odlučnošću učinile da mi danas budemo ovdje - zadužile ste nas za dva života i nadam se da ćete uvijek imati razlog da o nama s ponosom govorite, kazala je Begić. Napomenula je da su njene kolege oni čiji su očevi, braća, dede, amidže, daidže ukopani u mezarju u Potočarima. “Zamislite da radite proceduru javne nabavke za ukope i da se nadate da će vaš babo biti ukopan u jednom od tih kabura. Da, mi smo se ovdje nadali”, kazala je Begić koja u Memorijalnom centru radi od 2005.
Obraćanje je završila izražavanjem poštovanja i zahvalnosti Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini na podršci koju im pruža od samog početka. „Zahvaljujemo se našoj Islamskoj zajednici na čelu s reisul-ulemom Husein-ef. Kavazovićem i na podršci koju nam pruža naše Muftijstvo tuzlansko i muftija Vahid-ef. Fazlović. Hvala vam muftija Fazloviću što neumorno pratite naš rad, što ste tu kad treba doći i u ime Islamske zajednice pokazati nam da nismo sami. Hvala vam na strpljenju dok nas slušate i hvala vam na podršci koju pružate.“
Direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić je istakao ulogu bivšeg člana Predsjedništva BiH Beriza Belkića i bivšeg reisul-uleme Mustafe Cerića u osnivanju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari kao državne institucije.
„Rahmetli Beriz Belkić i Mustafa Cerić su u institucionalnom smislu naši pioniri“, kazao je Suljagić, a zatim, obraćajući se preživjelim u ime Memorijalnog centra poručio: „Ne dopustite da vaše priče odu s vama, molim vas, ne dopustite da ovo bude neispričano i nezapamćeno. Mi jesmo ovdje da govorimo u vaše ime, ali, to je vaš glas i vaš eho u historiju“, te istakao: „I ovo se ne odnosi samo na preživjele Srebrenice, ovo se odnosi na preživjele opsade Sarajeva i Mostara, preživjele logora Prijedora, Foče, Stoca, žrtve Briševa i Ahmića. Generacija koja je preživjela ovo nema pravo da šuti.“
„Institucija Memorijalnog centra nastala je kao stvar obraza, a svaka genercija za sebe definiše i čuva svoj obraz“, naglasio je Suljagić, te poručio: „Ova institucija ne simbolizira samo našu žrtvu, ona simbolizira našu žilavost. Ova institucija ne simbolizira samo našu žrtvu, ona simbolizira našu upornost, našu volju, naš napor našu sposobnost regeneracije i svi vi ste bili dio toga i u to ime hvala vam velika.“
11. juli mora biti međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici
Videolinkom prisutnima su se obratili bivši američki predsjednik Bill Clinton,
koji je na poziv majki enklava Srebrenica i Žepa došao 20. septembra 2003. godine i zvanično otvorio Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, zatim potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Rosensaft i specijalna savjetnica generalnog sekretara UN-a Alice Nderitu.
„Nikada neću zaboraviti učešće u njegovom otvaranju 2003. godine. Tog dana sam se nadao i molio da će ovo mjesto biti ozbiljan podsjetnik cijelom svijetu na našu zajedničku ljudskost, a tokom ovih dvadeset godina Memorijalni centar jeste upravo to i još mnogo više”, kazao je Clinton, te poručio: “Danas i uvijek! Dok se prisjećamo više od 8.000 muškaraca i dječaka ubijenih u genocidu u Srebrenici, najveća počast koju im možemo odati je da izgradimo budućnost vrijednu sjećanja na njih. Nadoknadimo im godine koje ne proživješe izgradnjom svijeta u kojem su sva djeca sigurna i voljena i imaju priliku ostvariti vlastite snove, u kojem pobjeđuje saradnja, a ne sukob, i u kojem različiti ljudi žive zajedno kao istinski partneri. Još vjerujem da je takva budućnost moguća i uvijek ću biti uz vas da zajedno radimo i pretočimo je u stvarnost”.
„Napravili ste izvanredan, apsolutno vrhunski centar, centar sjećanja svjetske klase na nivou državnog muzeja Aushwicz Birkenau, Memorijalnog muzeja Holokausta Sjedinjenih Država Yad Vashem i Memorijala u Bergen Belsemu kao primjer kako se obilježava genocid i zločini protiv čovječnosti“, kazao je prof. Menachem Rosensaft. „Počinitelji genocida su tačno znali šta rade. Mladić, Karadžić i njihovi istomišljenici su imali apsolutnu namjeru da unište bošnjački narod u Bosni i Hercegovini i u tome nije bilo ništa ludo. Isto važi i za one koji danas u RS-u i drugdje veličaju Mladića, veličaju Karadžića koji se trude da negiraju da je ono što se dogodilo u Srebrenici bio genocid i koji su pokušali da okrive žrtve. Nećemo dozvoliti da se to desi. Zbog toga sam se pridružio Majkama Srebrenice i mojoj prijateljici komesarki za ljudska prava u Vijeću Evrope Dunji Mijatović u pozivu UN-u da 11. juli proglase zvaničnim međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Ovo se mora desiti. Obilježavanje genocida ne može i ne smije biti samo za žrtve, preživjele i njihove porodice. Ovo mora biti međunarodna prilika za svijet, za međunarodnu zajednicu da se sjete šta su dozvolili da se dogodi. Ovo je naša obaveza kao ljudskih bića. To je moja obaveza kao sina roditelja preživjelih Holokausta. Želim da svi znaju da nećemo odustati dok pamćenje i sjećanje na genocid u Srebrenici ne bude trajno urezano u pamćenje i svijest međuanarodne zajednice“, poručio je prof. Rosensaft.
Specijalna savjetnica generalnog sekretara UN-a Alice Nderitu u svom videoobraćanju je istakla činjenicu da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) dokazao da je genocid u Srebrenici počinjen i da je to nepobitno. Naglasila je da je insistiranje na negiranju genocida i mijenjanju historijskih činjenica razlog za ozbiljnu zabrinutost. “Memorijalni centar Potočari je primjer promocije odgovornosti i sjećanja na zločine i može i dalje računati na moju podršku i podršku našeg ureda“, istakla je specijalna savjetnica Nderitu.
Doprinos visokih predstavnika
U povodu obilježavanja 20. godišnjice Memorijalnog centra visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt je izmijenio Zakon o Memorijalnom centru u Srebrenici proširivši njegove ovlasti. Kako je obrazložio, izmjene podrazumijevaju formiranje Instituta za istraživanje i obrazovanje, u kojem će djelovati domaći i međunarodni stručnjaci za istraživanje genocida. Osim ove odluke visoki predstavnik za BiH Schmidt, najavio je donošenje novih odluka, koje će stupiti na snagu ako slične zakone ne usvoje domaće vlasti.
Podsjetio je da su njegovi prethodnici dali veliki doprinos u osnivanju Memorijalnog centra, počev od Woflganga Petritscha koji je 2001. godine donio odluku o osnivanju Fondacije „Srebrenica - Potočari spomen-obilježje i mezarje“.
Odlukom od 25. 10. 2001. godine Petritsch je odredio da lokacija u Potočarima, općina Srebrenica, bude spomen-obilježje i mezarje za ubijene tokom pada Srebrenice u julu 1995. godine, a 10. maja iste godine donio je odluku kojom je osnovana Fondacija Srebrenica - Potočari spomen-obilježje i mezarje. Njome je definisana uloga Izvršnog odbora i Savjetodavne radne grupe fondacije.
Na komemoraciji, 11. jula 2001. godine, u Potočarima je postavljen i otkriven kamen temeljac Memorijalnog centra. Na istom mjestu 11. jula 2002. godine, na komemorativnom skupu koji je tada održan, predstavljen je i otkriven jedinstven model nišana na mezarima svih ukopanih, a 11. oktobra iste godine zvanično su otpočeli radovi u mezaristanu.
Visoki predstavnik Paddy Ashdown je 2003. godine prenio vlasništvo nad Fabrikom akumulatora na Fondaciju, a Christiana Schwarz-Schilling je 2007. godine donio Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, spomen-obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine, stavivši ga pod ingerenciju države Bosne i Hercegovine. Tim zakonom Centar je ustanovljen kao pravni nasljednik prvobitne Fondacije sa sjedištem u Potočarima, a definisan je i njegov zvanični naziv.
U februaru ove godine, aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt je izmijenio Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari omogućivši da se neutrošena sredstva, prvobitno namijenjena za ukope, koriste u druge svrhe, uz prethodnu saglasnost donatora. Odlukom od 20. septembra je proširio ovlasti Centra.
U mezaristanu Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida. Na zahtjev porodica žrtava izvan mezaristana je ukopano 250 žrtava genocida. Od 7.017 idntifikovanih žrtava genocida samo 36 je identifikovano tradicionalnim metodom. Ostalih 6.981 je identifikovano DNA analizom i nisu sve ukopane.