Islamska zajednica i potpisivanje ugovora s državom Bosnom i Hercegovinom
- kaže u razgovoru za naš list Mensur Karadža direktor Uprave za pravne i administrativne poslove Rijaseta
U oktobru ove godine navršit će se punih osam godina od kako je (21. 10. 2015.) tekst osnovnog ugovora između Islamske zajednice i države Bosne i Hercegovine, nakon višegodišnjih usaglašavanja, usvojilo Vijeće ministara BiH, te potom proslijedilo u dalju proceduru u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Od tada ovo pitanje postaje sve više političko, a manje pravno što bi ono u suštini trebalo i moralo biti. Poprilično je dug niz pitanja i nelogičnosti koji se u vezi s ovim procesom (is)postavljaju, a pogotovo imajući u vidu da su dvije kršćanske crkve, Katolička i Pravoslavna, ovaj proces davno završile, dok se to isto pravo već dugi niz godina opstruira najvećoj tradicionalnoj vjerskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Stoga ćemo se u ovom prilogu prvo prisjetiti cijelog toka procesa oko ove inicijative te ćemo u tekstovima i razgovorima, s relevantnim sagovornicima, pokušati doći do odgovora o trenutnom statusu ovog pitanja kao i o eventualnim njegovim budućim kretanjima.
Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica (Sl. glasnik BiH br. 5/04) predviđena je mogućnost zaključivanja ugovora između crkava i vjerskih zajednica s odgovarajućim državnim organima na svim nivoima. Navedenim Zakonom je načelno tretirano pravo na slobodu vjere i regulirano pitanje pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica te međusobni odnos vjerskih zajednica i države. Međutim, na putu punog ostvarenja svoje misije koja se sastoji u promoviranju općeg dobra i staranju, promoviranju i zaštiti vjerskih prava muslimana Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini se susreće s brojnim pitanjima i problemima koja otežavaju izvršavanje njene osnovne djelatnosti. To je uzrokovano time da određena područja nisu uopće ili nisu adekvatno regulirana, kao i time da počesto nedostaju instrumenti za provođenje onoga što je propisano, odnosno da postoji neusklađenost propisa i zakona s onim što je propisano
Zakonom o slobodi vjere, iako je to zakonska obaveza.
Ugovor između Islamske zajednice i države bi bio jedan od instrumenata kojim bi se, s jedne strane, dodatno utvrdila međusobna prava i obaveze propisane Zakonom, a s druge strane, ista detaljnije uredila i propisao način njihove realizacije. S ciljem uspostavljanja što boljeg pravnog položaja Islamske zajednice, a imajući u vidu da je Bosna i Hercegovina već zaključila međunarodni sporazum s Vatikanom o pravnom položaju Katoličke crkve, te sa Pravoslavnom crkvom, Rijaset Islamske zajednice je pokrenuo inicijativu za potpisivanje ovakvog ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pismom upućenim Predsjedništvu Bosne i Hercegovine u junu 2010. godine.
Upućivanju inicijative Predsjedništvu je prethodilo utvrđivanje osnovnog teksta ugovora. Osnovni tekst ugovora je sačinila Pravna služba Rijaseta Islamske zajednice te je isti razmatran i prihvaćen na sjednici Rijaseta održanoj 20. 10. 2009. godine i upućen Saboru IZ radi pribavljanja saglasnosti za dalje aktivnosti. Sabor Islamske zajednice je, na osmoj redovnoj sjednici održanoj 31. 10. 2009. godine, također, prihvatio osnovni tekst ugovora i dao saglasnost reisul-ulemi za njegovo potpisivanje. Predsjedništvo BiH je inicijativu Islamske zajednice proslijedilo Vijeću ministara koje je imenovalo mješoviti tim sastavljen od pomoćnika ministara sljedećih ministarstava: Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstva pravde, Ministarstva civilnih poslova i Ministarstva finansija i trezora. Za koordinaciju svih aktivnosti je zaduženo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.
Prijedlog ugovora i usaglašavanje
Radi otpočinjanja aktivnosti oko usaglašavanja teksta ugovora Rijaset je imenovao Komisiju u sastavu: Muhamed Salkić, dr. Dževad Hodžić, dr. Ahmet Alibašić i Mensur Karadža. Nakon smrti Muhameda Salkića za člana Komisije Rijaset je imenovao muftiju tuzlanskog Vahid-ef. Fazlovića. Kao osnova za vođenje ovih pregovora je iskorišten prijedlog ugovora koji je sačinjen od strane Islamske zajednice. Prijedlog ugovora obuhvata sve teme koje sadrže i ugovori s Katoličkom i Pravoslavnom crkvom, uz određena pitanja koja su specifična za Islamsku zajednicu. Prijedlog ugovora tretira: pravni položaj IZ i njenih organa i ustanova, pravnu osobnost, upis u registar, autonomnost u odnosu na državu, slobodu vršenja misije, slobodu vjeroispovijesti, autonomna prava IZ u pogledu imovine, obrazovanja, humanitarnog i drugog djelovanja, vjersku službu u zdravstvenim, policijskim i drugim ustanovama itd. Prijedlog ugovora sadrži i određena pitanja koja su specifična za IZ kao što su: autonomno upravljanje i raspolaganje arhivskom građom, neradni dani u vrijeme blagdana, pravo na obavljanje džuma-namaza i pauzu za iftar, hidžab, izbor prehrane, prostori za molitvu u različitim ustanovama itd.
Uz stručnu i tehničku podršku iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Tim za vođenje pregovora je održao sedam sastanaka i usaglašen je tekst Osnovnog ugovora između BiH i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prvi sastanak Tima za pregovore održan je 19. aprila 2012. godine a posljednji 27. januara 2014. godine. Tekst Nacrta Osnovnog ugovora između BiH i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dostavljen je na mišljenje nadležnim ministarstvima / institucijama i Islamskoj zajednici u BiH. Nakon dostavljenih mišljenja svih nadležnih ministarstava i institucija, ista su inkorporisana u tekst Osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Date sugestije i prijedlozi su ponovo razmotreni i usaglašeni na posljednjem, sedmom sastanku Tima za pregovore s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, održanog u Sarajevu 27. januara 2014. godine.
Tada usaglašeni Nacrt ponovo je dostavljen nadležnim ministarstvima radi davanja mišljenja. U tom postupku Ministarstvo pravde je zahtijevalo preispitivanje pojedinih odredaba ugovora, a primjedbe su se primarno odnosile na specifične potrebe Islamske zajednice u odnosu na ugovor s Vatikanom (slobodno vrijeme za džumu, način odijevanja, ishrane itd.), a određene primjedbe su dostavila i ostala ministarstva, prije svih Ministarstvo civilnih poslova. Zbog navedenog organiziran je i održan dodatni, osmi sastanak Tima za vođenje pregovora, 27. novembra 2014. godine na kojem su razmotrene primjedbe i izvršeno je konačno usaglašavanje. Zaključeno je da se novoutvrđeni tekst, uz zapisnik sa sastanka, ponovo dostavi nadležnim ministarstvima na mišljenje. I u ponovljenom postupuku Ministarstvo pravde je iznijelo primjedbe, kao i Ministatstvo civilnih poslova koje je ostalo kod ranijih primjedbi koje su se odnosile na radno vrijeme, odnosno na obavezu uplate doprinosa za penzijsko osiguranje. Komisija je uputila konačan stav, aktom od 9. februara 2015. godine, nakon konsultacija s nadležnim službenim osobama i službama Rijaseta, u kojem su istaknute primjedbe na iznesena mišljenja navedenih ministarstava i zatražila ostajanje kod ranije usaglašenog teksta.
Prevazilaženja zastoja u procesu
Tekst je, od strane ministrice Semihe Borovac, kao ovlaštenog predlagača, upućen Vijeću ministara na usvajanje koje ga je usvojilo na 25. sjednici održanoj 29. septembra 2015. godine. Tekst osnovnog ugovora je upućen u dalju proceduru Predsjedništvu BiH 21. oktobra 2015. godine, gdje se i sada, prema saznanjima Komisije nalazi. Komisija je, shodno dinamici vođenja pregovora, održavala sastanke i konsultacije. Prije svakog sastanka zajedničkog Tima za pregovore, Komisija je organizirala svoj pripremni sastanak i obavljala potrebne konsultacije, tako da je održano minimalno osam sastanaka Komisije i to radi pripreme za dalji pregovarački tok.
Također, u zavisnosti od tematike koja je usaglašavana, vršene su konsultacije s članovima Rijaseta, muftijama, profesorima i drugima koji su bili relevantni za predmet pregovora. Jedan takav konsultativni sastanak je održan u aprilu 2013. godine.
U novembru 2013. Komisija je uputila tekst Ugovora reisul-ulemi, predsjedniku Sabora, predsjedniku Ustavnog suda, fetvai-eminu, članovima Rijaseta i muftijama radi upoznavanja s tekstom i davanja svojih prijedloga i sugestija. Komisija je, nakon toga, vršila ocjenu prispjelih prijedloga i mišljenja te iste ugrađivala u tekst ukoliko je procijenila da će doprinijeti poboljšanju teksta. Članovi komisije su održavali i pojedinačne sastanke s predstavnicima Ministarstva za ljudska prava, primarno s gosp. Salihom Đuderijom, u cilju nastavka procesa, u periodu kada su pregovori bili u zastoju.
Komisija je vršila pisanu i usmenu korespodenciju s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice u kojoj su slate urgencije, mišljenja, stavovi itd. U septembru 2014., na prijedlog Komisije, a u cilju prevazilaženja zastoja u procesu koji je uzrokovan negativnim mišljenjima pojedinih ministarstva, iako je pregovarački proces okončan, pripremljeno je i upućeno pismo predsjedavajućem i zamjeniku predsjedavajućeg Vijeća ministara Vjekoslavu Bevandi i Zlatku Lagumdžiji, kao urgencija za okončanje procesa i zaključivanje ugovora.
Prije konačnog usvajanja teksta ugovora od strane Vijeća članovi Komisije su održali tri sastanka s ministricom Borovac, radi pojašnjavanja pojedinih odredbi ugovora koje su bile predmetom ranijih osporavanja. Nakon usvajanja teksta ugovora od strane Vijeća ministara, tekst je upućen Predsjedništvu BiH u dalju proceduru 21. 10. 2015. godine. Nakon toga Komisija više nije imala formalnih mogućnosti da učestvuje u daljoj proceduru. Članovi Komisije su i naknadno konsultirani kada je član Predsjedništva Mladen Ivanić iznio niz primjedbi i sugestija na dostavljeni tekst. Održan je sastanak s reisul-ulemom, a potom, dva člana Komisije su prisustvovala i sastanku s gosp. Ivanićem.
(Ovaj tekst je baziran na izvještaju Rijasetove Komisije za usaglašavanje odredaba Ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)
PREPOROD: Poštovani direktore Karadža, prije svega da Vas upitamo o Upravi koju vodite. Iako se ovaj segment pravnog i administrativnog djelovanja često ne vidi u javnosti, on je itekako obiman i značajan. Možete li za naše čitaoce ukratko predstaviti ovu Upravu, njeno djelovanje, kadrovsku strukturu i njene glavne poslove?
Karadža: Uprava za pravne i administrativne poslove je jedna od pet uprava Rijaseta. Nadležna je za sve upravne, pravne i tehničke poslove Rijaseta Islamske zajednice koji se odnose na pravo, odnosno normativni sistem, upravu, kancelarijsko poslovanje, uspostavu i vođenje registara, organizaciju službe i status službenika te gradnju, održavanje i rekonstrukciju objekata. Primarni poslovi uprave su, kao što joj i sam naziv govori, pravni i administrativni poslovi. U tom kontekstu izrada normativnih akata i pomaganje drugim upravama i organizacionim jedinicama u normiranju onoga što predstavlja njihovu nadležnost predstavlja posebno važnu i složenu aktivnost Uprave. Promjene Ustava koje su se desile 2014. godine zahtijevale su reorganizaciju rada i novo definiranje nadležnosti pojedinih organizacionih dijelova i organa Zajednice što je zahtijevalo jednu opsežnu normativno-pravnu aktivnost čiji je nosilac u najvećem obimu bila Uprava. Pripremljen je čitav niz sistemskih normativnih akata koji su u prethodnom periodu doneseni: Pravilnik o reisul-ulemi, Pravilnik o izboru reisul-uleme, Pravilnik o organizaciji i radu Rijaseta, Poslovik o radu Vijeća muftija, Pravilnik o organizaciji i radu Ustavnog suda, Pravilnik o organizaciji i radu muftijstava, Pravilnik o organizaciji i radu medžlisa i džemata, Pravilnik o Fondu Bejtul-mal, Pravilnik o organiziranju Islamske zajednice u dijaspori, Pravilnik o građenju, Pravilnik o upravljanju i raspolaganju mezarjima, Pravilnik o članstvu i članarini, Uredba o tarikatskim redovima, Izborna pravila i drugi. Poseban normativni segmet se odnosi i na izradu i praćenje propisa koji se odnose na kancelarijsko i arhivsko poslovanje, rad pisarnice i organizaciju tehničke službe i opštih poslova u samom Rijasetu. Uprava je, u ovom segmentu najdirektnije učestvovala u izradi sistemskih normativnih akata gdje su nosioci aktivnosti bile druge uprave, kao što su propisi kojima je normiran rad mekteba, predškolskih ustanova, medresa i fakulteta. Uz sve navedene i druge akte doneseni su brojni, uslovno kazano, podzakonski akti kao što su sistematizacije, poslovnici, uredbe, instrukcije, uputstva itd.
Napredak u institucionalnom jačanju Zajednice
- Koje su njene izvršne nadležnosti? Karadža: Uprava je zadužena da usmjerava i nadzire rad srednjeg i nižeg nivoa Islamske zajednice te je u tom segmetu u svakodnevnoj komunakaciji s muftijstvima, medžlisima, krovnim organizacijama i džematima u dijaspori, ustanovama, agencijama, centrima itd. Pratimo provođenje propisa i iniciramo njihovu promjenu ili donošenje novih propisa kada se iz komunikacije s drugim nivoima za to ukaže potreba. Ove aktivnosti Uprava vrši preko nadležnih službi u muftijstvima prije svega, ali i u medžlisima i drugim organima i ustanovama. Istakao bih izvanrednu saradnju i komunikaciju koju Uprava ima s muftijama, glavnim imamima, predsjednicima medžlisa, direktorima, dekanima i drugim odgovornim