Mladi studenti uradili (svoje) porodično stablo mostarskih Karabega
Mladi student prava Anes Beganović nakon više od godinu dana istraživanja, prikupljanja podataka i njihovog usaglašavanja sa starijim članovima porodice krajem ljeta izradio je porodično stablo Karabega
Koliki je danak uzela propaganda „bratstva i jedinstva“i „ stvaranja nove slike Mostara“u periodu socijalističke Jugoslavije ilustrativno svjedoče motivi zbog kojih se Anes odlučio da započne ovaj iznimno dragocjen i nadasve kompliciran istraživački poduhvat. Njegova nena (po ocu) je rođena u porodici Karabega. O tome mu u kući nisu ništa više od toga znali reći. Tetka mu nije znala ni kako se nena djevojački prezivala.
U slučajnom razgovoru s prijateljicom koja nosi to prezime (Naidom, danas studenticom FIT-a) i čistom prijateljskom propitivanju da li su u rodbinskim vezama ona ga je podsjetila da se neki njen rođak prije petnaestak godina kod njenog oca raspitivao o užim i daljim srodnicima. Nije dobio željene odgovore, jer ni njen otac nije imao nikakvih podataka. Sjetila se da je tada taj čovjek ostavio broj telefona. Nazvali su ga. Već je bio u ozbiljnim godinama, osamdeset osmogodišnji Enver Karabeg je vjerovatno najstariji u toj porodici. Trenutno je nastanjen u Norveškoj. Podaci koje je Enver do tada prikupio odnosili su se samo na njegovu užu porodicu, i nije više imao želje da to završi do kraja.
Tri godine su Anes i Naida prebirali dokumente u Arhivu Hercegovine, matične knjige u Medžlisu IZ Mostar, Gazi Husrev-begovoj biblioteci, raspitivali se kod ljudi koji su se slučajno ili namjerno zanimali za ovu temu, čitali tekstove Hivzije Hasandedića, roman Omera Nakičevića... Prema njihovim istraživanjima porodica Karabeg u Mostaru je prisutna od 1793. g. Porodica se grana od tri brata. Danas ih najviše ima u Norveškoj, najmanje u Mostaru. Na njihovoj starini, u Zahumu, stanuju samo dvije osobe s tim prezimenom. Ima ih u Češkoj, Americi, Njemačkoj, Engleskoj, Austriji itd. Na stablo su uvršteni svi članovi porodice, s tim što potomci ženske loze, nakon udaje, nisu tretirani. Pretpostavljaju da su evidentirali oko 300 osoba.
Tokom rada na porodičnom stablu susreli su se i sa zanimljivim podacima o zanimanjima pojedinih članova porodice. Najviše ih je bilo u alimskim krugovima. I prema njihovim saznanjima nikada nijedan od njih nije uzimao plaću za svoj rad na poslovima u Islamskoj zajednici. U porodici Karabeg bilo je još puno istaknutih ličnosti koji su bili doktori, inžinjeri, novinari, sportisti. Prvi mostarski kardiohirurg bio je Omer Karabeg. Ono što je interesantno u vezi s ovom porodicom, napominje Anes, je činjenica da i danas nema skoro nijednog Karabega koji nije akademski obrazovan. Većinom su inžinjeri ili doktori.
Nakon što su izradili prvu verziju porodičnog stabla Anes, Naida i Enver su odlučni da pretraže arhivu i po hercegovačkim samostanima gdje bi, prema njihovoj pretpostavci, trebalo biti dokumenata u kojima se spominju imena nekog od Karabega. Prikupili su mnogo arhivske građe od koje bi mogli napisati podebelu knjigu. No, od toga im je važnije, dok istraživanja ne dovrše potpuno, da su se članovi porodice kroz ovaj poduhvat iznova približili, a neki i upoznali. Tako su međusobno razmijenili saznanja da je DNK-analiza porodice
Karabeg potvrdila da su domaćeg, balkanskog, ne slavenskog porijekla, niti, kako se to u publicistici isticalo, turskog.
S kraja XIX i početkom XX stoljeća trojica Karabega imali su važne historijske uloge. Tragična sudbina muftije Mustafe Sidkija Karabega (1833-1878) značajno je utjecala da mu bosanskohercegovačka historiografija posveti nešto više prostora. Njegov sin Ali Riza efendija (1878-1944) poznat je po prvom prevodu Kur’ana s arapskog na bosanski jezik. Međutim, podaci o njegovom drugom sinu hadži Ahmed-ef. Karabegu (1870-1943) ostali su nezapaženi. U dokumentima se navodi da je bio siva eminencija poznatog „Džabićevog pokreta“u vrijeme austrougarske okupacije BiH, da je u Mostaru, također bio siva eminencija „pokreta protiv agrarne reforme“Kraljevine Jugoslavije i prisan prijatelj mostarskog muftije hafiza Omer-ef. Džabića. Ahmed-ef. Karabeg je nakon zatvaranja Karađoz-begove medrese 1917. g. u njoj sve do 1924. g. držao vazove mostarskoj ulemi i mostarskoj inteligenciji.