Jedna od najznačajnijih knjiga u biblioteci memorijskih knjiga
Godišnjica Udruženja ilmijje: Predstavljena knjiga “Imami Srebrenice 1992 - 1995: Memorizacija kao zavjet i opomena”
Program obilježavanja 111. godišnjice Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini počeo je 2. septembra u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu promocijom knjige „Imami Srebrenice 1992-1995 memorizacija kao zavjet i opomena“autora efendije Alije Jusića.
Značaj imama u svakoj situaciji
Predsjednik Udruženja ilmijje Nesib-ef. Hadžić ocijenio je da je vrlo značajno što manifestacija počinje upravo promocijom ove knjige.
„Želimo spomenuti činjenicu da naši imami imaju značajnu ulogu u bilo kojem društvenom kontekstu, kako u miru, ratu, urbanim, ruralnim sredinama, sa mladim, starijim. Jedan njemački pisac drama je kazao ‘U tvojoj kući urla laž, a istina mora da šuti’. Mi se već duži period nalazimo u okruženju gdje urla laž, a istina mora da šuti, gdje nam drugi pišu historiju, lažu o ulozi Bošnjaka, muslimana, imama. Svjedoci smo da nam žele pisati i budućnost. Vrijeme je da mi počnemo uzimati poruke iz historije, kako bi sebi osvijetlili budućnost, a sigurno da su najbolji načini da učimo kada dođemo do istine i argumenata“, kazao je efendija Hadžić.
Iskazavši radost što Udruženje ilmijje svake godine na prigodan i bogat način obilježava svoju godišnjicu, izaslanik reisul-uleme direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice hafiz dr. Mensur-ef. Malkić ocijenio je da je „ova promocija, a prije svega autorski rad Alija-ef. Jusića, lijep primjer kako naši imami rade i doprinose svojoj zajednici, kako nastavljaju da budu aktivni bez obzira na svoju poziciju u zajednici i društvu i bez obzira na životnu dob“.
Ja to godinama nosim
Knjiga „Imami Srebrenice 1992 - 1995: Memorizacija kao zavjet i opomena“, nastala je iz ljudske potrebe i moralne obaveze autora da prenese nama i budućim naraštajima ono što se događalo u Srebrenici i oko Srebrenice tokom Bosnu i Hercegovinu. Alija-ef. Jusić, džematski imam u Potočarima kod Srebrenice i glavni imam Odbora Islamske zajednice Srebrenica tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, bio je neposredni svjedok događanja o kojima piše u ovoj knjizi. „Ja to danima i godinama nosim, od kada sam prešao iz Srebrenice, to je emanet prema časnim insanima koji su ostali uz svoj časni narod. Ja nisam ponio hljeba u torbi kada sam krenuo iz Srebrenice, ali sam ponio spiskove svojih imama, sa biografskim podacima i tako dalje. Znao sam da treba da to jednog dana uradim, Allah mi je dao snage da to stavim na jedno mjesto“, izjavio je autor.
Knjiga o eliticidu, planskom nastojanju ubijanja vodstva jednog naroda
O knjizi su, osim autora, govorili doc. dr. Šefko Sulejmanović i prof. Osman Halilović.
„Jedna od vrijednosti knjige koju treba ovdje spomenuti jeste što predstavlja svjedočenje čovjeka koji je proveo vrijeme u Srebrenici, od početka agresije do 11. jula 1995. godine. Pored toga što je bio imam, bio je i glavni imam, dobro je poznavao procese koji su se dešavali u narodu, u Srebrenici i oko Srebrenice, ali i odnos međunarodne zajednice i predstavnika prema tom narodu i situaciji. Druga specifičnost jeste što je knjiga u cijelosti posvećena imamima, ili ja bih rekao da knjiga govori o eliticidu, planskom nastojanju ubijanja vodstva jednog naroda“, ocijenio je Sulejmanović.
Osman Halilović je naglasio da je ova knjiga jedna od najznačajnijih u širokoj biblioteci memorijskih knjiga, knjiga sjećanja, kao i naučno-istraživačkih radova koji govore o genocidu u Srebrenicu.
„Ona ima posebno mjesto, i daje značajan doprinos kulturi pamćenja, pogotovo u vremenima kada historijska epoha o kojoj govorimo nije završila. Ta agenda koja je zlonamjerna prema bošnjačkom biću i Bosni i Hercegovini je još uvijek živa, ona je jako blizu. U takvim okolnostima ovo smatram važnim doprinosom“, istaknuo je on. Učešće u programu su uzeli i glumac Irfan Kasumović i prof. Nihad Ibrišević, a moderator je bio Emir Šečić.
„Pobijedili smo za 24 sata i pustili ih da se povuku“, bila je rečenica kojom su počinjale vijesti u Azerbejdžanu 20. septembra.
Dan poslije armenska TV stanica 24News je objavila: „Nakon samo 48 sati snage Nagorno-Karabaha odlučile su položiti oružje, priznati vlast Azerbajdžana na tom području te početi pregovore s Bakuom o svojoj sudbini i integraciji.
Baku je ovom vojnom operacijom nakon tri desetljeća vratio kontrolu nad regijom Nagorno-Karabaha i objavio da su 192 azerbejdžanska vojnika i jedan civil ubijeni tokom munjevite ofanzive od 19. do 20. septembra, a ranjeno je 511 vojnika.
Njemačka ministrica inostranih poslova Annalena Baerbock pozvala je 27. septembra Azerbejdžan da dopusti međunarodnim posmatračima ulazak u Nagorno-Karabah i najavila da Berlin pojačava svoju humanitarnu pomoć za izbjeglice.
Dogovor o prekidu vatre i mirnoj reintegraciji azerbejdžanskih teritorija postignut je uz posredovanje ruskih mirotvoraca i razgovora koje je američki državni sekretar Antony Blinken imao s azerbajdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevom i armenskim premijerom Nikolom Pašinjanom. Armeniji je potvrdio da jamči njezin teritorijalni integritet.
Oslobađanjem dijelova Karabaha koji su nakon vojne ofanzive iz 2020. ostali okupirani, Baku je preuzeo potpunu kontrolu nad ovom njegovom teritorijom, a Armenci - stanovnici ovih oblasti su postali državljani Azerbejdžana.
“Stanovnici Nagorno-Karabaha, bez obzira na etničku pripadnost, državljani su Azerbejdžana. Njihova prava garantira azerbejdžanska država”, kazao je azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev na zajedničkoj konferenciji za novinare održanoj s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom u Nahičevanu kratko nakon oslobađanja Karabaha.
Turski predsjednik Erdogan je rekao kako se nada da će Armenija poduzeti odgovarajuće poteze da bi iskoristila ovu priliku za postizanje stabilnosti i mira u regiji. Dodao je da uspjeh Azerbejdžana u operaciji u Karabahu predstavlja ponos za Tursku te je čestitao azerbejdžanskoj vojsci jer je pokazala osjetljivost prema civilima u regiji.
Na redovnoj konferenciji za novinare glasnogovornik njemačkog ministarstva vanjskih poslova je rekao kako je na Azerbejdžanu odgovornost da zaštiti etničke Armence u Karabahu, jednako kao i njihova ljudska prava.
Vođstvo 120.000 Armenaca koji Karabah nazivaju domom reklo je za Reuters da ne žele živjeti u sastavu Azerbejdžana i da će otići u Armeniju. Do sada je gotovo 50.000 Armenaca iz Karabaha prešlo u Armeniju, objavljeno je iz Erevana.
Azerbejdžan je proglasio amnestiju za armenske borce u regiji Nagorno-Karabah koji predaju oružje. Iz Ministarstva vanjskih poslova Azerbajdžana je poručeno da je azerbajdžanska država pripremila opsežan socijalni i integracijski plan za armensko stanovništvo u Karabahu. „Azerbajdžan još jednom izjavljuje da je spreman za nesmetan proces reintegracije. Spremni smo ispuniti humanitarne zahtjeve naroda. Spremni smo osigurati stabilnost i sigurnost u regiji u kratkom vremenu“, kazao je Hajijev, te poručio da se Azerbajdžan zalaže za rješavanje regionalnih pitanja na regionalnom nivou.
Armenija treba da bude van sukoba za dobrobit svoje nezavisnosti, poručio je premijer Nikol Pašinjan nakon što su se Armenci u regiji Nagorno-Karabaha predali azerbejdžanskim snagama.
Turska koristi „sva sredstva“, uključujući vojnu obuku i modernizaciju, da podrži svog bliskog saveznika Azerbejdžan, ali nije igrala direktnu ulogu u vojnoj operaciji Bakua u Nagorno-Karabahu, izjavio je 21. septembra zvaničnik turskog ministarstva odbrane, prenio je Reuters.
Savjetnik azerbajdžanskog predsjednika Hikmet Hajijev rekao je da se regionalna pitanja mogu riješiti u formatu Turske, Rusije, Azerbajdžana i Armenije koji je predložio turski predsjednik Erdogan, javlja Anadolu.
Razvoj situacije u Karabahu mogao bi promijeniti geopolitičku ravnotežu Južnog Kavkaza gdje se nalazi Azerbejdžan kao veliki proizvođač energije, ističu analitičari uz napomenu da je glavna azerbejdžanska ruta za izvoz nafte naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) kroz koji prolazi približno 80 posto izvoza nafte i prolazi kroz Gruziju do turske mediteranske obale. Azerbejdžan izvozi naftu i preko Rusije naftovodom Baku-Novorosisk, te željeznicom preko Gruzije i naftovodom od Bakua do gruzijskog grada Supsa. Azerbejdžan planira povećati i izvoz prirodnog plina Evropi. Samo od januara do jula ove godine je izvezaoizvezao 6,6 milijardi kubnih metara prirodnog plina Evropi.