SADR – PRSA

Lingvističko značenje

Korijen s-d-r prenosi dva temeljna značenja: 1. odlazak sa izvora vode (es-sudūr anil-mā’) nakon pijenja (kao opozit riječi el-vird - dolazak do vode radi pijenja); 2. prsa, grudi. Koristeći je figurativno, imenica sadr ukazuje na najviši i najnapredniji dio nečega. Također se može odnositi na početak nečega, kao u frazi sadrul-islām, koja označava rane godine islama. Slične fraze su: sadrun-nehār (rani dio dana), sadrul-lejl (rani dio noći), sadruš-šitā’ (rana zima) i sadrus-sajf (rano ljeto). U skladu s njezinom definicijom kao najviši ili najvažniji dio nečega, imenica sadr koristi se za označavanje prsa kod ljudskih bića i kod životinja i, još specifičnije, za grudni koš (Abd al-Karim, Kur’anska terminologija, 117-118, 219-220; Isfahānī, Mu’džem mufredāt, 309).

Sadr u Kur’anu

Riječ sadr (ar. ;صدر mn. sudūr - )صدور pojavljuje se 44 puta u Kur’anu u figurativnom smislu za ljudska prsa ili grudi, kao sjedišta volje, strasti, vjere, nevjerovanja i znanja. Sadr se, poput kalba odnosi na mjesto razuma i znanja, ali se prikazuje i kao mjesto emocija i unutarnjih stanja poput želje, strasti, bijesa, straha i užasa.

U suri Āli Imrān (154) govori se da Svevišnji Allah muslimanskoj zajednici daje određene događaje kako bi ‘’ispitao ono što je u vašim prsima (mā fī sudūrikum) i očistio najskriveniju dubinu vaših srca (mā fī kulūbikum)’’, budući da, kako ajet završava, ‘’Allah zna šta je u prsima [ljudi]’’ (zāt es-sudūr). Činjenica da se oba termina - kulūb i sudūr (dva puta) - ovdje koriste ukazuje na distinkciju među njima. Kur’an, dakle, govori o Božijem testiranju prsa (sudūr)i čišćenju ljudskih srca (kulūb) kao mjestā inteligencije, razboritosti i sjećanja na osnovi onoga što čuvaju u svojim grudima (sudūr) putem predanosti Bogu ili nevjerništva. U ajetu sure Ankebūt (10) retorički se pita: A zar Allah ne zna za sve što se nalazi u prsima/grudima svih stvorenja? (fī sudūril-’ālemīn). U suri Hūd (5) veli se da Svevišnji Allah ‘’ima puno znanje o svemu što je u prsima [ljudi]’’ (innehu alīmun bi zātis-sudūr; usp. Mulk, 67:13).

O sadru kao mjestu nevjerništva govori se u suri Nahl (106): men šereha bil-kufri sadren – ‘’ko široko otvori za nevjerništvo prsa svoja’’. U suri En’ām (125), pak, govori se o sadru kao mjestu vjere: ješrah sadrehu lil-islām - ‘’On mu prsa široko otvori prema pokornosti’’.

“Ono što su vjekovi stvorili, možemo samo vjekovima ispraviti i uništiti, i to samo svojim vlastitim rukama.”

Husein ef. Đozo

Sadr se identificira kao mjesto uznemirujućih, anksioznih misli: u suri Nās (5) čitamo da šejtan ‹›šapuće u prsa ljudi’’ (juvesvisu fī sudūrin-nās). U Ankebūt (49) kaže se da Kur’an sadrži jasne poruke (ājātun bejjināt) koje nalaze put ka prsima (sudūr) onih koji su obdareni znanjem (elezīne ūtul-›ilm). Muhammeda, a.s., Svevišnji tješi riječima: ‘’Neka u tvojim prsima ne bude nikakve tjeskobe.’’ (lā jekun fī sadrike haredžun) (E’arāf, 2).

Govoreći o onima koji dovode u pitanje Božije poruke, bez dokaza da podrže njihove sumnje, u ajetu sure Gāfir (56) kaže se da je ‘’u njihovim prsima samo uobraženost’’ (in fī sudūrihim illā kibrun). U 154. ajetu sure Āli ‘Imrān (154) veli se da je Svevišnji Allah dopustio teškoće (u ratu) kako bi testirao šta je u njihovim prsima (li jebtelī Allāhu mā fī sudūrikum). U suri ‘Ādijāt (10) govori kako će, na Sudnjem danu, ‘’sve što je [skriveno] u ljudskim prsima’’ (mā fis-sudūr) biti otkriveno. U sura Hašr (13) govori se o strahu u prsima nevjernika (fī sudūrihim), dok se u suri Jūnus (57) obznanjuje da Božija poruka sadrži lijek za bolesti u ljudskim prsima (šifā›un li mā fī s-sudūr).

Sadr – kalb – fu’ād

Načini na koje se ove riječi koriste u Kur’anu ukazuje da sadr igra određenu ulogu u procesu sticanja znanja u odnosu na srce kao mjesto percepcije. Sadr sadrži kalb, koji sadrži fu’ād, koji opet sadrži lubb. Sadr je srcu ono što je bjelina oka zjenici, što je dvorište kući, ili što je okolina Mekke Mekki. Jer kao što se na bjelini oka formiraju folikuli kada neko pati od trahoma, to je sadr u kojem su sumnje, slutnje, iskušenja i druge uznemiravajuće misli. Sadr je također mjesto strasti, žudnji i drugih podstrekivanja nižeg ja, a istovremeno i mjesto vjere, predanosti Bogu, učenja i znanja (Abd al-Karim, Kur’anska terminologija, 220).

Jedan mudrac je rekao: ‘’Kad god Allah spomene srce (kalb) njime se ukazuje na razum i znanje, kao u Kāf (37), a kad god spomene sadr njime se aludira na to dvoje, ali i na druge moći strasti, srdžbe i sl.’’ (Isfahānī, Mu’džem mufredāt, 309-310)

“Neznanje je u svojoj biti pagansko, jer ono ne zasađuje ideje već podiže idole!”

Malik ben Nabi