Zašto je vrijeme da negiranje genocida postane globalno kažnjivo djelo?!
Nirnberški forum 2023 „Zakonski neosporivo: Kriminalizacija negiranja genocida“
„Zakonski neosporivo: Kriminalizacija negiranja genocida“bila je tema konferencije Nirnbeškog foruma 2023. održane od 19. do 22. oktobra.
Mjesto konferencije je bila historijska „Sudnica broj 600“nirnberške Palate pravde – prostoru prvog Međunarodnog vojnog suda kojeg su osnovale SAD, SSSR, Francuska i Velika Britanija kao pobjednici u Drugom svjetskom ratu. Pred ovim sudom je od 20. novembra1945.do1. oktobra 1946. održan historijski proces na kojem su za zločine protiv mira i čovječnosti, te za agresiju i ratne zločine osuđeni vodeći dužnosnici njemačkog nacističkog režima i njegove organizacije.
Sam prostor održavanja konferencije o negiranju genocida je ukazivao na važnost teme kojom su se tri dana bavili eksperti međunarodnih sudova uspostavljenih u Hagu pola stoljeća nakon ovog procesa, akademici, aktivisti organizacija za ljudska prava uz prisustvo studenata.
Ciklusu genocida se može i mora suprotstaviti, jedan od alata je zabrana njegovog negiranja
Kako je Međunarodna akademija nirnberških principa uspostavljena kao fondacija posvećena unapređenju međunarodnog krivičnog prava na temeljima Nirnberškog procesa inicijatori konferencije zajedno s ovom Akademijom na čijem čelu je profesor međunaronog krivičnog prava dr. Christoph Safferling, bili su specijalna savjetnica generalnog sekretara UN-a za prevenciju genocida dr. Alice Nderitu i glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MICT) dr. Serge Brammertz.
Namjera konferencije je bila snažnije potaknuti raspravu o ovoj temi, da sudionici u okviru panela podijele svoja znanja i bogata iskustva u zajedničkom nastojanju da se daju konkretne smjernice za pravno suočavanje s negiranjem genocida. Sve u cilju osiguranja prostora za mirnu budućnost uz poštivanje prošlosti, jer, kako je rekla specijalna savjetnica Nderitu: “Prošlost utiče na sadašnjost i informira budućnost, a to zvuči istinito i danas kao i uvijek u ovoj 75. godini od Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, posebno o efektima negiranja genocida i načinima suprotstavljanja njemu“.
“Poricanje genocida je stvarno i predstavlja globalnu prijetnju. Više od 75 godina nakon holokausta i gotovo 30 godina od genocida u Ruandi i Srebrenici u BiH, propituju se strahote koje su preživjele žrtve”, upozorila je Nderitu ističući da procesi prevencije još nisu uspjeli zaustaviti sukobe koji vode genocidima kako se to danas dok se održava ovaj forum dešava na Bliskom istoku, Etiopiji, Mijanmaru. Tom ciklusu se može i mora suprotstaviti. Napor mora biti višestruk kao i samo poricanje. Poricanje mora biti zabranjeno kada dosegne razinu poticanja na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje i stoga se protiv njega treba boriti kroz zakonodavstvo i na sudovima”.
Predsjednica Nadzornog odbora Međunarodne akademije nirnbeških principa, predsjedavajuća Komisije UN za istrage na okupiranim palestinskim teritorijama i bivši sudija MKSR i ICC-a dr. Navi Pilay istakla važnost uspostave univerzalnog pristupa ovom problemu i pravnih regulativa za dobro cijelog svijeta. Borba protiv negiranja genocida je borba za dignitet žrtve, za dignitet cijelog svijeta“, kazala je dr. Pillay.
Dr. Ludwig Spaenle se obratio u ime Vlade Bavarske naglasivši važnost rasprave o ovom ključnom, ali „često zanemarenom izazovu kako u postgenocidnim društvima tako i šire“.
Negiranje genocida nije sloboda govora
Trodnevna konferencija je u okviru pet panela obrađivala procese suočavanja sa negiranjem genocida u Srebrenici i Ruandi, kao i holokausta. Istaknuto je da se time pokušava revidirati historija i pravno utvrđene činjenice na međunarodnim i lokalnim sudovima, te su poslane poruke za rad institucija vlasti i međunaronih institucija, a s ciljem doprinosa razvoju međunarodnih procesa prevencije od ponavljanja istih zločina kako u našoj zemlji i Ruandi, tako i širom svijeta.
Posebno vruća rasprava je vođena o kontekstu zabrane negiranja genocida i slobode govora, gdje je prof. dr. Nadine Strossen, profesor prava u New Yorku, govorila o kontekstu poštivanja 1. amandmana Ustava SAD i zabrani negiranja genocida.
Panelisti su ukazali i na činjenicu da je Evropski sud za ljudska prava (ECHR) 2019. donio odluku prema kojoj negiranje holokausta ne spada u slobodu govora koja je zajamčena Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Njemački sud proglasio je političara Uga Pastörsa krivim prema članovima 187. i 189. njemačkog Krivičnog zakona koji se odnose na klevetu žrtava holokausta i povredu sjećanja na mrtve, nakon čega se on žalio ECHR-u. Zaštita slobode izražavanja ne uključuje poricanje holokausta. Tako je glasila i jednoglasna odluka sedmočlanog vijeća Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Ugo Pastörs protiv Njemačke.
Negiranje genocida i holokausta kao krivično djelo
Panelisti su podsjetili kako je Njemačka postala međunarodni simbol uspješnog suprotstavljanja negiranju holokausta. Glavna tužiteljica Minhena Teresa Otto je podsjetila da je to bio dugotrajan proces koji Njemačka i danas nastavlja raditi kako sudskim putem tako i memorijalima i nizom drugih aktivnosti.
Negiranje Holokausta smatra se krivičnim djelom u 13 zemalja. UN je proglasio 27. januar kao Dan sjećanja na žrtve Holokausta. U julu ove godine Vlada Nizozemske usvojila je odluku kojom će biti zabranjeno negirati, banalizirati ili opravdavati holokaus i druge ratne zločine. Izmjena je u skladu sa zakonodavstvom EU i eksplicitno će se primjenjivati na omalovažavanje, umanjivanje i negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, naveden oje uobrazloženju ove odluke. Ruanda danas ima Zakon o zabrani negiranja genocida, holokausta i drugih zločina, kao i Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Ruandi – 7. april, koji je uspostavljen od strane UN-a. Četiri spomenika genocida u Ruandi su proglašena mjestima svjetske baštine u septembru ove godine: Memorijal genocida u Kigaliju, Memorijalni centar za genocid Murambi u južnoj Ruandi, Nyamata Memorijal genocida u istočnoj Ruandi i Memorijal genocida Bisesero u zapadnoj Ruandi.
“Ali mi svakog dana moramo biti aktivni u procesima prevencije. Imamo alate ali bez univerzalnog pristupa u prevenciji genocida s efektivnim alatima za to niko u svijetu nije zaštićen”, upozorio je glavni tužitelj u Ruandi dr. Aimable Havugiyearemye.
Tužiteljica Otto: Negiranje genocida u Njemačkoj je kažnjivo
U Bosni i Hercegovini nema ni zakona ni međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, pa čak ni dana sjećanja na žrtve genocida na državnom nivou, podsjetili su panelisti, te u većini istakli da je za kontekst Bosne i Hercegovine nužno kriminaliziranje negiranja
genocida kao i proglašenje 11. jula za dan sjećanja na žrtve genocida.
Direktor Memorijalnog centra u Srebrenici dr. Emir Suljagić je postavio pitanje tužiteljici Otto da li onaj ko je nastanjen u Njemačkoj a u društvenim medijima negira genocid u Srebrenici može biti krivično gonjen u skladu sa njemačkim zakonima. Glavna tužiteljica iz Tužilaštva u minhenu kratko je odgovorila:“Da, može“. Nakon toga je na X profilu objavio: „Pobrinućemo se da svakog prijavimo“.
U okviru rada panela u kome je učestvovala zajedno sa visokim predstavnikom Cristianom Schmidtom, glavnim tužiteljem Sergeom Brammertzom, specijalna savjetnica generalnog sekretara UN-a Nderitu je istakla da je nužno suočavanje sa poricanjem genocida na svim nivoima: u virtualnom svijetu, u narativima vođa, u javnim raspravama, na društvenim mrežama, kao i, kako je rekla, „u srcima ranjivih građana”.
“Politike moraju biti usmjerene na rješavanje prijetnji poricanja koju predstavljaju novi i tradicionalni mediji i u javnom diskursu, kroz mjere usmjerene na zbližavanje ljudi, a ne na njihovo razdvajanje. Ovo počinje s naglašavanjem, glasnim i jasnim, potrebe za poštovanjem i prihvatanjem domaćih i međunarodnih sudskih presuda, uključujući kroz zakonodavstvo i kriminaliziranje na način koji je u potpunosti u skladu s međunarodnim pravom. Poštivanje i prihvatanje domaćih i međunarodnih sudskih presuda je instrument za ozdravljenje u društvima koja su iskusila genocid i zločine i predstavlja preduvjet za prevenciju budućih zločina. To mora ostati globalni, zajednički i održivi prioritet”, kazala je specijalna savjetnica generalnog sekretara UN-a Nderitu ističući da “negiranje grobova zločina ne može ostati bez posljedica. Moramo nastaviti raditi zajedno kako bismo osigurali da poricanje nikada ne prevlada”.
OHR je nakon ovog panela na svom X nalogu objavio da je “Učestvujući u diskusijama o temi Zakonski neosporivo: Kriminalizacija negiranja genocida u sklopu Nirmberškog foruma, visoki predstavnik Schmidt naglasio da je priznavanje istine o zločinima iz prošlosti ključno kako bi društvo krenulo naprijed ka neopterećenoj i prosperitetnoj budućnosti“.
Narativ negiranja kao političko sredstvo podjele
O neupitnosti poštivanja sudski utvrđenih činjenica i sudskih presuda govorio je glavni tužitelj Brammertz, te se osvrnuo na nedopustive pokušaje stavljanja u istu ravan genocida utvrđenog pred međunarodnim sudovima i onog izglasanog u parlamentima kako je to urađeno s zločinima počinjenim nad Armencima. “Korištenje pravnih alata u kvalifikacijama genocida je neupitno i to je pravi put u procesima prevencije”, istakao je Brammertz.
Na kraju konferencije glavni tužilac se još jednom iz publike obratio učesnicima konferencije nastojeći potcrtati važnost donošenja zakona o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini.
„Ponekad se pitam ima li danas na prostoru bivše Jugoslavije mnogo više negiranja nego je to bilo prije, i da li je međunarodna zajednica danas manje ujedinjena nego prije 15 godina“, kazao je tužitelj Brammertz, a zatim sam odgovorio na pitanje: „Ne, nisu promijenili mišljenje. Prije 15 godina oni to ne bi rekli javno, a danas to rade jer to mogu raditi veoma lahko. Ne strahuju od kažnjavanja.“, te istakao važnost kriminaliziranja genocida u Bosni i Hercegovini, gdje je „negiranje sredstvo koje služi političarima za dalje podjele“.
Podsjećajući na vrijeme od prije 15 godina kada je došao na Haški tribunal, kada je, kako je rekao, imao mnogo više optimizma oko međunarodne krivične pravde, pojasnio je: „Bilo je jednostavnije jer je hapšenje Radovana Karadžića i Ratka Mladića (koji su osuđeni na doživotni zatvor i zbog genocida u Srebrenici) bilo uslovljeno ulaskom zemalja regiona u Evropsku uniju. Politika uslovljavanja je rezultirala njihovim hapšenjem u to vrijeme kada je entuzijazam za ulazak u ovu evropsku zajednicu bio na visokom nivou“, kazao je tužitelj Mehanizma u Hagu a zatim dodao: „Nisam siguran da bi danas Karadžić i Mladić bili uhapšeni.“
To je zločin protiv mira
Ambasador Stephen Rapp, bivši američki ambasador za globalno krivično parvo, bivši glavni tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu i Specijalnog suda za Siera Leone je na konferenciju stigao iz Kijeva putujući 26 sati vozom. “Nije bilo teško to dugo putovanje, jer svi mi ovdje znamo važnost suočavanja s problemom negiranja genocida i borbe za prevenciju genocida”, kazao je ambasador Rapp ističući da je “negiranje genocida zločin protiv mira”. On je jedan od trojice sudija neovisnog globalnog suda “Suda građana svijeta” – narodnog suda za zločine u Ukrajini koji je uspostavio Cinema for Peace kao aktivnost za služenje univerzalnim ljudskim pravima definiranim u UN-u. Sud je razmatrao optužbe podignute protiv Vladimira Putina za zločin agresije koje je iznio tužiteljski tim, te je saslušao iskaze svjedoka od 20. do 23. februara 2023. na javnim raspravama u Haagu, a nakon čega je podignuta optužnica protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina 22. marta iste godine pred Međunarodnim krivičnim sudom (ICC).
Ambasador Rapp je istakao važnost djelovanja pojedinca kao i instiitucije, te podsjetio na važnost rada institucija, ali i pojedinaca podsjećajući na ulogu Rapfaela Lemkina i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida na osnovu koje je su izrečene prve presude za ovaj zločin pred Haškim tribunalom. Ukazao je na nužnost kriminilaziranja negiranja genocida jer, kako je rekao “negiranjem se ohrabruju ljudi da ne poštuju dignitet žrtve što void dehumanizaciji društva”.
Žrtve genocida u Srebrenici na Nirberškom forumu predstavljala je Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa“koja je govorila o doprinosu žrtava genocida procesima memorijalizacije o genocidu u Srebrenici i procesima traganja za nestalim i pravde od kojih ni danas ne odustaju. Podsjetila je na ulogu majki u odgajanju djece koja će biti korisni članovi društvene zajednice u cjelini. Podsjetila je da je nakon genocida u Srebrenici ostalo preko 5.500 djece jednog ili oba roditelja koje su majke Srebrenice odgajale bez mržnje i želje za osvetom. Obrazovanje je naše oruđe za bolji svijet i od nas bi trebale učiti sve majke, poručila je Subašić.
Subašić je bila aktivna u postavljanju pitanja na svim panelima navodeći primjere diskriminacije preživjelih žrtava na prostoru bh. entiteta RS, kao i problemima obrazovanja – tri historijska narativa, kao i nepostojanju memorijala na objektima gdje su vršene masovne egzekucije. Posebno je istakla škole u Petkovcima i Bratuncu – mjestima masovnog pogubljenja Bošnjaka u julu 1995., a koje su i danas mjesta za osnovno obrazovanje učenika u kojima ih uče da negiraju genocid i slave presuđene ratne zločince.
Predstavnici Nirbeške akademije, kao i voditelji panela koji su se obratili u završnici konferencije posebno su zahvalili Muniri Subašić i direktoru Memorijala genocida u Kigaliju Honore Gatera na učešću na ovoj konferenciji koja bez njih „ne bi bila isto što i sa njima“, jer oni kao „preživjele žrtve genocida koje ne odustaju od procesa istine i pravde daju vjetar u leđa svima onima koji su na tom putu“, bila je jedna od poruka konferencije u Ninbergu.