Vrijednosti znanja
Teoretičari islama tvrde da je u Kur’anu znanje spomenuto 375 puta, što ukazuje na njegovu važnost u ljudskom životu. Kada je riječ o znanju, vrijedi ukazati da je kur’ansko spominjanje znanja prepoznatljivo kroz tri nivoa:
Prvo, znanje je imanentno stvaranju čovjeka. Znanje je uz čovjeka. Kur’an govori o stvaranju i podučavanju čovjeka imenima stvari odnosno znanju (Bekare, 30-33). Početak kur’anske sure Rahman ukazuje da uz stvaranje čovjeka ide i znanje (Svemilosni podučava čovjeka Knjizi, stvara ga i pouči ga govoru). Prema tome, Kur’an vezuje stvaranje čovjeka i znanje. Stoga se možemo zapitati da li bi stvaranje čovjeka bilo značajno bez znanja?
Drugo, znanje ima genetsku nit koju možemo iščitati kroz kur’anski tekst. Tako u kur’anskoj suri ‘Alek spominje se stvaranje čovjeka iz zametka. U zametku čovjek nosi gene. U samom začetku stvaranja čovjeka imamo naredbu učenja – “Ikre” (Čitaj u ime svoga Gospodara koji stvara – stvori čovjeka od nečeg što se ovjesi –min ‘alek! Čitaj… ‘Alek, 1-3). Stoga je čovjek genetski predodređen da uči, saznaje i analizira na ovom svijetu. Jednostavno, ne postoji čovjek koji može opstati na Zemlji a da ne uči. Znači, ljudska sklonost i potreba za znanjem su genetski određene.
Treće, ljudsko znanje je stvoreno poput stvaranja i samog čovjeka. Maloprije smo kazali da Kur’an govori o stvaranju čovjeka i podučavanju znanju. Stoga je ljudsko znanje relativno ograničeno, ali nije statično već je dinamični cjeloživotni proces. Čovjek stalno uči i saznaje. Vrlo zanimljiva je kur’anska dova u poglavlju Ta-Ha (114) u kojoj molimo Gospodara da nam pruži priliku da stalno uzrastamo u znanju i tako povećavamo spoznajne kapacitete.
Vrlo su zanimljivi sljedeći ajeti iz kur’anskog poglavlja Kalem:
34. Zbilja, bogobojaznima kod njihova Gospodara pripadaju Bašče za uživanje.
35. Pa zar bismo mogli staviti u isti položaj one koji su u pravoj vjeri predani i one koji zlodjela čine?!
36. što vam je, kako to sudite (prosuđujete)?!
37. Zar to vi knjigu neku imate koju proučavate
38. pa u njoj stoji da će vam pripasti ono što izaberete!
Slava Tradicije islama utemeljena je na znanju
Ovdje Kur’an pita ljude – po čemu vi to sudite, prosuđujete; imate li ikakvu knjigu koju proučavate i studirate? A, ako postupite po znanju izabrat ćete najbolje. U posljednja dva navedena ajeta ključne riječi su studiranje, proučavanje i izbor – tedrusun i tehajjerun. Ovdje kao da je poručeno ljudskoj civilizaciji – ako svoj sud oslonite na Knjigu (znanje) imat ćete najbolji izbor (hajr). Kur’an je ključ znanja i ako čovjek postupi prema njegovim propisima ima najbolji izbor. Prema tome, učenje i stjecanje znanja, naravno na ispravan način, je najbolji izbor i garancija da hodimo ispravnom stazom.
Imamo drugi kur’anski ajet koji u sličnom kontekstu upućuje na vrijednost znanja: Mi smo im dostavili Knjigu, koju smo, na temelju znanja, potanko razložili kako bi bila putokaz i milost ljudima koji vjeruju (A’raf, 52). Ovdje se govori o Knjizi odnosno Kur’anu koji je precizno, analitički razložio važnost znanja. U Kur’anu kao takvom čovjek može naći najbolju orijentaciju života na ovom svijetu.
Ovi ajeti-kerimi ukazuju na važnost znanja u kur’anskoj perspektivi.
U Kur’anu se nude ljudima upečatljivi primjeri vrijednosti znanja:
“…Savjetujem te da neznalica ne budeš” (Hud, 46).
Ovaj plemeniti ajet upućuje čovjeka na to da postoje posljedice ljudskog neznanja. Kao što znanje sadržava vrijednosti, tako neznanje neminovno vodi ljude pogrešnim putem. Čovjek na ovom svijetu može prosuđivati po principima svog vlastitog znanja ili postupati po neznanju. Ustvari, neznanje podrazumijeva postupanje po principima koji nisu rezultat našeg truda. Stoga, znanje zahtijeva napor i trud i ono je teško u tom smislu. Neznanje je lahko jer nema nikakvog napora budući da nije došlo vlastitim procesom saznavanja. A čovjek je biće koje mora postupati na jedan od ta dva načina – po znanju ili neznanju. Kur’an na posredan način naznačuje položaj čovjeka u odnosu na znanja i neznanja:
Zar bi htijeli da im se kao u pagansko doba sudi? I, ko to može narodu koji čvrsto vjeruje bolje od Boga da sudi (Maide, 50).
Kur’an upozorava ljude u tom kontekstu – zar žele ovaj svijet prosuđivati po džahilijjetskim principima jer im je to lakše, bez napora i lagodno po principima doba neznanja. Tome ljudi stalno teže. Ovdje Kur’an upućuje prijekor onima koji se lišavaju vrijednosti vlastitog znanja, prosuđivanja. Čovjek mora slijediti nečije principe – tuđe ili svoje koje je zadobio putem znanja. Ponekada čovjek zaista slijedi džahilijjetske principe, bez obzira kako razumijevamo tu sintagmu ili općenito riječ džahilijjet – paganski, neznabožački, predislamski, neznalački itd. Rezultat je uvijek isti. Možemo navesti mnogo primjera u ovom kontekstu – ko želi porodicu bez obaveza i djece, on je u džahilijjetu (slijedi džahilijjetske principe). Zašto? Zato što islam ima drugi princip – zasnivanje porodice. Ko želi da samo on ima, a ne vodi nikakvu brigu o drugima, on je u džahilijjetu jer islamski princip je ravnomjerna podjela bogatstva. Ustvari, svi spomenuti prosuđuju džahilijjetskim pravilima i principima jer nisu dosegli kur’anske principe. Razumiju li to ljudi danas ili ne, to je drugo pitanje. Ako želimo bolji izbor (tehajjerun) u prosuđivanju stvarnosti, moramo se okrenuti znanju i spoznaji. Knjiga je korijen znanja.
Ovo su samo neke naznake koje nas vode do uvida u to zašto Kur’an toliko pažnje daje znanju.
Allah daje velike počasti onima koji uče jer učeni svjedoče Božije jedinstvo (tevhid) kako stoji u polavlju Ali Imran (18). Visoko mjesto koje zauzimaju učeni su stepeni na koje će se oni uzdići (a to je ugled na ovom i na onom svijetu) kako stoji u poglavlju Mudžadele (11). Kur’an sugeriše čovjeku da kao što nije isto dan i noć, tako nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju (Zumer, 9), te da učeni se boje svoga Stvoritelja (Fatir, 28) i da će Uzvišeni Bog i učeni, onaj koji znanjem iz Knjige raspolaže, biti svjedoci prilikom izgovora nevjernika za svoje poricanje (Ra’d, 43). Otuda je, prema islamu, znanje prva vrijednost podarena čovjeku. Znanje – kao krunska Božija blagodat – prethodi svim drugim neizbrojivim Božijim blagodatima jer kroz znanje spoznajemo Stvoritelja i saznajemo kakav treba biti naš odnos prema Njemu.
U tradiciji islama i muslimana posebna čast i prednost se davala učenjacima i znanju. Ako se prisjetimo Bitke na Bedru i Poslanikova oslobađanja zarobljenika koji su podučili muslimane čitati i pisati - što je sigurno poseban primjer odnosa prema znanju. Ali i poslije Poslanika, a.s., su muslimani išli putevima znanja. Islam je otvorena vjera za stjecanje znanja. Muslimani su u jednom periodu sačuvali evropsku misao i znanje putem prevoda na arapski jezik. Stoga, islam je vjera koja daje široka saznaja i stalno nove spoznaje ljudskoj civilizaciji.
Poslanik, a.s., je stalno upozoravao na znanje kao čovjekovu dužnost. Tako je običavao kazati da Allah čovjeka, kojemu želi dobro, pouči vjeri i nadahne ga razboritošću. Kao što Allah olakšava put u Džennnet onima koji krenu putem znanja, meleki prostiru svoja krila od dragosti pred njima.
Znanje je moć i snaga
Savremeni čovjek je shvatio da u znanju leži moć za ovladavanje prirodom i svijetom. Islamski koncept znanja ispred toga stavlja čovjekovo ovladavanje sobom. Spoznaja sebe i vlastitog bića neminovno će rezultirati ljudskom spoznajom prirode i svijeta. Božiji znakovi su i po obzorjima i u samim ljudima (Fussilet, 53).
Danas zasigurno nije problem koliko ljudi znaju i koliko su diploma stekli tokom svog školovanja. Najveći problemi današnjeg čovjeka jeste u čije ime stiče znanje i čemu služe sva njegova spoznajna otkrića? Otuda je zapitanost svakog svjesnog pojedinca – koja je svrha i smisao današnje nauke? Prema islamskom učenju svo ljudsko znanje, spoznaje, diskurzivna mišljenja, analize, teorije i eksperimenti polaze iz onog, kako smo već kazali, genetskog počela – uči, čitaj u ime svoga Gospodara.
Naravno da je velika nesreća ostati bez znanja, na pojedinačnom i kolektivnom nivou. Samo je veća nesreća, za današnjeg čovjeka, kada suprotstavlja znanje i nauku, odnosno, kada iskonsku potrebu za znanjem usmjeri u pogrešnom pravcu. Ovim suprotstavljanjem čovjek dolazi u prividnu oslobođenost od potrebe za Bogom. Idući tim putem čovječanstvo se lišava etike odnosno morala, a to vodi ljudski rod i civilizaciju u sunovrat. Ne treba puno pameti da se primijeti ova dihotomija u današnjem svijetu. Dakle, golim okom su vidljive sve pogubne posljedice nauke oslobođene istinskog znanja, nauke bez morala, nauke bez odgovornosti. Čime se ima dičiti današnji čovjek? Na tome što u tren oka može biti zbrisano sve, što je stoljećima gradio, sa Zemlje? Na tome što živi u konstantnom strahu i neizvjesnosti? Na tome što živimo u međusobnom neprijateljstvu na svim razinama društva i naroda?
Prema tome, znanje bez morala nema odliku istinskog, korisnog znanja za ljudsku civilizaciju. Bez dubokih temelja morala ljudsko znanje se pretvara u puku informaciju koja može biti beskorisna ali i ubitačna za ljudski rod. Kao što je filozof Bacon kazao da je znanje moć, danas se tvrdi da onaj ko ima pravovremenu informaciju posjeduje moć. Zašto? Znanje dolazi putem čitanja i razmišljanja, a informacija dolazi putem ekrana u vidu slike. Znanje mijenja čovjeka u cijelosti, a informacije danas uglavnom probuđuju ljudske pohote.
Znanje obavezuje čovjeka na kriterije i vrijednosti, a mnoge današnje informacije su beskorisne i degradiraju tradicionalne vrijednosti. Kako naprimjer, razumjeti savremenog čovjeka da oštrice vlastitog razuma zabada u ljudska srca u mnogobrojnim sukobima i ratovima? Iste oštrice tog njegovog razuma su bile samo malo prije toga okrenuta u nepreglednim poljima naučnih otkrića.
Zato je današnjim generacijama veliki izazov čemu da se okrenu – knjizi koja pruža istinsko znanje ili digitalnom svijetu koji pruža informacije. Naše starije generacije su odgajane na usmenoj tradiciji i tako stjecale znanje. Većina njih su svjedočili i pamte dolazak knjige i pisma kao izvora znanja. Današnje generacije imaju knjigu, ali i digitalne medije. Kako će izgraditi vlastiti stav i vrijedonosni sistem prepoznavanja svijeta i stvarnosti i oduprijeti se digitalnim informacijama je zaista veliko pitanje i izazov.
Moderna nauka počiva na uzročno-posljedičnim modelima. Današnji čovjek na društvenoj, kolektivnoj, zdravstvenoj, psihološkoj, socijalnoj i svakoj drugoj razini pati od tih posljedica. Ovdje nije pitanje znanje i spoznaja već izvor ljudskog spoznavanja svijeta i stvarnosti. Vanjski organi ljudske spoznaje su relativni. Musa, a.s., kada je sagledavao ovom razinom znanja sve ono što radi h. Hidr, nije se strpio. Zato mu h. Hidr predočava drugu razinu spoznaje stvarnosti: “Sada se rastajemo ja i ti!” – reče onaj – “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti… Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (Kehf, 78 i 82). Ljudskoj civilizaciji doista predstoji da ispita, na horizontalnoj i vertikalnoj ravni, svoje znanje.
Postoje dvije vrste znanja, posmatrano s aspekta stjecanja. Formalno znanje koje stječemo putem obrazovanja je jedna vrsta. Međutim, Kur’an govori o još jednoj vrsti znanja koja je rezultat ljudske svjesnosti Boga, dž.š. … I čuvajte se Boga! Bog vas podučava i Bog sve zna” (Bekare, 282). Putem svjesnosti / takvaluka ljudi bivaju izbavljeni iz neznanja. Kako? Može Bog, dž. š., udružiiti muttekije s onima koji imaju znanje, može im uliti direktno znanje jer je On Svemoguć i Milostiv. On najbolje zna. Ono što mi kao ljudi znamo i svjedočimo jeste da postoje ljudi koji nemaju nikakvo formalno znanje, ali su mudri, poput onih sa završenim fakultetima, ako ne i više.