Položaj Bošnjaka nikada u njihovoj povijesti

nije bio bolji. Oni su danas slobodan narod. Slobodan je onaj narod koji sam sebi donosi zakone po kojima se vlada, a Bošnjaci su danas u takvoj poziciji. Nikada ranije u svojoj povijesti oni nisu imali bolji politički status. Slobodna su i od drugih priznata nacija koja svoj politički subjektivitet ostvaruje u slobodnoj, suverenoj i nezavisnoj Bosni i Hercegovini. U svim prethodnim povijesnim epohama njihov identitet i njihova politička prava bili su negirani, osporavani, umanjivani ili ignorirani. Njihova politička stremljenja, od doba evropskog proljeća nacija sredinom 19. pa do samog kraja 20. stoljeća, dosezala su razinu ideje o autonomiji zemlje Bosne unutar imperija i složenih političkih sistema. Maksimalni interes je bilo očuvanje duhovne, mada prije fizičke egzistencije, da bi na kraju dvedesetog stoljeća dosegli i ostvarili ideju o nezavisnosti svoje zemlje. Osmanlije su ih tretirale kao “krajišnike” i punopravne članove svoga carstva u krvi gušeći njihov prvi državotvorni pokret pod vodstvom Husein-kapetana Gradaščevića. Za vrijeme austrougarske uprave Bosna je provincija bečkog carstva, u kome su se oni godinama borili za vjersko-prosvjetnu atonomiju kao oblik čuvanja identitarnih prava. Jugoslavenska ideja, suštinski oblik rješavanja srpsko-hrvatskog pitanja, u biti je bila antibosanska jer su u Kraljevini/Prvoj Jugoslaviji tretirani kao vjerska skupina u dekonstruiranoj i na kraju podjeljenoj Bosni između Beograda i Zagreba. Da bi u Drugoj/Socijalističkoj Jugoslaviji, tek sa njenom demokratizacijom, dosegli formalno, a nikada suštinsko priznanje kao nacija, mada je njihova uža domovina, Bosna i Hercegovina, politička imala status ravnopravne federalne republike