Šta predstavljaju zabrane

Fikhul-mizan (Rapoznavanje mjerila) IX

Kažnjava se istom kaznom, pa da je milion maraka otuđio, ali je razlika u pravima ljudi – svaki mora vratiti iznos sume koju je ukrao. Prava ljudi ostaju kakva jesu, ali Allahovo pravo ne kažnjava onoga koji je ukrao više većom mjerom, jer je temelj/korijen razbojništva jedan. Osoba koja krši Allahove zabrane i koja može ukrasti 1.000 KM ili 10.000 KM, kada bi mogla, otuđila bi i 100.000 KM.

Nastavljamo sa pitanjem mjera koje su izuzetno važne za raspoznavanje mjerila. Nema sumnje da raspoznavanje mjerila u području korisnog i štetnog zahtijeva pogled na jačinu i slabost, a ne na pitanje strukture nečega kao korisnog ili štetnog. Najveći i najsnažniji opći interes/korist ima prednost nad štetom koja je manje vrijednosti od te koristi. Također, veća šteta/nered je veće težine i snage od koristi koja je manje težine i snage od ove štete. Poenta je u jačini i slabosti, težini, uticaju i nepostojanju uticaja. Čak unutar kružnice koju obuhvataju koristi osnovni rezon jesu jačina i slabost kao što je to slučaj unutar kružnice koju obuhvataju štete.

Otklanjanje zla ima prednost nad pridobijanju koristi

Pojedini znanstvenici islamsko-pravne metodologije postavljaju pravilo u kojem kažu: „Otklanjanje zla ima prednost nad pridobijanju koristi“Ovo je općenit govor koji se treba na ovaj način promatrati i ovo su spomenuli valorizatori poput Izza b. Abdusselama i dr. U sporazumu na Hudejbiji nalazi se korist, ali je u njemu očigledno bilo i štete, poput tačke ugovora kojom se kaže da onome od Kurejšija ko prihvati islam nakon utvrđivanja sporazuma, Allahov poslanik, s.a.v.s., neće pružiti utočište, nego ga vratiti. Očigledno je šteta u ovome, ali su korisne intencije kojim se ovim sporazumom težilo mnogo veće, te je zbog toga preferiran sporazum nad nepostizanjem istog. Dokaz za ovo jeste da je Allahov poslanik, s.a.v.s., živio u Mekki 13 godina i Medini prije sporazuma na Hudejbiji 6 godina, tj. ukupno oko 19 godina. Pored toga, broj ashaba koji su došli s njim i kojima je dolazak omogućen i pored poziva Allahovog poslanika na hidžru, broji oko 1.415 – 1.500 osoba, dok je primjetan veliki napredak, od šeste godine po hidžri, tj. trenutka sporazuma na Hudejbiji do osme godine, kada je Allahov poslanik došao da oslobodi Mekku, a s njim 10.000 ashaba. Pogledajte, gore između hiljadu – dvije, a ovdje približno petoduplo veći broj. Navedeno dokazuje porast islama u slobodnom okruženju i mirnoj atmosferi, te nam ukazuje na dobro sporazuma dok u njemu nema uskraćivanja prava muslimana koji se u tome slučaju ne bi nazivao pravednim sporazumom.

Ono što se naziva šerijatskim težinama

Dakle, suštinsko pitanje raspoznavanja mjerila jeste pitanje mjera/težina. Postoje određena mjerila koja se razliku promjenom vremena i prostora. Npr. dobro djelo u Mekki, Medini ili Mesdžidu-l-Aqsa je bolje od činjenja istog na drugom mjestu. Ovo se naziva šerijatskim težinama, kada se ovim mjestima daju posebne mjere, težine i snaga o čemu se treba voditi briga sa šerijatskog aspekta. Tako i vrijeme, primjera radi ramazan, Lejletul-kadr, dan džume, dan Arefata i slično – sve su ovo šerijatske težine koje su snažne i potpuno objašnjene. U hadisima je pojašnjeno da je najbolja noć Lejletu-l-kadr, a najbolji dan – dan Arefata. Ovo je sinteza dva hadisa.

Dakle, mjera i težina mogu biti shodno vremenu i prostoru, ali je suština, kako sam rekao, u mjeri i težini. Kada je nešto od istog roda, velika težina pripada množini/većini, kao npr. namaz u džematu – povećanjem broja, povećava se i težina. Šerijatske mjere su zbrinute u šerijatu. Tako i stanja ljudi, npr. sadaka/dobrovoljni prilog se upotpunosti razlikuje sa stanjem osobe. Sadaka u okolnostima gladi, problema i nesreće je kod Allaha, dž.š., vrednija od sadake u okolnostima prijatnosti i ugodnosti. Sadaka u odnosu prema siromahu može biti mala, ali je njena težina kod Allaha velika. Marka sadake je sto hiljada maraka. Sadaka osobe koja je zdrava i puna nade u dunjaluk je bolja kod Allaha od sadake čovjeka koji blizu smrti. Zbog toga se u smrtnoj bolesti po šerijatu ne sprovode samrtnikovi dobrovoljni prilozi, oporuke ili ostavštine preko 1/3. Sve su ovo težine okarakterisane u ovim slučajevima.

U islamskom vjerozakonu lično obavljanje je bolje od zamjena/alternativa. Abdest je bolji od tejemuma iako je ispravan namaz sa tejemumom. Bolje je lično obavljen hadž nego da ga obavi neko za tebe, tako i umra.

Postoje određene stvari koje imaju posebna mjerila, koje ne ulaze u kalup mnoštva ili malobrojnosti, poput oblasti kazne, gdje se s prizme kazni ne osvrće mnogo na mnoštvo vrsta počinjenog djela. Npr. čovjek koji je otuđio određeni dio novca (hiljadu – dvije maraka) se kažnjava ustanovljenom kaznom, isto kao i osobom koja je ukrala npr. deset hiljada maraka. Kažnjava se istom kaznom, pa da je milion maraka otuđio, ali je razlika u pravima ljudi – svaki mora vratiti iznos sume koju je ukrao. Prava ljudi ostaju kakva jesu, ali Allahovo pravo ne kažnjava onoga koji je ukrao više većom mjerom, jer je temelj/korijen razbojništva jedan. Osoba koja krši Allahove zabrane i koja može ukrasti 1.000 KM ili 10.000 KM, kada bi mogla, otuđila bi i 100.000 KM. Šerijat ovdje gleda u sam kriminal, a ne u mnoštvo ili malobrojnost, dok to nije slučaj sa pravima ljudi, koja pripadaju drugom polju mjera. Jedna je kazna za kriminal, ali druga strana koja se odnosi na praktičnu građansku naknadu podrazumijeva da se vrati onoliko koliko je otuđeno, a ukoliko to počinilac ne bude u mogućnosti na njemu je kažnjavanje ili zatvor do roka određenog. Ovo je ukazatelj na različite mjere bitne za tematska razmatranja.

Shodno naredbama i zabranama, pojedini učenjaci drže da je snaga zabrane jača od naredbe, što dokazuju riječima Vjerovjesnika, s.a.v.s.,: „Kada vam nešto naredim, uradite od toga koliko možete, a kada vam nešto zabranim, toga se klonite.“Većina učenjaka iz navedenog je razumjela da su zabrane veće mjere i težine u raspoznavanju mjerila od naredbi, što je neprecizno. Naredba se može odnositi na nešto manje, a naredba na namaz koliko znači? Da li je istog stepena naredba namaza sa zabranom malih grijeha ili čak velikih, onih koji nisu od skupine upropaštavajućih grijeha? – Velika je razlika u tome. U razlučivanju ovakvih stvari vraćamo se na isto opće pravilo: mnoštvo i manjina, snaga i slabost, izuzev kaznenog rezonovanja, koje ima posebno mjerilo jer se odnose na Allahovo pravo.

Naredbe osnova, a zabrane izuzeci

Tevhid je naredba, vjerovanje, moralno – etičko postupanje, pet islamskih načela su, također, naredbe. Navedeno posjeduje veliku težinu. Da, imamo velike zabrane, ali i stepenovanje u zabranama. Pitanje se vraća na snagu, slabost, utjecaj ili neutjecaj.

Pojedini znanstvenici, poput Razija, smatraju da su naredbe osnova, a zabrane izuzeci. S obzirom na to da je osnova bila nepostojanje i ostavljanje - to da čovjek ničim nije obvezan, nakon čega su došle obveze koje su osnova (poput one koja se odnosi na nastanjivanje na zemlji i izgrađivanje života na njoj i druge sl.), pa su zbog toga naredbe osnova, ali zabrane predstavljaju vođjenje pažnje o održavanju osnove. Oboje upotpunjava skup, ali je razlika u snazi i uticaju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je navedeno rekao zbog toga što je veće prisustvo naredbi i čovjek ne može sve sprovesti, a zabrane su ograničene i potanko izložene. Navedeni hadis je razlaganje, zabrane su određene i detaljno spomenute, dok su dozvoljene stvari i naredbe općenitije i sveobuhvatnije.