Vitalizam poezije Bošnjaka Sandžaka
Almir Zalihić: “Pogled iznutra, iznova: o književnosti Bošnjaka Sandžaka”, Bošnjačko udruženje Sandžaka, Novi Pazar, 2022.
Oknjiževnosti Bošnjaka se u proteklom periodu malo govorilo i pisalo. Jedan od rijetkih koji je to radio i kontinuirano pisao bio je bh. književnik i publicista Almir Zalihić koji je nakon vrijedne knjige antologije savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka pod naslovom “Gospodari balansiranja” (2006. godine) nedavno objavio knjigu “Pogled iznutra, iznova.” Riječ je o novoj knjizi koja valorizira i klasificira savremenu poeziju Bošnjaka Sandžaka na način da osvijetli društveni kontekst u kom je ona nastajala, te da iznutra izdvoji pojedinačne osobenosti pjesnika kao njihove prepoznatljivosti. Naravno, o svim osobenostima i vrijednostima pojedinačno ne možemo zbog prirode ovog osvrta odviše govoriti, ali ono što može biti njihova karakteristika jeste zajedničko nastojanje borbe za vlastiti izraz i pravo na slobodu. To se, nadasve, ogleda u sprezi zavičajnog i univerzalnog gdje se pjesme javljaju, kako to i autor ističe - kao odraz “vitalističke borbe pojedinca i borbe za pojedinca, za njegov integritet, za individualno u njemu .... ”
U traganju za takvim autentičnim poetskim izrazom posebno se izdvaja Ćamil Sijarić koji je kroz svoja djela nesumnjivo trasirao put savremene proze i pjesništva Bošnjaka iz Sandžaka. Tu su još vrjednovani pjesnici poput Huseina Bašića, Ismeta Rebronje, Ibrahima Hadžića, Refika Ličine, Sinana Gudževića, a od mlađe generacije među njima su: Šaban Šarenkapa, Asmir Kujović, Dijan Kalač, Enes Halilović i drugi.
Izdvojićemo Zalihićevo književnokritičko viđenje tek nekih od njih. Tako nam on raščlanjuje i osvjetljava suštinu pjesništva Ibrahima Hadžića čija poezija sadrži poimanje nekog mitskog i univerzalnog života pri čemu je izražena njegova težnja kako bi se “odbranila čistoća življenja uprkos mulju, smradu, obezvrjeđenosti.” Zapravo, Hadžićevo pjevanje nastaje kao reakcija spram ljudske nesreće.
Za razliku od njega, pjesnik Sinan Gudžević se “svemu smije jer ga sve i boli.” On plijeni raskošnim jezikom, britkom leksikom i potpuno originalnom duhovitošću zbog čega ga kritika ubraja u najvećeg rapsoda našeg jezika. Kod Šabana Šarenkape, Zalihić primjećuje moralnost koja savremenom čovjeku postaje sve opterećujuća. Kakav je to uistinu svijet možete saznati upravo u ovoj Zalihićevoj knjizi koja nam približava poeziju Bošnjaka Sandžaka, i izvana i iznutra.