Čitaju li se antibosanska pisma u svijetu?
Ista ideologija, ista pisma
Nekoliko Srba, kao predstavnici manjeg entiteta u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, uputili su pismo američkom Senatu i Kongresu u kojem su naveli da je BiH “već dugo utočište radikalnih islamista”. Pismo iste sadržine upućeno je i zastupnicima u Evropskom parlamentu.
„Nije ovo potpisano od nekih stranaca koji su daleko hiljadama kilometara od Bosne, pa da se u njima jasno očitava ton predrasuda i neznanja prema muslimanima i islamskoj kulturi, nego to čine komšije i sunarodnjaci koji žive s muslimanima u jednoj domovini; što znači jasno ideološki iskaz. Ovo pismo je samo nastavak iste matrice, tačnije Karadžićeve propagande kojom se Bošnjaci žele predstaviti fanatičnom vjerskom skupinom pred svjetskom javnošću i potom ih gurnuti u ekstremizam... Zanimljiv je karakter savezništva Dodika i Čovića, dvojice etničkih lidera (SNSD-a i HDZ-a) koji traje već godinama. Spaja ih istinski prezir prema ‘Bošnjacima, muslimanima, Turcima, Muslimanima, poturicama… ili kako već sve oni i njihovi sljedbenici ne nazivaju ‘jedan od tri konstitutivna naroda u BiH’. Ovo je često vidljivo iz mnogih javnih istupa visokih stranačkih funkcionera iz obje partije kojim je lični prezir što ga dijele prema muslimanima uspio čak da anulira tradicijsku mržnju između njihovih naroda“, napisao je, između ostaloga, režiser Dino Mustafić u svojoj kolumni „Pismo islamofoba iz BiH“nakon pisma punog antibošnjačkih, antibosanskih i antimuslimanskih tvrdnji upućenog američkom Senatu, Kongresu i Evropskom parlamentu. Pismo su potpisali prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkom doma Parlamentarne skupštine BiH Nebojša Radmanović, drugi zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Nikola Špirić,
predsjedavajuća Kluba poslanika SNSD-a Sanja Vulić, predsjedavajući Kluba - srpski klub Čedomir
Jovanović i predsjedavajući Kluba srpskog naroda Sredoje Nović.
Kada je riječ o potpisnicima pitanje je kako im se nije pridružio i dežurni promotor antibošnjačkih, antimuslimanskih i antibosanskih stavova Dževad Galijašević.
U ovom pismu se navodi i to da je SDA izrazito islamističke orijentacije te da građanska Bosna i Hercegovina znači zemlja u kojoj bi vladali Bošnjaci. Mustafić je ovo povezivanje SDA i islamizma komentarisao na originalan način koji je odraz činjeničnog stanja: „Ako igdje postoji neka ideja ili politička tvorevina koja vjerskim i etničkim manjinama budi nadu u društvenu ravnopravnost, onda je to svakako ujedinjena i solidarna Evropa od kojih nas sve skupa udaljava proputinovski SNSD, a ne ‘vjerska’ SDA. Upravo je SNSD domaćin mnogim paravojnim i militantnim skupinama ‘hrišćanske braće’ iz Rusije na entitetskim svetkovinama.“Kada je riječ o bošnjačkom vladanju na principu dominacije, je li uopšte potrebno porediti multinacionalne kantonalne vlade u Federaciji, čak i tamo gdje su Bošnjaci većina, s jednonacionalnim režimskim sistemom u manjem entitetu u kojem predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić na sjednicama prijeti šamaranjem, vjerovatno radnom navikom iz devedesetih godina kada je, prema riječima kolege poslanika, zlostavljao Bošnjake po Banjoj Luci u poznatom crvenom kombiju? Ovakva pisma koja nastoje urušiti ustavno-pravni poredak u Bosni i Hercegovini su realnost i nastavit će se pisati, samo će s vremena na vrijeme dobivati drukčije forme ili ideološke predloške. Njihov odjek u Bosni je nebitan, ali je pitanje koliko se čuje van Bosne. Neki smatraju da ih niko od ozbiljnih političara ne uzima zaozbiljno. No, treba uzeti u obzir mogućnost da se u američkim vladajućim tijelima i Evropskom parlamentu pojave ‘neozbiljni’ političari, odnosno oni koji poput Viktora Orbana podržavaju ono što rade antibosanske snage? Upravo zbog toga su važne ne probosanske snage u Bosni, koje se često izgube u dnevnopolitičkim nadmetanjima, već u inozemstvu, krenuvši od bosanske dijaspore koja još uvijek ima vezu s matičnom domovinom i koja bi trebala neutralizirati antidržavne pokušaje i van Bosne. Upravo su zbog toga važni sastanci čelnih ljudi Bosne i Hercegovine s predstavnicima bh. dijaspore, kao što je bio sastanak člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića s predstavnicima udruženja bh. dijaspore u Švicarskoj, ali da ne budu radi fotografija i popunjavanja radnih izvještaja, već sistematske i planirane strategije.