Odugovlačenje djelovanja Vijeća sigurnost UN da
i druga strana, jasno se vidi da osnovno načelo međunarodnog humanitarnog prava, koje je primjenjivo na sve učesnike, a ne samo na državne aktere, je da civili ne bi trebali biti meta. Osim toga, jasno se navodi da se napad ne smije izvesti ako se ‘očekuje da će isti izazvati slučajne gubitke civila, ranjavanje civila, štetu na civilnim objektima ili njihovu kombinaciju’ što bi bilo pretjerano u odnosu na očekivanu vojnu dobit. Pored navedenog postoje i mnoge druge odredbe, koje također zabranjuju uzimanje talaca, pretjerano uništavanje i prisvajanje imovine i napade na bolnice. Drugo, odredba kaže da se mora omogućiti pristup humanitarnoj pomoći za civile u nevolji.
Izrael je napadom na Gazu, a prešutnim odobrenjem savremenog svijeta, pogazio sve navedene međunarodne standarde i iste sahranio na krvavoj palestinskoj zemlji. Tome svjedoče i izvještaji Amnesty Internationala. “U svojoj namjeri da iskoriste sva sredstva da unište Hamas, izraelske snage pokazale su šokantno zanemarivanje života civila. Uništavali su ulicu za ulicom stambenih zgrada, masovno ubijajući civile i uništavajući osnovnu infrastrukturu, dok nova ograničenja znače da Gaza brzo ostaje bez vode, lijekova, goriva i struje. Svjedočenja očevidaca i preživjelih naglašavala su, iznova i iznova, kako su izraelski napadi desetkovali palestinske porodice, uzrokujući takvo uništenje da preživjeli rođaci imaju samo ruševine po kojima će se sjećati svojih najmilijih”, izjavila je Agnès Callamar, generalna sekretarka Amnesty Internationala.
Dalje, Amnesty Interntaional upozorava da „već 16 godina, izraelska ilegalna blokada učinila je Gazu najvećim svjetskim zatvorom na otvorenom - međunarodna zajednica mora djelovati sada kako bi spriječila da ona postane džinovsko groblje. Pozivamo izraelske snage da odmah prekinu nezakonite napade u Gazi i osiguraju da poduzmu sve izvodljive mjere predostrožnosti kako bi umanjili civilne žrtve i štetu na civilnim objektima. Izraelski saveznici moraju odmah uvesti sveobuhvatni embargo na oružje s obzirom na to da su počinjena ozbiljna kršenja međunarodnog prava”. Očito da je postojao nezavisan i objektivan glas razuma, ali međunarodna zajednica nije htjela da taj glas razuma čuje, već je čula samo glas Izraela na pravo samoodbrane. Kad smo već kod samoodbrane - da, ovo pravo je definisano u članu 51 Povelje UN-a „ako dođe do oružanog napada“, na šta se je Izrael i pozvao i pravdao svoj pohod u rat. Međutim, ostvarivanje ovog prava na samoodbranu i dalje je podložno međunarodnom humanitarnom pravu. Drugim riječima, zakonito korištenje samoodbrane ne dozvoljava državi da pribjegne neograničenim sredstvima i podliježe pravilima ratovanja kako bi se patnja u oružanim sukobima svela na minimum.
Nadalje, Međunarodni krivični sud opisuje ratne zločine kao “teške povrede Ženevskih konvencija”, kao i “druga ozbiljna kršenja zakona i običaja koji se primjenjuju u međunarodnim oružanim sukobima”. Ovo obuhvata kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući neke od gore navedenih odredbi. Zločini protiv čovječnosti uključuju ubistvo, istrebljenje i
zaustavi moderni barbarizam u Gazi, nejedinstvo araspkih zemalja u tom pravcu, rezultiralo je da je danas Gaza postala groblje civiliziranog svijeta. Gdje su međunarodne organizacije za očuvanje mira, organizacije za ljudska prava, humanitarne organizacije, gdje su arapske zemlje, gdje je ljudska savjest? deportaciju ili prisilno premještanje stanovništva „kada su počinjeni kao dio široko rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, uz saznanje o napadu“. Prema onom što možemo pročitati u izvještajima Amnesty Interntaional, navedeni zločini su samo kap u moru koje mi znamo, a koje Izrael čini na području Gaze i okupirane Zapadne obale, dok to međunarodna zajednica slijepo posmatra, ali da budem korektan, sa zabrinutošću posmatra ili osuđuje.
PREPOROD: Kako gledati na sve ovo iz Bosne?
KRŽALIĆ: Mi smo, također, ti koji znamo, šta znači kada su svjetske vlade i kraljevi zabrinuti za vas, kada ste pod međunarodnom zaštitom, kada vas svi zaborave i ostave na nemilost neprijatelja; to je duboko u našoj podsvijesti i duboko u našim kostima. Historija nas uči da je taktika odugovlačenja djelovanja od strane međunarodne zajednice i UN-a dovela do genocida u Ruandi i Bosni i Hercegovini krajem 20. vijeka. “Greškom, pogrešnom procjenom i nemogućnošću da se prepozna obim zla s kojim su suočene, Ujedinjene nacije nisu učinile svoj dio posla kako bi pomogle da se spasi narod Srebrenice”, naveo je Annan 2000. godine u svom Izvještaju o padu Srebrenice. Dalje, Annan u Štokholmu 2004. godine na Konferenciji o prevenciji genocida kaže: “Masovna ubistva u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi su sramota za UN, jer su strašni zločini počinjeni pred očima naših trupa. Bili smo u stanju da spriječimo te zločine, ali umjesto toga, mi smo povukli svoje trupe. Zemlje, članice Vijeća sigurnosti, počinile su grešku. U biti svi smo mi zakazali”. To je ujedno i bila najveća mrlja UN-a, i tada smo slušali obećanja da se to nikad više ne smije i neće ponoviti.
Međutim, evo već početkom 21. vijeka taktika odugovlačenja djelovanja je dovela da su međunardono humanitarno pravo i UN, kao kolektivna organbizacija sigurnosti, ovog puta sahranjeni u Gazi.
Mi nemamo niti jednu organizaciju koja može sigurno dostaviti humanitarnu pomoć, koja može biti kredibilan faktor organizovanja pregovora, koja može garantirati sigurnost humanitarnog osoblja i njihovih institucija. Što je i najhitnije, instituciju koja može narediti zaustavljanje zločina u Gazi. U Gazi je sve postalo legitimna meta. Na sceni je Machiavellijev pristup „cilj opravdava sredstva“, međunarodno humanitarno pravo i institucije kolektivne sigurnosti su mrtve. Moć je izašla iz boce da se testira na terenu.
Vrijeme da se spriječi genocid i humanitarna katastrofa u Gazi je isteklo, pitanje je samo ko će biti novi Kofi Annan da to prizna. Međutim, vremena još ima da se spase životi nerođenih beba, djece, izgladnjelih civila, starijih osoba, ljekara, medicinara i svih tih uplašenih duša ....
Zbog toga, mi ovdje iz Bosne i Hercegovine apeliramo i molimo međunarodnu zajednicu, arapske zemlje, a posebno saveznike Izraela, uključujući zemlje članice EU, SAD i UK, da traže od Izraela da odmah: prekine protivpravne napade i da se pridržava međunarodnog humanitarnog prava, uključujući osiguravanje da preduzmu sve izvodljive mjere predostrožnosti kako bi se aktivnosti svele na najmanju moguću štetu po živote civila i štetu na civilnim objektima i uzdržavanja od direktnih napada na civile i civilne objekte, neselektivnih i nesrazmjernih napada; dozvoli nesmetanu dostavu humanitarne pomoći civilima Gaze; ukine svoju ilegalnu blokadu Gaze, koja predstavlja kolektivnu kaznu i predstavlja ratni zločin – u Gazi suočenom s trenutnom devastacijom i humanitarnim imperativima - i ukine svoju sramnu fašističku naredbu o “evakuaciji”, zbog koje je više od milion ljudi raseljeno. Također, tražimo da Hamas i druge oružane grupe odmah prekinu namjerne napade na civile, neselektivno ispaljivanje raketa i uzimanje talaca. Oni bi trebali bezuslovno i odmah osloboditi sve civilne taoce.
Nažalost, Evropska unija nema kazneni zakon koji bi uključivao kazneno djelo veleizdaje. Ali ono što se dogodilo nakon Hamasovog napada na mete u Izraelu, odnosno potpora cijele evropske politike (osim Španije i Irske) izraelskom etničkom čišćenju Gaze, velika je izdaja Evrope. To je izdaja evropske ideje i ideje Evropske unije. To je izdaja razloga zašto je, primjerice, Slovenija ušla u tu Uniju.
Evropa bi trebala biti glasnik mira, demokratije i ljudskih prava. U početku smo još uvijek vjerovali da je bezuvjetna podrška evropske politike Izraelu taktička, da ga žele zaustaviti u njegovoj namjeri i potporom postići smirivanje situacije. Sada definitivno znamo da to nije tako. Riječ je o svjesnoj podršci ubijanju civila, podršci etničkom čišćenju na okupiranim područjima. Jedina evropska institucija koja ju je službeno priznala na ovaj način je Evropski parlament. Milo, ali jasno. No, da su zastupnici zaista svjesni opasnosti u koju je evropska izvršna vlast dovela Uniju, čega se odrekla, trebali bi odmah pokrenuti proces opoziva cijele Evropske komisije i njezine predsjednice Ursule von der Leyen. Evropska komisija i Evropsko vijeće, u kojem sjede premijeri evropskih zemalja, svrstali su Evropljane na stranu egzekutora najvećeg zločina nakon srpskog etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.
Slovenska izvršna vlast nagovještava da se udaljava od zajedničkih evropskih pozicija. Ali to samo ukazuje. U stvarnosti ništa nije učinjeno, oštrina državnog sekretara Vojka Volka nije službeni stav Slovenije.
Za ponašanje Evropske unije prvenstveno su odgovorne dvije zemlje: Njemačka i Francuska. Kad bi bilo moguće dijagnosticirati države i narode, mogli bismo napisati da sve proizilazi iz činjenice da obje velike evropske zemlje, dakako Francuska neprimjereno manje, imaju problema sa svojim prošlim antisemitizmom. Ta prošlost i, naravno, tinjajući antisemitizam diktira današnju evropsku politiku prema masakrima nad Palestincima. U slučaju Njemačke stvari su još gore: bezuvjetna predana potpora Izraelu zapravo je kolektivna pokora za zločine protiv Židova iz prošlosti. No, pokora je nešto što spada u zastarjele odgojne mjere. I da, ponašanje Njemačke je zapravo samo – glupo. Ovu državu danas zbog obračuna s nacizmom možemo duboko poštovati. Zapravo, to je jedina država koja je priznala svoje zločine iz prošlosti. Danas bi samo emocionalno nezrela osoba mogla optužiti Nijemce da kao nacija nisu prošli kroz temeljito propitivanje. Nijedan narod to nije učinio tako istinski i iskreno. Italija? Austrija? Mađarska? Srbija? Naveli smo zemlje koje se još nisu ozbiljno suočile sa svojim zločinima iz prošlosti. Nijemci jesu.
Ali u ime pokore oni i dalje bezuvjetno podržavaju Izrael. Uvijek i u svemu. Oni to doživljavaju kao svoju dužnost. Ali danas ih upravo ta osuda vlastitog prošlog fašizma navodi na potporu aktualnom fašizmu. Stvarno ne shvataju? A budući da se radi o tako moćnoj državi Evropske unije, a na čelu Evropske komisije je Njemica, to se bezobzirno ponašanje dogodilo na razini cijele Evropske unije. Međutim, to, nažalost, ništa ne mijenja. Potpora Evropske unije izraelskom brutalnom i neselektivnom ubijanju Palestinaca je bezuvjetna, njemačka pokora to ne ublažava niti mijenja. Ne treba zaboraviti da je Izrael uvijek bio okupator prema međunarodnom pravu. Prema međunarodnom pravu, dužnost okupatora je zaštititi civilno stanovništvo. Nije da ga namjerno ubija.
No, vratimo se Nijemcima. Vjerojatno će se za godinu dana pravdati da nisu znali. Kao što “nisu znali” ni za vrijeme Drugog svjetskog rata. A kako “nisu znali” da vezujući se za jeftin ruski plin stvaraju Putina i daju mu vlast. Također za napad na Ukrajinu. Putin je i prije napada na Ukrajinu bio nedemokrat. Evropskih su se vrijednosti jednom odrekli radi interesa, drugi put radi pokore. Ali to ništa ne opravdava. Prije svega, ima katastrofalne posljedice. Čemu sad svjedočimo? Zastrašujućem porastu antisemitizma. Židovi diljem svijeta počinju se bojati. Napadi na njih postaju svakodnevna vijest u Evropi. I to samo zato što Nijemci – a s njima i svi evropski čelnici, nažalost – nisu provodili evropska načela kada je u pitanju Izrael. Benjamin Netanyahu je ekstremni političar, njegove vlade su duboko nedemokratske. Evropa je odavno trebala djelovati protiv Izraela sankcijama, ne samo zbog otvorenog uznemiravanja Palestinaca. Aktualna evropska politika je naravno učinila Evropu metom raznih očajnih ekstremista. Odmah se to dogodilo. Oni ni to nisu znali? Dvanaest miliona Palestinaca raseljeno je diljem svijeta. Oni ni to nisu znali? Evropska politika u današnjem odnosu prema ubijanju palestinskih civila je čisti rasizam. Ona prešutno dopušta takav tretman Palestinaca samo zato što su Palestinci. Ali selektivno dopušteni rasizam ne postoji. Ako njemačko društvo vjeruje da će time spriječiti ponovno oživljavanje antisemitizma u vlastitom društvu, to je taj strah iza toga, a istina je gora: ona ga zapravo legitimira.
Međutim, to nije najgora izdaja vlastitih vrijednosti koju je počinila evropska politika. Prije svega, izdala je oko 40 posto Izraelaca, koji se već godinama bore protiv ekstremne većine u svojoj zemlji. Izdala je Izraelce, koji vjeruju u iste vrijednosti kao što ih Evropa deklarativno zagovara. Izdala je Izraelce, koji vjeruju u mir, u univerzalnost ljudskih prava (uključujući i Palestince), u demokratiju. To su oni stanovnici Izraela koji svakodnevno protestuju protiv rata. Koji zahtijevaju demokratiju. Koji već mjesecima protestuju protiv korumpiranog premijera i protiv njegove reforme pravosuđa.
Legitimirajući Netanyahua i njegovu politiku, evropska politika legitimira i sve ekstremiste na svom tlu – a na svom se tlu odriče postulata kojim se branila od ekstremista, od Janše, Orbana do Le Penove. Smije se onima koji gledaju kako se evropske vrijednosti, koje su ih do sada ograničavale, raspadaju. Opet će to najteže pogoditi Njemačku. Svojom podrškom djelovanju Natanyahua legitimira krajnje desničarsku stranku Alternativa za Njemačku.
Da, ovo je veleizdaja Evropske unije i njenih vrijednosti.