Ko zna gdje su Ženevske konvencije
I nakon više od mjesec dana trajanja zločina Izraela nad Palestincima te više od 11.000 ubijenih u Gazi, od kojih su skoro polovina djeca, stanovnici Gaze nemaju sigurnog mjesta, pa ni u bolnicama, koje su konstantna meta izraelske vojske. Humanitarna pomoć im pristiže kao na kapaljku, a niko još nije utjecao da Izrael barem u tom domenu ispoštuje međunarodno humanitarno pravo, s obzirom da nezaustavljivo prkosi i pravu i građanima svijeta
Zastrašuje stav, koji je, možda, i najbolje izražen riječima američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena kazanim u Ammanu 4. novembra, da bi eventualni prekid vatre omogućio Hamasovcima da se pregrupiraju. To, svakako, ohrabruje izraelske vlasti.
Na tešku humanitarnu krizu u Gazi se upozorava još od samog početka intenziviranja izraelskih napada na Gazu. S razlogom, s obzirom da je riječ o više od dva miliona stanovnika na iznimno malom prostoru. Dodajmo tome da su brojni stanovnici Gaze i prije 7. oktobra uveliko ovisili o humanitarnoj pomoći koja im pristiže. U Gazi više niko nije zaštićen. Broj ubijenih radnika Palestinske agencije za izbjeglice pri UN-u u Gazi premašio je 100, objavio je 10. novembra čelnik te agencije Philippe Lazzarini.
Od “prekida vatre“do “humanitarne pauze“
UN i brojne humanitarne organizacije širom svijeta svjesni su urgentnosti problema nemogućnosti dostavljanja humanitarne pomoći stanovnicima Gaze, koji su sada, s obzirom na evakuisanost sjevernog dijela Gaze, zbijeni na dodatno manjoj teritoriji. Od 21. oktobra do 12. novembra samo je 980 kamiona humanitarne pomoći dostavljeno u Gazu, što je „kap u okeanu“, kako se ističe, posebno iz razloga što je prije 7. oktobra u Gazu ulazilo po 500 kamiona humanitarne pomoći svakodnevno (Al Jazeera English). Stoga, kontinuirano se apeluje na uspostavljanje humanitarnih koridora, a, između ostalog – ma kako morbidno zvučalo – niz zvaničnika poziva na „humanitarnu pauzu“, kako bi se omogućilo dostavljanje humanitarne pomoći.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je 8. novembra najavila da Evropska unija planira uspostaviti pomorski koridor humanitarne pomoći za Gazu od Kipra do Gaze, a riječ je o pomoći u iznosu od oko 100 miliona eura. Nije jasno na koji način bi to bilo izvodljivo, odnosno kako će izraelske vlasti na to reagovati.
U Parizu je 9. novembra održana Međunarodna humanitarna konferencija za civile u Gazi pri kojoj je još jednom potcrtana nužnost za pružanjem brze humanitarne pomoći Gazi. Ponovo je bilo riječi o «humanitarnoj pauzi». Također, još jednom je istaknut veoma precizan stav zvaničnika evropskih sila da Izrael ima pravo da se brani. Upravo se to čini kao suštinski ključni element u cijeloj priči, koji je, čini se, i stalnim njegovim isticanjem pružio dodatni zamah izraelskim vlastima. Ipak, pomalo je odjeknula vijest da je francuski predsjednik Emmanuel Macron u petak, 10. novembra, pozvao na prekid vatre i kazao da nema opravdanja za bombardovanje civila. Dodao je da se nada da će se pozivu na prekid vatre pridružiti i SAD i Velika Britanija. Dan ranije, iako je iz Washingtona 9. novembra objavljeno da će Izrael dopustiti svakodnevno četiri sata pauze, prekida vatre, kako bi se nesmetano dostavila humanitarna pomoć Gazi, premijer Izraela Netanyahu je istakao da nema prekida vatre dok se ne pobijedi Hamas.
Na zajedničkom samitu Arapske lige i Organizacije islamske saradnje 11. novembra pozvano je na hitan prekid vojnih operacija u Gazi, ukidanje blokada i otvaranje humanitarnih koridora te, generalno, na prekid okupacije, opsade i nasilja nad palestinskim narodom.
Izrael krši međunarodno humanitarno pravo
Clide Baldwin, pravni savjetnik pri organizaciji Human Rights Watch, je u tekstu od 27. oktobra istakao da se, uprkos vojnom povlačenju iz Gaze 2005. godine, te uprkos tome što se ne smatraju okupatorom, Izrael, je ostao okupator
Gaze, s obzirom da još uvijek imaju efektivnu kontrolu nad Gazom, uključujući zračni i vodeni prostor te kontrolu dobara i ljudi, osim na granici s Egiptom. Stoga je, kako je kazao, prema međunarodnom humanitarnom pravu, Izrael dužan, kao okupatorska sila, da osigura zadovoljenje osnovnih životnih potreba poput hrane i vode za stanovništvo Gaze. Naglasio je da to što palestinske vlasti u Gazi i na području Zapadne obale imaju odgovornost da zaštite ljudska prava stanovništva na tom području, ne poništava obaveze Izraela kao okupacijske sile. (The New Arab)
S druge strane, kako su to, 2017. godine, naveli iz Izraelskog informacijskog centra za ljudska prava na okupiranim teritorijama, čak i ako Izrael nema efektivnu kontrolu nad teritorijom i ne smatra se okupiranom, Izrael i dalje snosi određenu odgovornost prema međunarodnom humanitarnom pravu, jer „međunarodno humanitarno pravo nije limitirano na zaštitu civila koji žive pod okupacijom, već uključuje odredbe namijenjene zaštiti civila tokom oružanog sukoba bez obzira na status teritorije na kojoj žive“. Podsjetili su da takve odredbe važe prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji, prema kojoj „Izrael mora zaštititi ranjene, bolesne, djecu ispod petnaest godina, trudnice, osigurati nesmetan prolaz lijekova i osnovnih životnih namirnica, omogućiti medicinskim timovima pružanje pomoći i suzdržati se od izricanja kolektivne kazne“.
Humanitarna pomoć Gazi kontekstualizira se u okviru međunarodnog humanitarnog prava koje se temelji na Ženevskim konvencijama, Dopunskim protokolima te Haškoj konvenciji pri čemu se jasno određuju pravila ratovanja i ponašanja u sukobu međunarodnog ili nemeđunarodnog karaktera. Također, jasno su određene obaveze okupatora određenog teritorija u pogledu osiguravanja humanitarne pomoći. Međutim, vode se rasprave da li Izrael još uvijek ima efektivnu kontrolu nad Gazom ili ne, što povlači rasprave o tome šta je to efektivna kontrola koja bi u pravnom smislu odredila poziciju Izraela u odnosu na Gazu. U tom kontekstu, takva vrsta pravnog razlikovanja, uslovljava razlikovanje nivoa obaveza i odgovornosti koje Izrael ima u odnosu na Gazu.
Prema članu 42 Četvrte haške konvencije okupacija podrazumijeva teritoriju kojom vlada armija okupatora. Iako Izrael nije potpisnik te konvencije, s obzirom da je ova konvencija dio međunarodnog običajnog prava, to obavezuje Izrael na njeno poštivanje, istakla je 31. oktobra pravnica Celeste Kmiotek. (Strategic Litigation Project/ Atlantic Council)
Vrijedi podvući da veliki dio međunarodnih humanitarnih organizacija i dalje
Izrael smatra okupatorskom državom u slučaju Gaze, a među njima su UN i Crveni križ.
Podsjetimo, uporedo su aktuelne rasprave o odgovornosti Izraela za ratne zločine na teritoriji Palestine, posebno u kontekstu toga, što Izrael nije član Međunarodnog krivičnog suda. Ipak, to izraelske vlasti ne amnestira u ovom slučaju, o čemu je u ovom broju više pisano u tekstu Svijet i (ne)kažnjivost zvjerskih zločina, autorice Ajše Hafizović-Hadžimešić.
Ni bolnice više nisu utočište
Dok su se u prvoj polovini novembra masovno intenzivirali apeli za „humanitarnom pauzom“ili apeli za prekidom vatre s ciljem da se dostavi prijeko potrebna pomoć Palestincima u Gazi, svijet svjedoči da izraelska vlast targetira i bolnice u Gazi, koje su, možda, predstavljale i jedino utočište za civile Gaze. Redovno pristižu informacije da bolnice ostaju bez prijeko potrebnih električne energije, goriva za pokretanje generatora, pri čemu su morali reducirati aktivnosti i ostalih materijala.
Do 12. novembra izraelska vojska je ubila 198 članova medicinskog osoblja, 87 ambulanti je oštećeno. Od 35 bolnica 21 je van stroja u Gazi, dok 51 od 72 ustanove primarne medicinske zaštite ne rade, prenijela je Al Jazeera English.
Posebno teška situacija je u Eš-Šifa bolnici. Ured Svjetske zdravstvene organizacije na okupiranoj palestinskoj teritoriji 12. novembra se pozvao na podatke Ministarstva zdravstva te, su, između ostalog, istakli da nedostatak struje, vode i hrane stavlja živote tih osoba u neposredanu opasnost te dodali da nema sigurnog prolaza izvan bolnice. Također, 45 pacijenata s bubrežnim oboljenjem nije dobilo dijalizu, što bi moglo dovesti do njihove smrti u narednim danima. Dodali su da je vani stotinu tijela koje se raspadaju, ali zdravstveni radnici ne mogu izaći vani da ih ukopaju. Također, s obzirom da nema sigurnog prolaza, ni ambulantna kola ne mogu ući ili izaći.
SZO je pozvala na momentalni prekid vatre, aktivnu zaštitu civila i poštivanje međunarodnog humanitarnog prava.
Već 13. novembra je objavljeno da je šest beba i devet odraslih pacijenata preminulo u Eš-Šifa bolnici uslijed nedostatka struje te da je broj interno raseljenih osoba unutar bolnice porastao na 2.500. Unutar bolnice je do 500 zdravstvenih radnika te oko 650 stacioniranih bolesnika. Pucnjava se čula i u blizini El-Kuds bolnice, a konvoj vozila Međunarodnog komiteta Crvenog križa kojim su trebali biti evakuisani pacijenti je zaustavljen na putu do bolnice. (Al Jazeera English) Pelestinski Crveni polumjesec je 13. novembra javio da su izraelski tenkovi i vojska stacionirani u blizini te bolnice te da je bombardovanje u toku, a bolnica se sprema za evakuaciju.
U ponedjeljak 13. novembra javljeno je da su dvije najveće bolnice u Gazi, Eš-Šifa i El-Kuds prestale s radom uslijed nedostatka goriva za rad medicinskih alata, a glasnogovornik Ministarstva zdravstva
u Gazi je najavio da bi sve bolnice mogle prestati s radom u narednih 48 sati iz istog razloga (Al Jazeera English).
Palestinski crveni polumjesec je objavio da su uspjeli evakuisati pacijente i medicinsko osoblje iz bolnice El-Kuds u utorak 14. novembra.
U slučaju bolnice Eš-Šifa, 15. novembra je javljeno da su izraelske snage ušle u bolnicu, vođeni tvrdnjama da Hamas bolnicu koristi kao bazu, iako nisu pružili nikakve dokaze za to. Hamas negira takve tvrdnje. (Al Jazeera English)
O strahotama s kojima se suočavaju medicinski timovi u Gazi govorio je za Sky News 12. novembra glavni hirurg Internacionalnog komiteta Crvenog križa dr. Tom Potokar iz Evropske bolnice u Gazi. Između ostalog kazao je da se njegov tim susreće s veoma ograničenim resursima, monitoringom i da su „daleko od idealnih uslova za anesteziranje pacijenata“. Dodao je da primaju pacijente s mnogim opeklinama, kompliciranim povredama tkiva i povredama kostiju. Također, izazov je i nedostatak medicinskog osoblja, ali i mnoštvo interno raseljenih lica. Najmlađi pacijent kojeg su imali je četveromjesečna beba s opekotinama.
S obzirom da se i ranijih dana Potokar javljao putem Twitter računa Komiteta s videodnevnikom, u jednom od njih je, prilikom izlaska iz operacijske sale, opisivao tešku situaciju s kojom se suočavaju u bolnici. Između ostalog, dok su operisali jednom od palestinskih kolega u sali je javljeno da je bombardovana kuća njegove žene, brata i oca te su svi ubijeni. Sličnu vijest je ranije dobio i njegov drugi kolega. Situaciju je u videu od 9. novembra opisao očajnom te dodao da su morali zatvoriti dio jedinice za intenzivnu njegu zbog nedostatka električne energije.
Humanitarna i humanost
Između ostalog, među najvažnijim koracima nametnulo se prikupljanje pomoći za stanovnike Gaze širom svijeta.
Tako je i u Bosni i Hercegovini pokrenut niz takvih apela i akcija. Islamska zajednica u BiH je pored urgentne pomoći iz Fonda za humanitarne krize Rijaseta 20. oktobra organizovala i sergiju za Gazu, što je uobičajena praksa. Najavljeno je da će IZ u saradnji s međunarodnim humanitarnim organizacijama UN-a i drugim utvrditi načine kako dostaviti potrebnu pomoć.
Najveća humanitarna organizacija u Bosni i Hercegovini s aktivnom i razvijenom međunarodnom saradnjom Pomozi.ba momentalno se uključila u prikupljanje pomoći, također, na uobičajen način. Sprva, izdvojili su 200.000 KM za narod Palestine, potom pokrenuli apel s instrukcijama za uplate i humanitarne brojeve telefona. Prikupljeno je blizu 250.000 KM, a pored toga, u saradnji s influenserom, tiktorkerom Don Balkan (Siniša), pokrenuli su dodatni apel. Novac je u tom slučaju moguće donirati u prijenosu uživo na njegovom TikTok kanalu. Do sada je prikupljeno preko 56.000 KM.
Najznakovitije u pokretanju njihovih akcija bila je dodatno izražena molba korisnicima društvenih mreža da dijele apel u što većem broju, zbog aktuelne cenzure propalestinskog sadržaja na društvenim mrežama, pa i kada je riječ o donacijama za humanitarnu pomoć narodu Palestine. Na taj način, ustvari, probijaju tu blokadu. To nam je potvrdila Maja Arslanagić, PR ove organizacije. Na početku su imali značajno manji doseg na društvenim mrežama, negoli je to trenutno slučaj. Ono što im je pomoglo jeste već postojeća mreža ljudi koji su to dijelili. Nisu imali slučaj da im se briše sadržaj, ali su u određenim slučajevima namjerno pisali pogrešno nazive Gaze i Palestine, da takve stvari izbjegnu. Također, dodala je da se s takvim problemima nisu susreli kada su prikupljali pomoć za Ukrajinu.
Kada su u pitanju uplate putem banaka nemaju problema ni s uplatama u državi niti s uplatama iz inostranstva, osim neprolaženja uplata putem Erste Bank iz Austrije, no to je, kako je kazala, problem od ranije, nevezan za Gazu/ Palestinu.
Primijetili su to i kod ranijih akcija. Generalno, nisu imali mnogo žalbi i uplate prolaze. Ne očekuju ni da će imati problema pri saradnji s organizacijama kada je riječ o distribuciji pomoći. Sarađuju s humanitarnim organizacijama iz Švicarske, Turske i Austrije. S Rahma Austria organizacijom su i godinama ranije imali razne aktivnosti na tom području, gdje, oni, ustvari borave. Dio pomoći su već uspjeli podijeliti u Gazi.
S obzirom da su uobičajili posjećivati mjesta u kojima dijele humanitarnu pomoć, ovaj put su u Egiptu s ciljem da dođu do graničnog prelaza Refah, pa čak i uđu u Gazu, boravili Midhad Brkan i Haris Behram.
U razgovoru za Preporod, nakon što se nedavno vratio iz Egipta, Midhad je posebno istakao da je situacija napeta. U Egiptu su pokušali da s lokalnim egipatskim humanitarnim organizacijama osiguraju i dostave određenu pomoć, a potom da to i isprate. Kazao nam je da je bio spreman ući i u Gazu te da se, uprkos, napetosti potajno nadao da će ući. Oko pet dana su rješavali papirologiju, pribavljali potrebne dokumente. Međutim, kod Sueckog kanala su zaustavljeni i pored jasnog statusa. Tu im je kazano da se boje incidenta, odnosno sukoba.
U Egiptu su upoznali i kolege iz drugih humanitarnih organizacija iz Londona i Osla, ali, do dana našeg razgovora ni oni nisu uspjeli ući te još uvijek čekaju. Osim toga, dok su boravili u Egiptu organizovali su i sastanak s direktoricom za prikupljanje sredstava i komunikacije pri Crvenom polumjesecu u Egiptu. Bili su spremni da prebace novac njima, da to zajednički organizuju, međutim nisu uspjeli. Tada mu je kazano da u Gazu ulaze njihovi uposlenici s adekvatnim certifikatom, ali samo vozači kamiona, a djeluju s Crvenim polumjesecom u Palestini. Još jednom su pokušali doći do granice, ali nisu uspjeli te im je tokom boravka u Egiptu ostalo da održe još nekoliko sastanaka s drugim partnerima. Za sada nisu uradili planirano, ali su održali važne sastanke i uvidjeli metode i načine rada.
Nivo humanitarne angažiranosti građana svijeta ne predstavlja problem kao ni prisustvo humanitarne pomoći u pripravi na graničnom prijelazu Refah, tom prozoru u svijet za Palestince u Gazi.
U ovom momentu, nakon mjesec dana ponavljanja da Izrael ima pravo da se brani i obračuna s Hamasom, te pozivanja na Međunarodno humanitarno ili ratno pravo, čini se da referenca na ista prava nema istu prođu u slučaju spašavanja Palestinaca u Gazi. Otuda, takvi apeli se doimaju samo kao kozmetika ili jedno zastrašujuće svjedočanstvo o prekasnom djelovanju međunarodne zajednice. Pitanje je šta će promijeniti stav širom svijeta da su međunarodne institucije i vlade najmoćnijih zemalja izgubile kredibilitet, pa čak i ako dođe do značajne humanitarne pauze / prekida vatre i pomoć se dostavi. Svakim slovom ovog teksta situacija je teža, broj ubijenih, ranjenih i prognanih je veći. Ko će naslijediti svijet?!
Međunarodni krivični sud (ICC) pokrenuo je 2021. godine istragu o zločinima počinjenim na okupiranim palestinskim teritorijama uključujući Istočni Jerusalem i Izrael. Mandat ove istrage pokriva i aktuelna situacija u Izraelu i Gazi gdje broj ubijene djece, žena, starih i bolesnih predstavlja poraz rada međunarodnih institucija.
Godine rada palestinskih i svjetskih aktivista za ljudska prava i međunarodnih eksperata za humanitarno pravo rezultirali su 2021. i 2022. godine pomacima za procese pokretanja istraga koje se odnose na zločine počinjene na okupiranim palestinskim teritorijama i Izraelu pred najvišim međunarodnim sudovima.
Međunarodni krivični sud (ICC) pokrenuo je 2021. godine istragu o zločinima počinjenim na okupiranim palestinskim teritorijama i Izraelu. Iste godine je uspostavljena i specijalna istražna komisija Vijeća za ljudska prava UN-a o zločinima počinjenim na okupiranoj palestinskoj teritoriji, uključujući Istočni Jerusalem i Izrael, a godinu nakon toga Generalna skupština je zatražila savjetodavno mišljenje od Međunarodnog suda pravde (ICJ) o okupaciji palestinskih teritorija i njenim posljedicama.
Nikad ne bismo trebali misliti da stvari ne mogu biti gore
ICC nastavlja s ispunjavanjem svog mandata, podsjetio je tužitelj Karim Khan na konferenciji za štampu u Kairu nakon obilaska prijelaza Rafah krajem oktobra, gdje je svjedočio blokadi kolona kamiona s humanitarnom pomoći koju su bezuspješno danima čekali stanovnici Gaze izloženi svakodnevnom izraelskom bombardovanju, dok je broj ubijenih civila ubrzano rastao. Od preko 11 hiljada ubijenih do 14. oktobra preko 70 postonjih su djeca i žene.
Porazne su to brojke za „rad“međunarodnih institucija.
Na konferenciji u Kairu tužitelj ICC-a Karim Khan je upozorio da bombardovanje stambenih zgrada, bolnica, škola, džamija, crkava, uzimanje talaca, uskraćivanje humanitarne pomoći, vode, hrane, medicinske opreme i goriva predstavljaju kršenje međunarodnog humanitarnog prava, Ženevskih konvencija i Rimskog statuta za koje je ICC nadležan, te potcrtao da „mandat koji je ICC ranio dobio za istrage zločina počinjenih nakon juna 2014. godine na palestinskim okupiranim teritorijama „uključuje i aktualne događaje od 7. oktobra u Izraelu i nakon toga u Gazi i na Zapadnoj obali“.
„Izrael ima jasne obaveze u odnosu na svoj rat s Hamasom, ne samo moralne obaveze, već i zakonske obaveze - da poštuje zakone o ratu. Ovi principi jednako se odnose na Hamas u vezi s neselektivnim raketiranjem Izraela, kao i držanje talaca“, kazao je tužitelj ICC-a. Podjetio je da širom svijeta vidimo epicentre nasilja, u Ukrajini, Darfuru, Mijanmaru, Afganistanu i drugdje te uputio poziv državama članicama ICC-a i onima koje to nisu – nosiocima svjetske politike danas, da kolektivno pomognu u odbrani Ženevskih konvencija i načela Rimskog statuta. Njegove riječi da „nikad ne bismo trebali misliti da stvari ne mogu biti gore“bile su alarmantne.
Nema mjesta za dvostruke standarde u međunarodnom pravosuđu
Podsjetit ćemo, nakon što je palestinska uprava potpisala Rimski statut, ICC je 2015. pokrenuo preliminarnu istragu o zločinima počinjenim na okupiranim palestinskim teritorijama, uključujući Istočni Jerusalem i Izrael. Mandat suda se odnosi na zločine počinjene nakon juna 2014. godine. Iako Izrael nije član ICC-a, njegovim građanima može biti suđeno po optužbama za ove zločine.
Nakon preliminarne istrage u martu 2021. godine tužilaštvo ICC-a je pokrenulo istragu u ovom predmetu. Mandat za istragu zločina počinjenih na okupiranim palestinskim teritorijama koja je otvorena 2021. pokriva sve zločine iz Rimskog statuta i Ženevskih konvencija, a koji se i danas čine na prostoru Gaze i Izraela.
Oni koji su svjedočili pravnim borbama na međunarodnim sudovima MKSJ/ MKSR i ICJ-u veoma dobro znaju koliko je važan integritet pojedinca: iztražitelja, tužilaca i sudija, ali, i kolika je važnost podrške i spremnosti međunarodne zajednice da bi ti sudovi funkcionisali. Devedesetih je postojala ta podrška pri uspostavi MKSJ i MKSR što je i pored kasnijih političkih pritisaka nekih od centara moći, mora se podsjećati, dovelo do izricanja presuda za genocid počinjen nad Bošnjacima Istočne Bosne u Srebrenici, te zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija.
Nedavno pitanje koje je glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizam za krivične sudove (MICT) Serge Brammertz postavio na Nirmeberškom forumu 2023 o upitnosti hapšenja ratnih zločinaca Karadžića i Mladića danas, odnosi se i na pitanje nastavka borbe protiv nekažnjivosti, tj. da li se ona ponovo vraća i pored dostignuća MKSJ/MKSR koja su dala nadu žrtvama širom svijeta da zločini ne mogu ostati nekažnjeni, kako su do sada ostajali zločini koji se čine
na prostoru palestinskih okupiranih teritorija desetljećima, a čijoj eksploziji nasilja koje vodi istrebljenju stanovništva Sjeverne Gaze svijet svjedoči danas.
Tužba palestinskih organizacija za ljudska prava
Izrael nije član ICC-a, kao ni SAD i Rusija koje su povukle svoj potpis s Rimskog statuta, što itekako otežava rad ovog suda osnovaonog od strane UN-a 2002.
Organizacije i međunarodni pravni timovi koji zastupaju palestinske žrtve ne gube nadu da je pravda moguća. Tako su 9. novembra tri vodeće palestinske organizacije za ljudska prava, Al-Haq, Al Mezan i PCHR, koje zastupa Emmanuel Daoud, advokat u pariškoj advokatskoj komori i Međunarodnom krivičnom sudu (ICC), podnijeli podnesak ICC-u i pismo koje je potpisalo 300 advokata, a u kome se poziva na hitno podizanje optužnica za „kontinuirane izraelske zračne napade na gusto naseljena stambena naselja u Pojasu Gaze, zagušljivu opsadu nametnutu ovom teritoriju, prisilno raseljavanje stanovništva, uskraćivanje hrane, osnovnih životnih potrepština, vode, goriva i struje“, što, kako se navodi, „predstavlja ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući genocid i poticanje na genocid“.
“Nema mjesta dvostrukim standardima u međunarodnom pravosuđu“, rekao je Emmanuel Daoud, koji je također bio u timu koji je podnio tužbu kod ICC-a protiv ruskih čelnika zbog njihovih ratnih zločina protiv Ukrajinaca i ishodio izdavanje naloga za uhićenje ruskog predsjednika Putina.
U novom dosjeu koji je predan ICC-u, tužilaštvo ovog suda se poziva da razmotri uključivanje zločina protiv čovječnosti, apartheida i zločina genocida u tekuću istragu pokrenutu 2021. o situaciji u Palestini i izdavanje naloga za hapšenje osumnjičenih za ove zločine unutar izraelskog političkog, vojnog i administrativnog aparata, prenose stranice palestinskih organizacija koje su podnijele tužbu. Članovi međunarodnog advokatskog tima koji zastupa palestinske žrtve se pozivaju na sudsku praksu koju su svojim radom ostavili MKSJ/ MKSR.
Saslušanje pred međunanrodnim sudom pravde (ICJ) 19. februara 2024.
Međunarodni sud pravde (ICJ) sa sjedištem u Hagu, također, razmatra zločine počinjene na prostoru okupiranih palestinskih teritorija. To radi na osnovu Rezolucije 77/247 koja nosi naziv: „Izraelska praksa koja utječe na ljudska prava palestinskog naroda na okupiranom palestinskom teritoriju, uključujući Istočni Jerusalem”. Generalna skupština UN-a usvojila je ovu rezoluciju 30. decembra 2022. nakon podnošenja izvještaja Odbora za posebnu politiku i dekolonizaciju (A/77/400) o izraelskoj praksi i aktivnostima naseljavanja koje utječu na prava palestinskog naroda i drugih Arapa na okupiranim palestinskim teritorijama, uključujući Istočni Jerusalem.
Rezolucijom se zahtijeva da ICJ da savjetodavno mišljenje o tome „koje su pravne posljedice koje proizlaze iz trajnog kršenja Izraela prava palestinskog naroda na samoodređenje, njegove produžene okupacije, naseljavanja i aneksije palestinskih teritorija okupiranih 1967. godine, uključujući mjere usmjerene na promjenu demografskog sastava, karakter i status svetog grada Jerusalema, te diskriminirajućeg zakonodavstva“. Mišljenje je zatraženo i o tome „kako politika i praksa Izraela utječu na pravni status palestinskih teritorija i koje su pravne posljedice koje iz toga proizlaze za status države u UN-u?“
Dosje o ovom predmetu dostavio je generalni sekretar UN-a Antonio Guteres predsjednici ICC-a Joan E. Donoghue.
„Sve mjere i radnje koje poduzima Izrael, okupacijska sila, na okupiranom palestinskom području, uključujući Istočni Jerusalem, u suprotnosti su s relevantnim odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata, od 12. avgusta 1949., i protivno relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti, nezakonite su i nemaju valjanost, i zahtijeva se da Izrael, okupacijska sila, u potpunosti poštuje odredbe Četvrte ženevske konvencije iz 1949. i odmah obustavi sve mjere i radnje poduzete u suprotnosti s Konvencijom“, navodi se, između ostalog. „Zahtijeva se da Izrael, okupacijska sila, obustavi sve svoje aktivnosti naseljavanja, izgradnju zida i sve druge mjere usmjerene na promjenu karaktera, statusa i demografskog sastava okupiranog palestinskog teritorija, uključujući u i oko Istočnog Jerusalema, sve od kojih, između ostalog, ozbiljno i štetno utječu na ljudska prava palestinskog naroda, uključujući njihovo pravo na samoodređenje, i izglede za postizanje bez odlaganja okončanja izraelske okupacije koja je započela 1967. i pravednog, trajnog i sveobuhvatnog mirovnog rješenja između palestinske i izraelske strane te poziva na puno poštovanje i provedbu svih relevantnih rezolucija Generalne skupštine i Vijeća sigurnosti u tom pogledu, navodi se, u ovoj Rezoluciji.
U ovoj Rezoluciji se podsjeća i na savjetodavno mišljenje koje je 9. jula 2004. donio Međunarodni sud pravde (ICJ), a kako se zahtijeva u rezolucijama Generalne skupštine ES-10/15
od 20. jula 2004. i ES-10/13 od 21. oktobra 2003., u kome se traži od Izraela da se „pridržava svojih pravnih obaveza prema međunarodnom pravu, te da odmah obustavi izgradnju zida na okupiranom palestinskom teritoriju, uključujući i u Istočnom Jerusalemu“.
Saslušanje po ovom zahtjevu bit će održano u ICJ 19. februara 2024. godine, uz napomenu da je zahtjev za ovo savjetodavno mišljenje upućen prije 7. oktobra, tako da će se u ovoj fazi biti fokusirano isključivo na izraelsku okupaciju.
Komisija Vijeća za ljudska prava UN-a
U mjesecu oktobru ove godine smo imali priliku slušati izvještaj Specijalne komisije Vijeća za ljudska prava UN-a o zločinima počinjenim na okupiranim teritorijama, uključujući Istočni Jerusalem i Izrael, a koji se odnosio na stanje prije 7. oktobra.
Komisija je ustanovljena 27. maja 2021. godine Rezolucijom A/HRC/RES/S-30/1 prema kojoj ima „mandat da istraži na okupiranim palestinskim teritorijama, uključujući Istočni Jerusalem i Izrael, sva navodna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i sva navodna kršenja i zlouporabe međunarodnog prava o ljudskim pravima počinjena do 13. aprila 2021. i nakon njega, kao i da „istraži sve temeljne uzroke ponavljajućih napetosti, nestabilnosti i produženja sukoba, uključujući sistemsku diskriminaciju i represiju na temelju nacionalnog, etničkog, rasnog ili vjerskog identiteta“. Izvještaji ove Komisije se dostavljaju i međunarodnim sudovima. Izrael je protekle godine zvanično objavio da neće sarađivati s ovom specijalnom i neovisnom komisijom Vijeća za ljudska prava UN-a navodeći da je „istraga i predsjedavajuća tog tijela Navi Pillay pristrasna“.
Prva dva izvještaja Komisije, koja su prezentirana protekle godine, prvenstveno su bila usredsređena na kršenja međunarodnog prava koja je počinio Izrael. U prvom izvještaju je, između ostalog, ustanovljeno da su „temeljni uzroci i pokretači sukoba na palestinskim teritorijama trajna okupacija i dugogodišnja diskriminacija Palestinaca“.
“Naše je čvrsto uvjerenje da su nastavak okupacije palestinske teritorije, uključujući Istočni Jerusalem Al-Quds i Gazu, 15-godišnja blokada Gaze i dugogodišnja diskriminacija unutar Izraela povezani i da se ne mogu posmatrati izolovano”, kazala je tokom predstavljanja prvog izvještaja predsjedavajuća Komisije Navi Pillay - jedna od najpriznatijih autoriteta međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava, prva žena predsjednica i sudija Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu i bivša visoka komesarka za ljudska prava UN-a. Istakla je da “s obzirom na jasno odbijanje Izraela da poduzme konkretne mjere za provedbu preporuka prethodnih komisija, međunarodna zajednica mora hitno istražiti nove načine kako bi osigurali usklađenost s međunarodnim pravom“.
Nakon podnošenja prvog izvještaja Komisije pred Vijećem za ljudska prava i Generalnom skupštinom UN-a izraelski ambasador je članove Komisije nazvao antisemitima.
Komisija je nadležna i za istrage zločina počinjenih od 7. oktobra i nakon toga. Izvještaj o tome će biti predstavljen pred Vijećem za ljudska prava UN-a tokom njegove 56. sjednice u maju 2024. godine.
„Već postoje jasni dokazi da su u posljednjoj eksploziji nasilja u Izraelu i Gazi počinjeni ratni zločini, a svi oni koji su prekršili međunarodno pravo i ciljali na civile moraju za svoje zločine odgovarati, objavila je 10. novembra 2023. Komisija, napominjući da će nastavit razmjenjivati prikupljene informacije s relevantnim pravosudnim tijelima, posebno s Međunarodnim krivičnim sudom (ICC), gdje je Ured tužilaštva 2021. već započeo istragu o situaciji u Palestini”, navodi se u saopćenju Komisije od 10. novembra 2023.
Temeljni uzrok sukoba
Nalazi izvještaja Komisije Vijeća za ljudska prava UN-a se dostavljaju i međunarodnim sudovima kakav je ICC, te ćemo u tom kontekstu navesti neke od stavki zaključaka i preporuka Komisije iz oktobra ove godine:
• U skladu sa svojim prethodnim nalazima Komisija naglašava da je jedini put prema okončanju nasilja i postizanju održivog mira, rješavanje temeljnih uzroka sukoba, uključujući prekid nezakonite okupacije palestinskog teritorija i priznavanje prava palestinskog naroda na samoodređenje. Korištenje sile protiv palestinskog stanovništva stoga je i pokretač i temeljni uzrok sukoba.
• Izraelske vlasti moraju odmah, bezuvjetno i potpuno prekinuti okupaciju i prestati sprečavati palestinski narod da ostvari svoje pravo na samoodređenje.
• Komisija nalazi da su sve više militarizirane operacije Izraela za provođenje zakona i opetovani napadi Izraela na Gazu usmjereni na održavanje njezine nezakonite 56-godišnje okupacije i služe, ili koriste, za slabljenje otpora okupaciji, fragmentirajući palestinsku političku, ekonomsku i društvenu koheziju, negiranjem palestinskog samoodređenja i konačno sprečavanjem uspostave slobodne palestinske države.
• Komisija preporučuje da Država Palestina osigura da svi koji su odgovorni za kršenja međunarodnog humanitarnog prava i zakona o ljudskim pravima budu pozvani na odgovornost.
• Iako Izrael ima legitimne sigurnosne zabrinutosti, one se moraju razmatrati u kontekstu okupacije i ozbiljne neravnoteže moći između okupatora i okupiranih.
U okviru izvještaja Komisije se nalaze preporuke za Vladu Izraela, među kojima i preporuka „da prizna i poštuje pravo palestinskog naroda na samoodređenje“, da „u potpunosti ispuni svoje obveze međunarodnog prava i bez odgode okonča svoju 56-godišnju okupaciju palestinskog teritorija i okupiranog sirijskog Golana i okonča svu izgradnju i širenje naselja na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jerusalem“, kao i da „u potpunosti surađuje s istragom Federalnog istražnog ureda o smrti Shireen Abu Akleh i s istragom Međunarodnog krivičnog suda (ICC) o situaciji u Državi Palestini“.
ICC-u se, također, preporučuje da „prioritet da istrazi o situaciji u Državi Palestini, uključujući identifikaciju onih koji su obnašali zapovjednu odgovornost u ubistvu novinarke Shireen Abu Akleh, te u svim incidentima koji spadaju u nadležnost Suda“.
Prije 7. oktobra 2023. najsmrtonosnija godina za palestinsku djecu bila je 2022.
Komisija, također, „primjećuje da je 2022. bila najsmrtonosnija godina za palestinsku djecu na Zapadnoj obali u više od 15 godina“, uz napomenu da „ne može razumjeti zašto - unatoč tome što je okupirano palestinsko područje klasificirano kao ‘situacija koja izaziva zabrinutost’ u posljednjih 16 godina, Izrael nikada nije naveden u izvještaju generalnog sekretara o djeci u oružanim sukobima“, te daje preporuku da to generalni sekretar UN-a uradi u svom sljedećem izvještaju.
Nakon ovog izvještaja u Gazi svakih deset minuta bude ubijeno jedno dijete, zbog čega je generalni sekretar UN-a izjavio da „Gaza postaje groblje za djecu“. Vijeće sigurnosti UN-a još nije uspjelo izglasati rezoluciju o dešavanjima u Gazi.
Hoće li centri moći, politički i finansijski, i na Zapadu i na Istoku, ostati posmatrači ili davati podršku izraelskom ratu za iskorjenjivanje Hamasa bez obzira što on sve više vodi istrebljenju Palestinaca, ili će se okrenuti, bar finansijski neki od njih, podršci u radu međunarodnih sudova, vrijeme će pokazati.
Ono čemu danas svjedočimo je sve jači glas javnosti širom svijeta koji traži pravdu za žrtve.
Bošnjaci su uspjeli u procesima pred međunarodnim sudovima dobiti ključne presude za zločine počinjene devedesetih, ali se još nisu izborili sa sklonošću da od svojih pobjeda prave poraz, pa i kada se radi o presudama MKSJ i ICJ-a za koje se Palestinci, Ukrajinci i mnogi drugi još uvijek bezuspješno bore.