U svoju i Cazinsku medresu se vratio kao vakif
Abdulbesat Hadžipašić dugo godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Ponosan je i zahvalan Allahu, dž.š., što je prije četiri decenije završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Bez obzira što je fizički daleko od domovine osluškuje šta se u njoj dešava i u kom pravcu ide. Zainteresiran je itekako i za rad bosanskohercegovačkih medresa, prati njihov razvoj, dostignuća, infrastrukturne projekte, otvorenost, inoviranje i raduje se uspjesima koje njihovi rukovodeći kadrovi, profesori, i učenici postižu zajedno sa svojom Islamskom zajednicom. Sretan je što su medrese u organizacionom, odgojnom i obrazovnom pogledu respektabilne srednjoškolske ustanove, što svojom voljom kreiraju kvalitetne nastavne planove i programe te što njihovi učenici po završetku školovanja upisuju, završavaju različite fakultete, na samo u Bosni i Hercegovini već i šire, postižući zapažene rezultate tokom studija. Zadovoljan je ukupnim ambijentom u kojem medrese egzistiraju i rade i što su njihovi učenici i učenice ravnopravni a u nekim segmentima i privilegovani u odnosu na druge srednjoškolce. Sve to poredi sa svojim petogodišnjim školovanjem, brojnim ograničenostima i neizvjesnostima, odnosno sa 1983. godinom kada je dobio diplomu tada jedine medrese u Bosni i Hercegovini. Iako se trebao radovati bio je pritisnut mišlju kuda i kako dalje. Bio mu je to težak period, kao i za Bošnjake u cjelini, jer su te godine pred Višim okružnim sudom u Sarajevu izrečene presude grupi bošnjačkih intelektualaca u tzv. „Sarajevskom procesu“. Tadašnje vlasti stajale su im na putu da slobodno misle, školuju se, odlučuju…
Vraćajući se mislima u te godine, sagledavajući sadašnju klimu u kojoj medrese i njeni učenici imaju ravnopravnu društvenu ulogu i želeći da doprinese njihovom daljem jačanju, opremljenosti i uopće naprednosti Abdulbesat je odlučio da učini hajr. Preko svog starijeg brata Muhameda, koji živi u Cazinu, uplatio je za Medresu Reis Džemaludin-ef. Čaušević u Cazinu devet hiljada a za Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu pet hiljada eura. Želio je na taj način da se upiše u ove dvije medrese, ne kao učenik, nego kao hajr-sahibija i da bude među brojnim vakifima ovih odgojno-obrazovnih ustanova Islamske zajednice. Ustvari, želio je da činjenjem dobra - sevabima obraduje svoju majku r. Hamidu, oca r. Šefkiju i brata r. Hamdiju šehida. Nije to činio radi ljudske zahvalnosti, veličanja ili nekakvog prestiža već radi Allahovog zadovoljstva i s nijetom da Gospodar svih svjetova bude milostiv prema umrlim roditeljima i bratu. Čak i ovo pisanje je odobreno na insistiranje da bude poticaj drugima u natjecanju činjenja dobrih djela.
„Posebno u današnje vrijeme je potrebno, ustvari to je naš imperativ, da podržimo naše islamske odgojno-obrazovne institucije koje svoje učenike odgajaju i obrazuju u duhu islamskih vrijednosti i u skladu sa savremenim potrebama društva. Veoma mi je drago da su nakon posljednje reforme iz 2004. godine u našim bosanskohercegovačkim medresama, u okviru općeg obrazovnog sadržaja, uvedeni predmeti iz prirodno-matematičkog i društvenog područja. Tako je lijepo vidjeti da su naše medrese opremljene modernim učionicama, kabinetima fizike i matematike, hemije i biologije, informatike, sportskim salama, čitaonicama i školskim bibliotekama. Svršenici naših medresa imaju mogućnost upisa na sve fakultete u Bosni i Hercegovini i mnoge u svijetu. Inšallah, nakon nastavljenog obrazovanja i svršetka visokog školovanja na univerzitetima u različitim oblastima vjerskog, naučnog, akademskog, kulturnog, političkog rada, naša Islamska zajednica će biti puno bogatija s akademicima, doktorima, inžinjerima, naučnicima, pravnicima itd., odgojenim u duhu islamskih vrijednosti i tradicije. Naravno, ovaj napredak ne bi se mogao nastaviti i realizirati bez podrške i donacija, te opet ističem da je naša dužnost da stojimo uz naše islamske odgojno-obrazovne institucije koje su neophodne za opstanak i napredak naše vjere i tradicije u BiH i širom svijeta“, kazao nam je Abdulbesat Hadžipašić.
Abdulbesat je rođen 1963. godine u Varoškoj Rijeci, općina Bužim. Gazi
Husrev-begovu medresu je završio školske 1982/1983. Nedugo poslije medrese odlazi na dalje školovanje u Tursku u kojoj se zadržava do odlaska u SAD 1987. godine. Školovanje je nastavio u SAD. Diplomirao je na Wentworth Institute of Technology (područje: elektrotehnike i računarstva); Northeastern University (područje: Management Information Systems). Sada je penzioner i živi u Bostonu, SAD. Sa suprugom Emel ima dva sina doktora, Omara i Muhameda te unučad Tarika i Eminu.