Istina kao opomena
Rusmir Hadžihusejnović: „Konjic, nepresječeno čvorište Bosne i Hercegovine“(Ratna sjećanja 1992-1995), Autor, 2023.
Da historija ne bi bila nečija naknadna konstrukcija te da bi ono što se dešavalo ratnih dana od 1992. do 1995. godine ostalo zapisano zarad novih generacija, dr. Rusmir Hadžihusejnović se prihvatio pisanja o Bošnjacima koji su braneći Konjic od agresije branili i multietničku Bosnu i Hercegovinu. Kao sudionik tih događanja, kada je bio predsjednik Skupštine Općine Konjic a potom i Ratnog predsjedništva Općine Konjic, autor knjige je našao za shodno da se nakon toliko vremena prisjeti bitnih i prelomnih trenutaka za organizaciju i opstanak svog rodnog grada i stanovnika u njemu. Kako je i sam bio povrijeđen, nakon što je smijenjen s funkcije prvog čovjeka Konjica i odbačen od najviših državnih i vojnih organa vlasti u BiH, dr. Hadžihusejnović je smogao snage i u borbi za istinu dokazati svoju nevinost. Uputivši pismo Aliji Izetbegoviću, predsjedniku Predsjedništva BiH, autor piše: “Konjicu je nanesena nepravda, a nanijeli su je licemjeri (munafici), murtati, lašci i oni koji vole ogovarati i potvoriti ljude.” No, i pored nepravde koja mu je učinjena on, nadasve, pokazuje svoju ljudskost riječima: “Tako je učinjeno zlo ne Rusmiru kao Rusmiru, već Konjicu i njegovim građanima.” Snaga ove publikacije leži upravo u tim i takvim detaljima koji progovaraju o moralnim i patriotskim osjećajima koji predstavljaju ogroman doprinos za noviju historiju Konjica, pa i šire. Autor svjedoči i opominje da svaku vijest treba dobrano provjeriti, a pogotovo ako ona dolazi od kakva nepoštena čovjeka, pa otkriva niz “tajnih ratova”, podvala i prljavih igara u borbi za prevlast u gradu. Osvjetljavajući takve situacije koje su dovodile do mnogih nepravdi i ljudskih stradanja, Hadžihusejnović nam otkriva i one projekte koji su uzrokovali te patnje. Svjestan društvenog stanja i raspada SFR Jugoslavije, u kome se bošnjački narod zatekao na početku rata, opisuje i analizira: “Naša krivica je što se nismo dali zavarati nikakvim floskulama o zajedništvu s već povampirenom JNA, koja se pred našim očima postepeno pretvarala u koljačku armadu.”
Posebno su ‘izakulisne radnje’ došle do svog izražaja tokom sukoba između Bošnjaka i Hrvata, odnosno političkog razilaženja stranaka SDA i HDZ. Ustupak koji je tada učinjen zarad mira u kući u organima države BiH a odnosi se na legalizaciju surogat HZHB, htjeli to priznati ili ne, “nastavio je živjeti sve do današnjih dana.”
Očito, takvo stanje je nekome odgovaralo, ponajprije neprijateljima BiH, ali kola se kako to i biva obično slome na najmanjem. Na takve mogućnosti upućuju i dokumenti prezentirani u ovoj publikaciji, što dakako baca više svjetla na ove događaje i dopronosi novijoj historiji Konjica. Uostalom, dr. Hadžihusejnović je to, uslijed tih i takvih političkih previranja, na svojoj koži najbolje osjetio. Uzrok tome, on sam pronalazi u “težnji pojedinih kadrovskih munafika za samopromocijom, što u biti i nije tako štetno, jer u nekoj fazi razvoja političkog procesa može biti oportuno. Naravno, ne bi se smjelo odvijati tehnikom omalovažavanja svega što je prethodno učinjeno, odnosno omalovažavanjem i čistkom ljudi koji su bili nosioci prvih i temeljnih aktivnosti odbrane grada i Bosne i Hercegovine.”
Na ove i ovakve opservacije i autorove opaske tokom čitanja treba posebno obratiti pažnju pošto one ne samo da opisuju događaje od značaja, nego, nadasve, analitički progovaraju i o širem političkom kontekstu. Iako po vokaciji nije vezan za pisanu riječ, autor se pokazao kao izuzetno meritoran i odgovoran. Pored onog ličnog - autobiografskog, obilje dokumenata i fotografija, spisak šehida i poginulih prezentiran na kraju knjige, te kratkog prikaza materijalnih oblika i memorijalizacije na području grada Konjica, čini ovu publikaciju tim vrednijom.
Konačno, knjiga ratnih sjećanja dr. Rusmira Hadžihusejnovića pod naslovom “Konjic, nepresječeno čvorište Bosne i Hercegovine” itekako je dobro došla jer razotkriva niz imena - učesnika u negativnom kontekstu priče. Knjiga ovih ratnih sjećanja od 1992- 1995. godine stoga opominje i podsjeća da neprijatelji Bosne i Hercegovine nikada ne miruju.