El-Keselu lijenost, inertnost
Podle i pogubne zamke za ljudsku misao i govor (43)
“Kaži: Trošili vi milom ili silom, od vas se neće primiti jer ste vi fasici - opaki i narod nepopravljivih grešnika. A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i što namaz lijeno obavljaju i što vazda mrsko, mrzovoljno i preko volje udjeljuju! Neka te ne zadivljuju imeci i bogatstva njihova ni djeca njihova! Allah ih samo želi i hoće time na ovom svijetu kazniti i da sami skončaju i propadnu kao kjafiri - poricatelji i pokrivatelji istine.” (Et-Tevba, 53-55)
Arapski glagol kesele znači biti lijen, biti trom i inertan, ljenčariti i dangubiti. Oblik tekasele znači razlijeniti se, praviti se lijen, dokono i dosadno živjeti. Imenica tekasul istovremeno znači lijenost, nerad, neaktivnost, pasivnost, dokonost, dosadu i besposlenost. Stara i duboka narodna mudrost kaže - gora je lijenost nego bolest, jer bolest je trenutna, prolazna i izlječiva, a lijenost je trajna i neprolazna.
Lijenost je naglašeno negativna osobina i svojstvo čija je bitna manifestacija u usporenom, inertnom, bezvoljnom, pasivnom i neaktivnom odnosu prema sveukupnim životnim aktivnostima, mogućnostima i dužnostima. U tromosti, pasivnosti, parazitizmu i zapuštenoj lijenosti čovjek se, ustvari, neodgovorno i neispravno odnosi prema vremenu i prostoru, dva glavna okvira u kojima Bog stvara sve što stvara, prema svim nimetima, fadiletima i resursima koje mu Stvoritelj nudi, prema mogućnostima koje mu stoje na raspolaganju i prema svojim vjerskim, moralno-etičkim, pravnim, kulturnim, porodičnim i društvenim aktivnostima. U svojoj biti, lijenost je unutrašnja i izvanjska zapuštenost, tromost, pasivnost i neaktivnost, zanemarivanje, previđanje i ignorisanje i aktivno nekorištenje životne energije, dužnosti i mogućnosti da se aktivnošću i djelovanjem ljudski svijet, ambijent i život poboljšava i uljepšava.
Lijenost je, ustvari, usporavanje, zaustavljanje i umrtvljivanje života.
Svemir, svijet, život, vrijeme i prostor u kojima čovjek i ljudi žive su stvoreni kao proces, kao kretanje, kao razvoj, mijena, dinamika i aktivitet: “I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću i odmeću od znamenja koja su na njemu. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove i Stvoritelja slave.” (El-Enbija, 32. i 33)
“I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku. Sunce se kreće do svoje unaprijed određene granice, to je odredba - mjera Silnog i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili mijene i položaje, pa se uvijek kreće i ponovo vraća kao stara savijena i suha palmina grana! Niti Sunce može niti treba Mjesec dostići, niti noć dan preteći. I sve i svo u svemiru plove.” (Ja-sin, 37-40)
Iz ovih ajeta slijedi da je lijenost, tromost, inertnost, zapuštenost, pasivnost, parazitizam, antidinamika, antiproces, antibereket, antikretanje, antiprostor, antivrijeme, antirazvoj, antisusret, antizajednica i antiživot.
Da je lijenost antibereket svjedoče Poslanikove riječi: El-bereketu fil hereketi - bereket - blagodat je u kretanju, ili “Iamel lidunjake keenneke teišu ebeden veamel liahiretike keenneke temutu gaden - radi za ovaj svijet, kao da ćeš vječno živjeti, a radi za onaj svijet kao da ćeš sutra umrijeti.” (I.P.H. 395)
Lijenost nije samo usporavanje već i zamrzavanje, umrtvljivanje i zagušivanje života. Ko islam prihvata i živi komplementarno kao cjelinu života on neće sebi dopustiti da bude inertan, pasivan, trom, parazit i lijen. Evo Poslanikovih riječi: “Teži za onim što ti je od fajde - koristi. Ako te kakva nevolja pogodi, nipošto ne kaži: Da sam uradio to i to, bilo bi to i to, nego reci: Allah je odredio i ono što je htio učinio. Jer, riječi da sam to i to uradio otvaraju šejtanu posao. Koji su to ljudi svjesno, namjerno, sistemski, ciljano i planirano tromi, lijeni, pasivni i teški na izvršavanju obaveza i dužnosti? Između ostalih, to su sigurno munafici - dvoličnjaci: “I obraduj munafike - dvoličnjake da im slijedi bolna kazna, koji za prijatelje uzimaju nevjernike naspram i protiv vjernika. Zar kod njih traže dostojanstvo i snagu, a Allahu pripada svako dostojanstvo i snaga. Munafici - licemjeri misle i hoće da prevare Allaha, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada oni ustaju i pođu da namaz klanjaju, lijeno i mrzovoljno se dižu i samo zato da se time svijetu pokazuju, a Allaha takvi gotovo da i ne spominju. Neodlučni su i kolebaju se kome će se privoljeti i pokloniti, da li ovima ili onima! A koga Allah u zabludi ostavi, ti nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš. O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto i protiv vjernika! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe? Munafici - hipokriti će na samom dnu Džehennema biti. Takvima pomagača i zaštitnika nećeš znati.» (En-Nisa 138, 139, 142, 143, 144, 145)
Lijenost je velika zamka, boljka, klopka i zabluda muslimanskog ljudstva i muslimanskih naroda. Posebna je i nesaglediva opasnost što u kolektivnoj, grupnoj i pojedinačnoj svijesti mnogih muslimana lijenost, tromost, pasivnost, sporost, parazitizam, nezainteresiranost i neradne navike se pokušavaju pokrivati i opravdavati sudbinom, Božijom voljom i odredbom. Lijenost kod muslimana se vidi u neizvršavanju islamskih dužnosti, u kašnjenju izvršavanja preuzetih obaveza, u gubljenju dragocjenog i nepovratnog vremena u svim vrstama i oblicima besposlica u prekomjernom spavanju danju i cjelovečernjem isjeđavanju i gledanju svih slikovnih medija i slušanju audio medija. Tu je i igra, zabava, nedopustivo duge sjedeljke, prazne, šuplje i glupe priče, što je najštetnije i najopasnije od strane velikog broja omladine po kafanama, klubovima i hotelima se danonoćno sjedi, a niti se uči, niti se čita, niti se šta korisno i suvislo radi niti se stiču prave radne navike koje su u funkciji života: “Kaži ti Meni o onome koji istinu izbjegava i malo udjeljuje, i skroz prestane udjeljivati, zna li on ono što je skriveno, pa vidi? Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u suhufima - listovima Musaovim i Ibrahimovim: - koji je obaveze i dužnosti potpuno ispunjavao, da nijedan grešnik i čovjek neće tuđe grijehe i breme nositi, i da insanu pripada i da je njegovo ono što sam uradi, i da će se trud, rad i učinak njegov sigurno iskazati i vidjeti i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti.” (En-Nedžm, 33-42)
Evo i Poslanikove dove: “Allahu moj, utječem Ti se i sačuvaj me od nemoći, bezvoljnosti, tromosti i lijenosti, od kukavičluka i škrtosti i od velike starosti i azaba - kazne kaburske! Gospodaru podari mojoj duši čistotu i očisti je, jer Ti to najbolje znaš! Ti si njezin Gospodar i Zaštitnik. Gospodaru spasi me od znanja koje nije korisno i od srca koje Ti nije skrušeno, od gladne i nezasite duše i od dove koja se ne prima i kojoj se ne udovoljava.”