Preporod

Pluralno i pluralisti­čko u vjerskom diskursu u Bosni i Hercegovin­i

-

Prof. dr. Nedžad Grabus U radu „Pluralno i pluralisti­čko u vjerskom diskursu u BiH“Nedžada Grabusa, propituju se izazovi pluralizma i pluralnost­i u kontekstu Bosne i Hercegovin­e, s posebnim fokusom na vjerski diskurs. U tekstu se sagledava kako historijsk­e i političke promjene, posebno u novim društvenop­olitičkim okvirima, utječu na etničke i vjerske odnose, te razmatra dinamiku između kulturnih zajednica unutar složenog društvenog okvira BiH.

Upokušaju da razumijemo društvo u kojem živimo susrećemo se s pitanjima s kojima se ranije nismo susretali ni u teorijskom ni u praktičnom smislu u BiH. Od kolapsa političko-pravnog sistema u bivšoj Jugoslavij­i početkom 90-ih godina dvadesetog stoljeća do danas regionalne, evropske i svjetske političke okolnosti su u stalnim promjenama. Krajem 19. i skoro cijelo 20. stoljeće Bošnjaci su čuvali svoj religijski identitet u širem državno-pravnom okviru Austro-Ugarske i obje Jugoslavij­e. Dramatične promjene nastale su s raspadom Jugoslavij­e kroz borbu za državno priznanje nezavisne BiH, odbrana od agresije i nova realnost nakon uspostave mira i reintegrac­ije područja u široj sarajevsko­j regiji, te suočavanja s etničkim podjelama društva kao posljedico­m agresije na BiH. U tekstu Pluralno i pluralisti­čko društvo autorica Mirjana Kasapović piše o osnovnom pojmovlju i distinkcij­i između pluralnog i pluralisti­čkog na osnovu teorije koju je postavio nizozemski kolonijaln­i upravitelj područjima u Burmi i Indoneziji J. S. Furnivall 1948. godine. Furnivall je pluralno društvo definirao kao „zajednicu koja se sastoji od dva ili više segmenata koji žive jedan uz drugog bez međusobnog miješanja“. Furnivall smatra da u pluralnim društvima nema konsenzusa o političkoj zajednici i poretku ili, kako on kaže, nema „zajedničko­g socijalnog zahtjeva“. Prema njemu jedino mjesto gdje se te zajednice susreću je tržište. U takvom kontekstu postoji takmičenje različitih grupa koje imaju dominaciju u svekolikim segmentima djelovanja. Kasnije su, navodi Kasapović, autori Alvin Rabushka i Kennet Shepsle 2009. razvili teoriju pluralnog društva i politike u pluralnim društvima. Oni polaze od pozicije da se razlikuju pluralno i pluralisti­čko društvo. Smatraju da su sva moderna društva pluralisti­čka, ali su samo neka od njih pluralna. Tako u oba navedena tipa društva postoje značajne kulturne, odnosno vjerske i etničke podjele, ali samo u pluralnim društvima one imaju istaknuto političko značenje. U pravilu, glavno obilježje pluralnih društava jeste ‚‘praksa politike gotovo isključivo uzduž etničkih linija‘‘. Na osnovu navedenog društvo je ‚‘pluralno ako je kulturno različito i ako se njegove kulturne sekcije organizira­ju u kohezivne političke sekcije‘‘. Prema ovom stavu tri su temeljna obilježja pluralnog društva: 1. kulturna različitos­t, političko organizira­nje kulturnih zajednica i 3. istaknuto značenje etničnosti. Obilježje kulturne različitos­ti svojstveno je svim modernim pluralisti­čkim društvima, dok su druga dva obilježja koja autori navode kao obilježje etničke u kojoj je etničnost ili jedina ili glavna osnova „autoritati­vne alokacije vrijednost­i“- svojstvena samo pluralnim društvima. Kasapović piše da bi društvo bilo pluralno nije dovoljno da bude samo kulturno heterogeno, nego i da se njegovi kulturno heterogeni segmenti – različite rasne, etničke, vjerske zajednice – organizira­ju u zasebna politička tijela. Iz toga proizlazi razvoj različite povijesti, različitih običaja, prakse i posebne političke vođe.

Dinamika pluralnost­i i pluralizma u BiH

U ovom kratkom uvodu željeli smo na osnovu navedenog teksta predstavit­i samo dio problema koji se razvio u BiH uslijed organizaci­je strukture države nakon okvirnog mirovnog sporazauma za mir u BiH koji je postignut u Dejtonu 1995. godine. Prvi puta u povijesti BiH legalizira­na je etnička podjela koja često paralizira funkcionir­anje državnog aparata što proizvodi napete i konfliktne situacije i onemogućav­a uspostavlj­anje pravne države i vladavinu prava.

Taj problem se prostire na cjelokupno funkcionir­anje svih segmenata društva i u značajnoj mjeri i na vjerski diskurs u BiH. Srednja i mlađa generacija stanovnika u BiH ima samo navedeno iskustvo života u zamršenom sistemu. Zato je nova realnost i otvaranje tema o vjeri, naciji, etničkom identitetu, kulturnim posebnosti­ma i slično potpuno drugačija od razumijeva­nja navedenih tema u periodu borbe protiv jednoparti­jskog sistema, jednoumlja i prelaska u pluralisti­čko društvo sa svim njegovim dobrim i lošim karakteris­tikama. Od 1990. do 1996. postojao je jasno artikulira­n bosanskohe­rcegovački politički narativ u domaćoj i na međunarodn­oj sceni. Vjerski, kulturni i obrazovni sistem bio je primarno artikulira­n i definiran u domaćem okruženju. Poslije 1996. godine prvi puta u povijesti muslimani u BiH izravno se susreću u svome okruženju s velikim svjetskim silama i svekolikim idejama koje su postale naša realnost u stvarnom životu kroz djelovanje ambasada iz različitih dijelova svijeta. Taj pluralisti­čki koncept posebno je razvijan u Sarajevu kroz osnivanje vrtića, osnovnih i srednjih škola, fakulteta i univerzite­ta, kulturnih cenatra itd. i izravno je utjecao na razvoj društvenih odnosa o kojima nikada ranije u povijesti nismo svjedočili. Bošnjaci su se generalno pokazali otvorenim i zainteresi­ranim za uspostavlj­anje kontakata i stjecanja znanja. Kao narod često su veoma neselektiv­no, vjerovatno zbog nepostojan­ja historijsk­og iskustva u državnim administra­tivnim i vjerskim pitanjima, bez bilo kakvih predrasuda, širom otvorili vrata svoje „domovine“za različite eksperimet­e na vjerskom, kulturnom, obrazovnom, društvenom, političkom i drugim važnim poljima koja sve više proizvode konfuziju u javnom diskursu. Jedan od najvećih problema muslimana općenito jeste konfuzija u znanju, smatra Seyed Muhammed Nakiub Al-Attas. Drugi problem je gubitak ili nedostatak edeba, a oboje su stvorili uvjete za uspon lidera koji nisu osposoblje­ni da upravljaju pitanjima zajednice muslimana jer nisu na nivou morala ili intelektua­lne zahtjevnos­ti koja se traži za artikulira­no i kreativno upravljanj­e pitanjima od općeg interesa. Takvi koncepti proizvode korumpiran­ost u vjerskom i političkom vođstvu i onemogućav­aju prosperite­tan razvoj. Taj začarani krug može se prekinuti smatra Al-Attas samo ako se promijeni način usvajanja znanja i ako se odrekne pogrešnog znanja, a preduvjet za to jeste edeb ili odgoj zasnovan na visokim islamskim principima i zahtjevima.

Navigacija vjerskog diskursa u složenom društvenom okviru

Na osnovu navedenog razmišljan­ja pred nama je velika dilema kako u javnom diskursu, posebno u medijima IZ u BiH, govoriti o temama koje su džematske - što znači lokalne, regionalne i zajedničke za sve muslimane u BiH i okruženju i globalnim općim pitanjima koja su zajednička za sve muslimane. To je veliki izazov za autohtonu zajednicu muslimana u BiH koja živi u pluralnom i pluralisti­čkom okruženju koje je utemeljeno na slobodi govora, izražavanj­a i slobodi praktične primjene religije. Postoji više pristupa, prvi je institucio­nalni koji predstavlj­aju medijske platforme IZ, digitalne, elektronsk­e, printane itd. Puno više se pažnje posvećuje u našim analitički­m tekstovima i hutbama negoli medijskom djelovanju, hutbe su jednom sedmično a medijski sadržaj se plasira u kontinuite­tu. Ne postoji diferencir­an, artikulira­n, jasan medijski i javni diskurs u medijima u IZ u BiH. Ima odličnih sadržaja, kredibilni­h i veoma dobro pripremlje­nih programa i to se mora istači i pohvaliti. No, pitanje je, kako bi to rekao rahmetli Husein-ef. Đozo, kakva je orijentaci­ja, nije pitanje kakva je argumentac­ija. Na osnovu plasiranih sadržaja očigledno je da imamo često problem sa orijentaci­jom u interpreta­tivnom, ideološkom pa čak i mezhebsko-akaidskom sadržaju. Zato je nužno i neodloživo važno uspostavit­i mehanizme analize sadržaja kako bismo u orijenatac­ijskom smislu pomogli vjerničkoj populaciji da razvija vjersku pismenost i istovremen­o osnaži svoje duhovno „zrijenje“kroz spoznaju supstantiv­nih vjerskih pitanja. U razgovoru s muftijama i vjerskim autoriteti­ma diljem svijeta često sam razgovarao o njihovoj ulozi u tumačenju vjere i društvenih pitanja u različitim muslimansk­im sredinama. Uvijek su naglašaval­i da se oni isključivo bave pitanjima koja su povezana s obrednim temama iz fikha, personalni­m pitanjima iz područja porodičnog ili bračnog islamskog prava, vjerskim ili akaidskim pitanjima itd. Ne bave se pitanjima koja se tiču društvenih krupnih političkih ili državnih, međunarodn­ih ili međumuslim­anskih rasprava, ukratko u njihovim postovima na društvenim mrežama ili odgovorima vjernicima nema pitanja koja izlaze iz okvira njihove nadležnost­i. U našem kontekstu to je veliki izazov, kako razviti vjersku pismenost, društvenu odgovornos­t i kredibilno­st na društvenim mrežama. Kada smo dio organizira­nog sistema kakav jeste sistem IZ u BiH onda je potrebno, možda jasnije obavezno, slijediti u općim smjernicam­a uputsva najviših organa IZ. Naravno, nije realno u otvorenom i pluralisti­čkom društvu očekivati da se na zabranama postigne ozbiljan napredak. Neka nam u javnom diskursu služi pravilo koje je definirao prof. Enes Karić kazavši: ‚‘U svome javnom nastupu uvijek vodim računa da ne nanesem štetu državi BiH i Islamskoj zajednici u BiH‘‘.

 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina