Safet Zec poklonio novčani iznos nagrade za obnovu Medrese u Počitelju
Safet Zec novčani iznos nagrade „25 novembar“poklonio fondu za obnovu Šišman Ibrahim-pašine medrese u Počitelju
Ovogodišnja nagrada „25. novembar“koju dodjeljuje sedmični magazin Stav u petak, 24. novembra, uručena je akademskom slikaru i grafičaru Safetu Zecu u Centru za kulturu Mostar. Nagrada mu je uručena u ovom gradu zbog njegove odluke da njen novčani iznos od 5.000 KM poklonu fondu za obnovu Šišman-pašine medrese u Počitelju. Naime, Zec se smatra žiteljem ovom malog hercegovačkog drevnog grada pa je tom gestom nastojao potaknuti domaću i svjetsku javnost da skrenu pažnju na jedan od najdragocjenijih arhitektonskih bisera u cjelokupnog kulturno historijskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini.
Kakvu poruku šaljemo mladima
Zec je ovo priznanje doživio kao svojevrsnu potvrdu vrijednosti njegovog rada u čemu je mnogo važnija gesta organizatora da valorizira kulturno-umjetničke vrijednosti i postignuća, kako je to uobičajeno svugdje u svijetu. Odnos naše domaće javnosti Zec je prokomentirao izjavom da bi kud ikamo bio sretniji da je nagradu dobio dok je još bio učenik sarajevske srednje umjetničke škole, jer bi tad imala puni efekat „vjetra u leđa“.
„Bolje s nagradama već bez njih. Lijepo je da određene sredine prepoznaju važnost umjetnosti. Meni su dragi anonimni ljudi koji čine velike stvari. Mi imamo čitav niz neprimjerenih pojava kada se ističu sportski rezultati. Tom fudbaleru sa naslove strane i jeste posao da daje golove. S druge strane izostaju fokus na velike stvaraoce, da bi mladi vidjeli da jedna inžinjer, jedan hirurg može biti popularan, da može imati dobro auto, da može imati novac. Ne mogu svi biti dobri fudbaleri, i ne možemo samo njima posvećivati pažnju a zanemarivati velike, anonimne stvaroace “, kazao je Zec.
Mali pokret ruke nas čini čovjekom
Osvrnuvši se na svoju karijeru istakao je kako je proizlazio kroz različite periodične cikluse odgovarajući potvrdno da je u svom stvaralačkom radu inspiraciju i posredno i neposredno crpio iz motiva i vrijednosti koje Bosna i Hercegovina ima. Naredna njegova izložba koja je najavljena u Sarajevu pod naslovom je „Molitva“u kojoj dominiraju detalji ruku u tim pobožnim trenutcima. „Mali pokret ruke nas čini čovjekom. Svi se mi u tim teškim trenucima, iako vjerujemo i ne vjerujemo obraćamo Višoj sili. I ruke su ono što mene zanima kao pokret čime odajemo poštovanje molitvi“, kazao je Zec.
Uz iskrenu zahvalnost na inicijativi formiranja fonda za obnovu Šišman-pašine medrese u Počitelju, preuzimajući novčani dio nagrade, mostarski muftija Salem-ef. Dedović podsjetio je da živimo u državi u kojoj se na različite načine devalviraju njene vrijednosti, njeni simboli i njene institucije. „Velika je stvar da se ova svečanost održava u Mostaru i to je važna poruka za multietnički Mostar u kojem neće biti dominacije i hegemonije. Gesta maestra Zeca osim simbolički je i stvarno važna. Ovo je jedan iskaz očaja i poziva za spas Počitelja, koji je i muzej pod otvorenim nebom“, ocijenio je muftija.
Počitelj predstavlja naše veliko bogatstvo
Na ovaj način, dodao je muftija Dedović, Zec poručuje da ovom gradići treba posvećivati veću pažnju koji tavori između lokalne vlasti i tajkunskim interesima koji mu isisavaju dragocjenu snagu. „Počitelj predstavlja naše veliko bogatstvo, a ostavljen je da tavori između zakona i nadležnosti lokalnog nivoa vlasti i Vlade Federacije“, kazao je muftija izrazivši nadu da će gesta Safeta Zeca potaknuti lokalnog gradonačelnika da Šišman Ibrahim-pašinu medresu svojom odlukom vrati njenom stvarnom titularu i posjed kako bi mogla početi i njena obnova. To bi, zaključio je muftija, zaista bila velika gesta koju Islamska zajednica predugo čeka. Podsjetimo počiteljska medresa je početkom ‘80-tih godina nacionalizirana i dodijeljena na korištenje UPI OOUR-u Ugostiteljstvo i turizam Počitelj (UIT) i još uvijek se u katastarskim knjigama vodi kao nacionalizirano državno vlasništvo. Svi dosadašnji napori i zahtjevi MIZ Čapljina da se objekat Šišman Ibrahim-pašine medrese dodjeli na korištenje Islamskoj zajednici do donošenja zakona o restituciji u općinskoj administraciji su ignorisani.
Za današnju školu moglo bi se reći da dobrim dijelom zasnovana na pogrešnim antropološkim pretpostavkama... U našoj praksi domonira kognitivni model škole. U ovoj koncepciji školovanja jednom čovjekovom svojstvu (intelektu) podređena su sva druga njegova svojstva. Razvoj jedne, na štetu drugih životnih snaga je antropološki redukcionizam koji nanosi velike štete razvoju cjelovite ličnosti a time i razvoju međuljudskih odnosa. Kognitivni model škole omogućio je unos velike količine sadržaja u nastavne planove i programe na štetu kreativnosti.
Mujo Slatina, O pedagogiji čovjeka