Taj bi zavadio dva oka u glavi

Umojim selima u dolini rijeke Sutjeske dobro se znalo za koga bi se moglo reći da bi “mogao zavaditi dva oka u glavi”. Uvijek je bilo živopisnih seoskih mešetara i šaljivdžija koji su vještim zbunjivanjima, razrookim informacijama o pojedinim događajima i usuprotstavljenim okolnostima vezanim za iste te događaje, pa grubim šalama i živopisnim retoričkim izvrtarijama zavađali, razvađali, mirili, nanovo “zapetljavali” odnose između podgrijanijih ljudskih psihologija, stvarali atmosferu povišenije komunikacijske temperature, onda se ponekad izvinjavali, ili se ponašali prema onome “ni luk jeli, ni luk mirisali”... To su one rečenice, polurečenice, kadikad i cijele priče, koje su prvenstveno funkcionirale kao situaciona asocijativna podbadanja onih kojih su se određene informacije, poluinformacije, škakljičave insinuacije neposredno ticale. Uglavnom se radilo o muško-ženskim odnosima, “prigovorima” i nesporazumima između pojedinih familija i slično. U djetinjstvu, ali i u kasnijem dobu, upamtio sam nekoliko takvih, uvjetno rečeno, diskreditirajućih škakljanja “slabijih tačaka” potencijalnih žrtava... Uglavnom bi se ti izazvani, ili dozirani nesporazumi rješavali javnim priznanjem onih koji bi se s nekim ili o nečemu šalili kako je sve bila samo šala i nema se razloga za ikakvo zamjeranje... A baš to da bi neko mogao “zavaditi oba oka u glavi” prvi put sam čuo u kući Ibra Muslića u Mrkonjićima. Bijaše neko sijelo, ne znam kojim povodom. U šali je to izgovorio komšija Asim Pejković, za njega vežem ovu rečenicu, primjedba se ticala Nurka Lugušića i moga starijega brata po ocu Ejuba, koji su oblikovali šalu vezanu za nekog od Imamovića iz Zamrštena.

Ponajčešće bi te različite driblingovite šale bile organizirane na račun mladih ašiklijskih parova i njihova zbunjivanja u određenome socijalnom kontekstu.

Znalo bi se, doduše, i za neku osobu reći da je svojim karakterom toliko nestabilna i sklona grubim svađalačkim i neugodnoposljedičnim a ne samo šaljivdžijskim mešetarstvima u “zavađanju dva oka u glavi”. Zato je prijateljski skretana pažnja da se s takvim ljudima ili ženskim osobama rizično družiti i povjerovati u ono što bi te osobe kazale. Pa o bilo čemu da govore...

U sljedećem broju: “Ono što tr’jezan misli to p’jan izgovara”; “Pusta je svaka kuća gdje nema ženskog čeljadeta”; “Stao mi je na žulj”