Namazi u džamijama i kućama (stanovima)

Zapostavljeni sunneti Poslanika, a.s.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je podsticao svoje sljedbenike da vode računa o džamijama, mesdžidima, da ih grade, održavaju a najvažnije od svega toga da ih redovno posjećuju.

Spominje Ibn Hišam u Siri da su Kurejšije, hvaleći se, rekli: - Mi smo pripadnici mekanskog harema, mi pojimo hadžije i mi održavamo Kabu, stoga nema niko bolji od nas. Na to im Allah, dž.š., u Kur’anu odgovara:

„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravom putu.“(Sura Et-Tevbe, 18)

Jedan od sedmorice koji će biti u hladu Allahovog prijestolja na Sudnjem danu je čovjek čije je srce vezano za džamiju, tj. onaj ko u njoj redovno klanja, i brine se o njoj.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah Uzvišeni će na Sudnjem danu pozvati: - Gdje su Moje komšije? Gdje su Moje komšije? Meleki će tada reći: - Gospodaru naš, a kome to dolikuje da bude Tvoj komšija? Tada će Allah, dž.š., reći: - Gdje su oni koji su gradili i održavali džamije (redovno klanjajući u njima)?“(El-Haris u Bugjetul-bahis, sahih)

Mesdžid u kući i namaz u njemu

Ranije je bilo govora koliko obavezni namazi (farzovi) vrijede obavljeni u džematu u džamiji, a to je 25, odnosno 27 puta više, kako je navedeno u hadisima Poslanika, s.a.v.s. Međutim, kuća ili stan svakog muslimana trebaju imati odaju ili izdvojen prostor za obavljanje namaza, jer i kuća ima svoj hakk, u pogledu namaza. To se prije svega odnosi na klanjanje sunneta dnevnih namaza, a koje nismo obavili u džamiji, kao i na ostale nafile kao što su: kijamullejl (noćni namaz) i salatudduha (prijepodnevni namaz). Naravno to se može odnositi i na farzove namaza da se klanjaju u džematu ili individualno u kući, u slučaju bolesti, elementarne nepogode ili velike udaljenosti od džamije.

Semure b. Džunduba, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da (na)pravimo mesdžide u našim domovima i naredio nam je da ih čistimo.“(Hadis je sahih a bilježe ga: Ebu Davud (456) Tirmizi (594) Ibn Madže (758) i Ahmed)

U predaji koju prenosi Aiša, r.a, se ovako kaže:

„Naredio nam je Poslanik, s.a.v.s., da pravimo džamije u našim kvartovima, te da ih čistimo i namirisavamo.“(Tirmiz i hadis je sahih)

Iz hadisa se razumije da je Poslanik, s.a.v.s., odobrio gradnju mesdžida u kućama.

Interesantno je napomenuti da je Buharija jedan od svojih podnaslova u Sahihu (koji su inače fikhska pravila) nazvao: Poglavlje o mesdžidima u kućama. Prenosi se da je Bera’ ibn Azib, r.a.,

“Nipošto ne prešućuj istinu, jer kada sam sebi staviš uzde na usta, drugi će ti staviti sedlo na leđa.”

Malik bin Nebi

klanjao u mesdžidu u svojoj kući džematile. Nakon toga Buharija bilježi hadis od ashaba Utbana ibn Malika El-Ensarije, r.a., u kojem on kaže: „Allahov Poslaniče, volio bih da mi dođeš i klanjaš u mojoj kući, kako bih onda uzeo to mjesto kao musallu u svojoj kući.“

Ebu Davud bilježi hadis u Poglavlju o strogosti neklanjanja u džamiji, da je Abdullah ibn Mes’ud, r.a., rekao: „Nema nikog od vas a da nema mesdžid u svojoj kući, a kada biste vi klanjali (farzove) u svojim kućama a napustili zajedničko (džematile) klanjanje u džamijama, napustili biste sunnet svoga Pejgambera, s.a.v.s.“

Prema tome u kućnom mesdžidu se klanjaju nafile ili sunneti, kako nam kuće ne bi ličile kaburima. Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: „Učinite (klanjajte) nešto od namaza u svojim kućama i nemojte ih pretvarati u kabure!“(Buhari)

Čišćenje džamija

U prethodnim hadisima je također spomenuto čišćenje džamija. Kolika je vrijednost tog djela dovoljno nam govori događaj iz Poslanikovog, s.a.v.s., života, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: „Bila je neka žena crnkinja koja je čistila džamiju.

Poslanik, s.a.v.s., je za nju pitao, pa mu rekoše da je umrla. On im reče: - Pa zašto me niste obavijestili o tome, pokažite mi gdje je njen kabur! Došao je do njenog kabura i klanjao joj dženazu, učeći dovu za nju.“(Buhari) U ovom hadisu vidimo brigu Poslanika, s.a.v.s., za one najslabije ako se ne pojave u džamiji.

Enes, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Pokazane su mi nagrade (sevapi) mojih sljedbenika, pa čak i nagrada za trun koji čovjek očisti iz džamije. Pokazani su mi grijesi mojih sljedbenika, pa nisam vidio grijeha većeg od neke sure, ili ajeta koji je čovjek znao pa ga zaboravio.“(Ebu Davud i Tirmizi)

Ebu Zer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Pokazana su mi djela mojih sljedbenika, dobra i loša; pa sam vidio da je od lijepih dijela skloniti s puta ono što smeta prolaznicima, a od loših dijela sam vidio nečistoću (slinu i sl.) koja bude u džamiji a ne ukloni se (ne ukopa se).“(Muslim) Ovi hadisi nam govore o ljepoti nagrade za uklanjanje pa čak i najmanjeg truna iz džamije, a također o grijehu prljanja džamije i neuklanjanja nečistoće iz nje.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Pljuvačka u džamiji je grijeh a iskup za to je da se očisti.“(Buhari i Muslim)

Namirisavanje džamija

U hadisima se također spominje namirisavanje džamija, pogotovo prilikom zajedničkog klanjanja, džume, bajrama, uz ramazan i drugim prilikama.

Pored toga što namirisavamo džamije vjernik također treba za sebe lično da koristi miris jer je to bila Poslanikova, s.a.v.s., praksa.

Enes, r.a., kaže: „Nisam nikada osjetio ljepši i ugodniji miris do Poslanikovog, s.a.v.s., mirisa.“(Muslim)

Najdraža mjesta Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., su džamije. Pa tako treba da bude i svim iskrenim vjernicima.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Najdraža mjesta Allahu, dž.š., na zemlji su džamije a najmrža su čaršije (pijace).“(Muslim)

Džamije su utočište i kuća svakom bogobojaznom vjerniku. Ebu Derda, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Džamija je kuća svakog bogobojaznog čovjeka.“(Ebu Nuajm, sahih)

Redovni posjetioci džamija su gosti kod Uzvišenog Allaha. Abdullah ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allahove kuće na zemlji su džamije pa je od Allahove blagodati prema ljudima, da ugosti Svoga gosta.“(Taberani)

“Onaj čiji um nadvlada njegovu požudu na većem je stupnju od meleka, a onaj čiji je um nadvladan njegovom požudom na nižem je stupnju od zvijeri.”

Ali ibn Ebi Talib, r.a.