Na pitanja odgovara: Ahmed Purdić, fetvai-emin
Kopiranje Takvima
Pitanje: Redovno čitam vaš list i hvala vam što se u njemu bavite različitim temama. Kupio sam Takvim za 2024. godinu. S obzirom na to da u našem džematu ima starijih džematlija koji sebi ne mogu priuštiti kupovinu Takvima ili kalendara, kopirao sam kalendarski dio iz Takvima (ukupno sedam komada) i podijelio ga tim ljudima. Efendija je vidio da sam kopije vaktije podijelio tim džematlijama i rekao mi da je haram to što sam uradio. Stoga vas molim da mi odgovorite pismeno u Preporodu da li sam učinio: haram ili sadaku?
Odgovor: Prema odredbama šerijatskog prava, autorska djela su zaštićena i zabranjeno ih je prisvajati i njima se koristiti bez saglasnosti autora, posebno kada autor ili izdavač naglase (u knjizi i sl.) da su sva prava zaštićena, uključujući i pravo fotokopiranja.
Neki pojedinci, pozivajući se na zabranu prikrivanja znanja, smatraju da svako ko na legitiman način dođe do knjige nekog autora ima pravo da je prepiše (kopira) i da je besplatno distribuira ili prodaje, finansirajući njeno štampanje i prodaju kako želi, a autor nema pravo da ga u tome spriječi. Međutim, to mišljenje je pogrešno, zato što se autor knjige, istraživačkog rada, umjetničkog djela ili nekog patenta smatra vlasnikom prava na njegovu eksploataciju u proizvodnji, distribuciji i prodaji, ili ustupanju drugom licu, uz naknadu ili bez nje, uz uslove oko kojih se dogovore.
Najpoznatije akademije islamskog prava su, razmatrajući pitanje autorskih prava, donijele fetve u kojima, između ostalog, ukazuju na promjenu okolnosti do kojih je došlo pojavom štamparija i izdavačkih kuća. Prije ere štamparija, knjiga se ručno prepisivala i tada je prepisivač trošio svoje vrijeme, a, može se reći, i bio u službi autora, jer je spašavao njegovo djelo od zaborava i propadanja. Tada prepisivanje knjige nije bilo atak na autora i njegovo djelo, niti iskorištavanje njegova znanja i truda, nego, naprotiv, ono je koristilo autoru, povećavalo njegovu reputaciju i širilo njegovo naučavanje. Danas je situacija potpuno drugačija: autor uloži dosta svog vremena, truda i novca dok napiše ili načini djelo i, kada ga objavi, druga osoba može bez velikog truda i uz malo novca preuzeti, kopirati ili štampati to djelo, a onda ga i prodavati i prisvajati rezultate autorovog truda (bez njegova odobrenja).
Pojavom savremenih sredstava štampanja došlo je do suštinske promjene između prošlog i sadašnjeg stanja, što nas obavezuje na nova sagledavanja toga pitanja i pristup kojim će se svakome zaštiti njegov trud i pravo. Neophodno je autoru zaštititi njegovo pravo na ono što je napisao ili načinio. To pravo je njegovo vlasništvo, po šerijatu, i niko ga ne može prisvajati niti se djelom služiti bez njegove saglasnosti (dozvole). Autorska prava uglavnom su zaštićena u savremenom pozitivnom zakonodavstvu.
Prema tome, kupovinom Takvima ne stiče se pravo kopiranja bilo kojeg njegova dijela, pa ni kalendarskog. Vaktija se može kopirati, umnožavati i dijeliti kada je izdavač učini
javno dostupnom, a to bude početkom kalendarske godine, kada je objavi na zvaničnom portalu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (www.islamskazajednica.ba).
Zdravlje i putovanje na umru
Pitanje: Moje pitanje je vezano za zdravstvene probleme osobe koja putuje na umru. Naime, radi se o osobi koja ima probavne smetnje, povremeno praćene nadimanjem stomaka i nemogućnošću kontroliranja gasova. Nekada se desi da se ti problemi ne jave duži vremenski period tokom dana, a nekada su tako česti da osoba ne može biti pod abdestom duže od 10 ili 15 minuta. Kako postupiti u slučaju gubljenja abdesta tokom tavafa i da li se takva osoba može tretirati kao sahibi-uzur u vrijeme kada nastupi pogoršanje simptoma?
Odgovor: Sahibi-uzur (osoba s isprikom) jeste osoba kojoj stalno iz tijela izlazi nešto što kvari abdest. To je, recimo, kada se ne može kontrolirati mokraća, kada se nekontrolirano puštaju vjetrovi i sl. Uvjet je da ova pojava traje cijelo vrijeme obaveznog namaza. Prema tome, ukoliko ta pojava nije toliko intenzivna, nego se može naći dovoljno vremena da se uzme abdest i obavi namaz, ili, u ovom slučaju, tavaf, tada se ta osoba neće tretirati sahibi-uzurom. (Tuhmaz, Hanefijski fikh, 1/115)
A ako se osoba ne smatra sahibi-uzurom, pa joj se desi nešto što kvari abdest tokom obavljanja tavafa, prekinut će ga, uzeti abdest i nastaviti s obredom. Nakon ponovnog uzimanja abdesta samo će upotpuniti broj tavafa koje nije stigla obaviti s prvim abdestom.
Međutim, ako se za vrijeme obavljanja umre stanje pogorša, pa spomenuta pojava bude češća, kao što ste naveli u pitanju, tada se osoba može tretirati sahibi-uzurom, jer spomenuti period u kojem osoba može imati abdest nije dovoljan za obavljanje tavafa, a predstavljalo bi poteškoću da više puta tokom obavljanja tavafa mora uzimati abdest.
Namaz vozača kamiona
Pitanje: Možete li mi pojasniti kako da obavi namaz osoba koja radi u špediciji? Vozač je tri sedmice odsutan iz Bosne i Hercegovine, kada boravi u kamionu i obilazi više država. Nakon toga se sedmicu vraća u Bosnu i Hercegovinu i bude na odmoru. Kako će obavljati namaze? Da li će ih skraćivati i spajati, da li će ih samo skraćivati ili ih klanjati u potpunosti?
Odgovor: Tokom rada, spomenute tri sedmice vozač kamiona se tretira kao putnik i, po propisima našeg mezheba, skraćivat će četverorekatne farz namaze, ali ih neće spajati. Ukoliko mu obavljanje svakog namaza u namasko vrijeme predstavlja poteškoću, može se koristiti i olakšicom spajanja dvaju namaza, shodno fetvi Vijeća za fetve Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a na osnovu hadisa i prakse Božijeg Poslanika. Kada je kod kuće namaze će obavljati u njihovom vremenu i u punoj formi.