Zašto dolazi do poskupljenja: godinama se nudi električna energija koja ne odgovara troškovima njene proizvodnje
Kada su se pojavile vijesti o mogućem poskupljenju struje prvo poslovnim subjektima pa onda i građanima mnogi nisu uzeli u obzir brojne činjenice s kojima nas je upoznao stručnjak za energetiku i profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu dr. Azrudin Husi
PREPOROD: Nakon vijesti o mogućem poskupljenju struje počela su upozorenja na lančani proces poskupljenja u našem društvu, ispitivanja rada Elektroprivrede BiH koja je do sada stabilno poslovala? U kakvom stanju nam je proizvodnja električne energije?
HUSIKA: Kada govorimo o energetici, ona nije samo proizvodnja električne energije. U javnosti često imamo nepotpune informacije, ali i izjave nekih političara koji kažu da smo energetski neovisni. Nismo. Kada pogledamo našu ukupnu potrošnju energije i uzmemo u obzir uvoz prirodnog gasa, uvoz tečnih goriva, a sada uvozimo gotove naftne derivate jer nemamo preradu nafte, onda vidimo da smo energetski itekako zavisni. Koliko smo zavisni vidimo promjene čim cijena nafte poraste na svjetskom tržištu. Ono što je jedan dio struke nametnuo kao narativ jeste da se uglavnom priča o električnoj energiji. Možemo se složiti da je najvažniji energent, jer je za većinu potreba ne možemo zamijeniti nekim drugim energentom. Ako drvo poskupi možete ga zamijeniti ugljem i obrnuto, odnosno imamo alternative, ali električna energija se vrlo teško može zamijeniti i onda su sva domaćinstva i potrošači vrlo osjetljivi i na najmanji porast cijene električne energije. Uz to, rast cijene električne energije utiče na porast cijene drugih roba i usluga. Kada govorimo o regionalnim okvirima tačno je da je Bosna i Hercegovina jedina država zapadnog Balkana koja ima neto izvoz električne energije, tj. koja više izveze nego uveze električne energije na godišnjem nivou. Mi ponekad i uvozimo, naprimjer kada se rade remonti, ali na nivou godine znatno više se izvozi, za razliku od svih drugih zemalja u regionu koje uvoze električnu energiju. U najvećem problemu je Albanija koja u ljetnom periodu, u vrijeme suša, proizvodi vlastitu električnu energiju samo da pokrije gubitke u mreži, a svu ostalu potrošnju mora pokriti uvozom. To je posljedica toga što imaju proizvodnju isključivo iz hidroelektrana. Mi smo iz onog sistema naslijedili dobar energetski miks, tj. odnos proizvodnih kapaciteta u termoelektranama i velikim hodroelektranama. Zahvaljujući tome godinama imamo stabilan sistem.
Elektroprivreda se izvlačila dobrom prodajnom cijenom na vanjskom tržištu
PREPOROD: Kako onda dolazi do problema i najava o poskupljenju struje?
HUSIKA: Taj sistem je s vremenom zapušten. Nekim dijelovima tog energetskog sistema se upravljalo na način da se vodila socijalna politika kroz energetski sistem, što na kratke staze može dati rezultate, ali dugoročno to nije dobro. Mi se decenijama promoviramo kao država jeftine radne snage i jeftine energije. Međutim, ni jeftina energija, ni jeftina radna snaga nijednom društvu nije ništa dobro donijela. U državama u kojima je skupa radna snaga, skupa električna energija vrlo dobro se živi i svi tamo idu. Ne idu ljudi da žive tamo gdje je jeftina električna energija. Ako nam je vodilja da idemo u državu s jeftinom energijom onda ćemo završiti u nekim zemljama u kojima nikada ne bismo htjeli živjeti i u kojima nema demokratije. Da se pogrešno ne shvati, nisam za skupu energiju bez povećanja plata. Ta socijalna politika se mogla voditi neko vrijeme, ali uz određene negativne posljedice. Davale su se subvencije kako bismo imali jeftiniju energiju, npr. radnicima u rudnicima nije uplaćivano zdravstveno osiguranje ili penzioni staž, za potrebe eksploatacije uglja vršena je nepravedna eksproprijacija zemljišta, uništavani putevi i druga infrastruktura. Mi bismo mogli imati nekoliko puta jeftiniju električnu energiju ako i samo ako imamo niže troškove proizvodnje. Međutim, naše elektrane nisu efikasnije spram onih u Evropskoj uniji. Imamo neznatno manje troškove radne snage, ali radna snaga ne utječe mnogo u proizvodnji električne energije, nekih 5-10 posto. Ne podržavam bespotrebno zapošljavanje, ali to ne utiče mnogo na ukupni finansijski rezultat. Dakle, godinama postoje subvencije, cijene nisu odgovarale troškovima i išlo se nauštrb kvaliteta i održavanja postrojenja, odstupalo se od projektnih rješenja, plate radnika ne prate rast troškova pa su sve češće poremećeni proizvodni procesi u rudnicima zbog štrajkova. Prva posljedica prodaje električne energije po cijenama nižim od troškova proizvodnje je bila slaba oprema i uslovi rada. To se nije riješilo i došao je drugi problem: nezadovoljstvo radnika i štrajkovi. Svaki zastoj u proizvodnji ostavlja posljedice. Sve je manji interes da se radi u rudnicima zbog plata i uslova rada. Neki kažu da smo napravili Blok 7 da bi situacija bila bolja. Mi imamo u čemu sagorijevati ugalj i na taj način proizvoditi električnu energiju, ali nemamo dovoljno iskopanog uglja. Ovo što imamo elektrana da imaju dovoljno uglja ne bismo imali probleme u snabdijevanju. Nova elektrana bi, naravno, bila efikasnija, ali to ne bi riješilo problem koji sad imamo. Onda imate ograničeno tržište. Udruženje poslodavaca može vršiti pritisak da se smanji cijena električne energije, ali tako nemate tržišnog poslovanja. Elektroprivreda se izvlačila dobrom prodajnom cijenom na vanjskom tržištu i namirivala gubitke koje ima sa svakim potrošenim kilovat-satom u domaćinstvima. Vrlo je teško našim građanima objasniti, u ovako teškoj ekonomskoj situaciji, da mi imamo jeftinu električnu energiju. Nama je ona skupa zbog malih plata, ali zapravo ona je jeftina kad u obzir uzmemo troškove proizvodnje. Problem je što se podjednako subvencionira potrošnja osobama s relativno visokim platama kao i onima koji imaju minimalne plate. Sada se ide sa subvencioniranjem socijalno ugroženih kategorija da im se pomogne u plaćanju troškova za energiju što je dobro. S druge strane, jedan broj građana troši električnu energiju onoliko koliko ne bi trošili da je ona skuplja. Priča se uglavnom o cijenama, ali ne i o odnosu prema potrošnji. Uvjeren sam da se čitaoci Preporoda domaćinski odnose prema potrošnji, ali da poskupi električna energija troškovi građana se ne bi povećali ako bi imali određene mjere racionalizacije potrošnje na mjesečnom nivou. Na kraju, imate vanjske faktore. Došlo se do toga da imamo više faktora u isto vrijeme. Vidjeli ste da je Accerol Mittal skoro stao jer je pala cijena čelika. Pala je i cijena električne energije na evropskim tržištima, ali ne na cijene koje mi plaćamo u BiH. Prije godinu-dvije elektroprivrede su mogle trpjeti niske cijene za domaće potrošače i namiriti gubitke zahvaljujući visokim cijenama na vanjskom tržištu, ali ove godine nisu tako visoke cijene na vanjskom tržištu.
PREPOROD: Hoćete reći da je ovo bilo neminovno?
HUSIKA: Godinama se nudi i stanovništvu i privrednicima, ne smijem reći jeftina jer to
izaziva revolt kod ljudi, ali električna energija koja ne odgovara troškovima njene proizvodnje. Cijena svih energenata raste, a cijena električne energije ne raste. Svi mjere cijene spram svojih prihoda, ali one se tako ne mogu određivati. Šta je s drugim proizvodima? Po toj logici automobili bi trebali biti jeftiniji kod nas nego u salonima u Njemačkoj. Čujem neki stručnjaci kažu da ne smije poskupiti električna energija, jer mi imamo niske plate. To što imamo niske plate to je naš najveći problem i ne možemo ga riješiti tako što ćemo regulisati cijene roba i usluga. Tom logikom ne bi trebali poskupiti ni drugi proizvodi. Hrana nam je skuplja nego u drugim zapadnoevropskim zemljama, cijene tečnih goriva su porasle, ugalj je poskupio, cijene plina su više. Govori se kako se ne bi smjelo dopustiti rast cijena električne energije. Nema se šta tu dopustiti. Ekonomska logika jasno kaže: ako želite proizvesti električnu energiju ona mora biti skuplja nego energija u uglju. Mi smo dugo godina imali tržište energenata bez ikakve logike pa je energija u peletu ili u prirodnom gasu skuplja nego električna energija isporučena domaćinstvu. Ko je onda, da ne kažemo lud, da koristi neki drugi energent osim električne energije? Kada imate kontinuitet takve povoljne cijene u odnosu na druge energente onda tržište odgovori tako da svi prelaze na taj povoljniji energent. Pogledajte tržište toplotnih pumpi, a pogledajte tržište kotlova na pelet. Ispitajte koliki je rast prodaje toplotnih pumpi! Zato što se računica bazira na sadašnjim cijenama. Fasade ne možemo vidjeti od klima uređaja kojima se ljudi sve više i griju. U kompanijama sve se elektricifiralo. Šta god je moglo na struju, na struju je. Sad smo mi sve elektrificirali. Sistemi za grijanje u novogradnji u Sarajevu su s električnim bojlerima koji preko radijatora griju prostor. To je, laički kazano, grijalica. To je energetski zločin. To nikada nije bilo! Neko ko izdaje takve dozvole to toleriše iz njemu poznatih razloga.
Ne priča se o racionalizaciji
PREPOROD: Poslodavci su nedavno upozorili da stanovništvo ne bi smjelo imati niske cijene struje kao do sada.
HUSIKA: Pričati o nečemu takvom treba imati kredibilitet. Nažalost, jedan dio naših poslodavaca, nisu kredibilni da to kažu. Danas je teško pronaći firmu koja želi da joj se uradi energetski audit kako bi za istu proizvodnju potrošila manje energije. Većina preduzeća nema uveden sistem upravljanja energijom. Oni ne rade dovoljno na energetskoj efikasnosti svojih proizvodnih procesa, a traže nižu cijenu za poslovne subjekte. Ne upravljaju svojim troškovima već žele da upravljaju cijenama. Prođite kroz mnoge firme u Bosni i Hercegovini, vidjet ćete, naprimjer, spremnike tople vode neizolovane, nepostojanje sistema praćenja potrošnje energije itd. Znači prvo bi trebalo analizirati kako se potrošnja može smanjiti za optimalan nivo. Onda se ne bi bilo toliko osjetljivo na poskupljenje električne energije. Udruženje poslodavaca treba da traži od države program energijske efikasnosti, a ne iz godine u godinu ograničenje povećanja cijene električne energije. Traži se ograničavanje cijena električne energije, ali ne i njihovih proizvoda. Pogledajte kako je bio visok profit nekih kompanija u godini kada je ograničeno povećanje cijene električne energije. U svim državama kada se poveća cijena električne energije smanji se potrošnja, što je jasna ekonomska logika. Samo kod nas kada poskupi trošimo isto.
PREPOROD: Da se vratimo energetskim potencijalima Bosne. U čemu se oni ogledaju?
HUSIKA: Potencijala ima u svim obnovljivim izvorima energije. Hidroenergiju smo počeli na pogrešan način eksploatisati pa smo došli do nivoa da su zabranjene, barem što se tiče malih hidroelektrana. Uglavnom, krivicom pojedinih investitora. Za velike hidroelektrane imamo potencijal i to nam je potrebno i radi navodnjavanja, akumuliranja vode radi gašenja požara i klimatskih promjena. Tu je i biomasa. Nemate u medijima nastupe da neko priča o racionalizaciji tog energenta: da isto drva trošimo, ali zadovoljimo znatno veće potrebe za energijom. Govorimo o postepenom gašenju termoelektrana, ali to će ipak biti ubrzano. Zbog niske cijene električne energije nije se do sada dovoljno ulagalo u obnovljive izvore energije, ali povećanjem cijena električne energije ulaganja u obnovljive izvore energije su povećana. Sada se vidjelo da se investicije kao što su vjetroelektrane mogu mnogo brže vratiti nego prije 5-6 godina.
Kasno je za neke projekte
PREPOROD: Na kraju, možemo li smanjiti ovisnost o uvozu plina i Vaše mišljenje o izgradnji Južne interkonekcije?
HUSIKA: Bosna i Hercegovina se opredijelila za klimatsku neutralnost do 2050. godine, to znači drastično smanjenje potrošnje uglja, tečnih goriva i prirodnog plina. Sada je kasno praviti takve infrastrukturne projekte. Da sada ozbiljno počnemo na tome raditi i imamo sve saglasnosti i političku volju ne možemo napraviti plinovod prije 2030. godine. Ne možemo prije toga napraviti ni južnu ni istočnu interkonekciju. Do 2050. moramo prestati proizvoditi električnu energiju iz prirodnog gasa. Možda da ostavimo neznatan dio za grijanje i industrijske potrebe. Ovu mrežu što imamo treba iskoristiti za industriju. Ne bi se isplatili novi projekti. Taman kad to napravimo svijet je otišao za nečim drugim. Isto vrelovod Kakanj - Sarajevo: prošlo je vrijeme za to. Ako se projekti ne završe u pravo vrijeme uzaludan posao. Kada se o tome pričalo prije petnaest i više godina, da su se tada napravili svi ti projekti bilo bi super. Sada je već kasno. Nisam za izgradnju tih projekata, jer odnos investicije i dobivenog bio bi jako nepovoljan. Trebamo se okrenuti nekim drugim stvarima, obnovljivim izvorima energije, tu energiju usmjeriti u toplotne pumpe na otpadne vode, prečišćene vode čija je temperatura povoljna za toplotne pumpe za daljinsko grijanje. To se sada želi raditi u Butilama u Sarajevu i na taj način, i još neke, ćemo smanjivati potrošnju prirodnog gasa. Ako će se smanjivati potrošnja prirodnog gasa, što će nam nova postrojenja i nove cijevi? To eventualno zaduženje treba usmjeriti na druge projekte. Treba razmišljati o oportunitetnim troškovima. Jednog dana kada budemo slavili završetak izgradnje autoputa trebamo se zapitati šta sve nismo izgradili zbog toga što smo većinu svojih finansijskih kapaciteta usmjerili na taj jedan projekat, naravno vrlo važan za razvoj BiH.