Kultura i identitet

Važnost kulture ne određuje se brojem njenih pripadnika. Bez obzira na to je li kultura široko rasprostranjena ili lokalizirana, drevna ili savremena, nepromijenjena ili u razvoju, svaka kultura nudi dragocjene lekcije o našim individualnim osobnostima, drugima i globalnoj zajednici kao cjelini

Nacionalni identitet, osjećaj pripadnosti državi ili naciji, duboko je isprepleten s kulturom koja obuhvaća društveno ponašanje i norme društva. Ovaj odnos nije statičan; razvija se i prilagođava se tokom vremena, oblikovan različitim čimbenicima uključujući tradiciju, jezik i povijest. Nacionalni identitet nije urođen već je društveno konstruiran, često nastajući iz zajedničkih kulturnih elemenata poput nacionalnih simbola i povijesnih narativa. Sociolog Anthony Smith naglašava njegov kontinuitet, prenošen kroz generacije, jačajući osjećaj pripadnosti kroz zajedničke mitove o zajedničkom porijeklu i sudbini.

Kultura predstavlja zajedničke karakteristike i tradicije skupine ljudi, uključujući aspekte poput mjesta porijekla, vjerskih uvjerenja, jezika, kulinarskih običaja, društvenih normi, umjetnosti, književnosti i muzike. Neke kulture su široko rasprostranjene, s velikim brojem ljudi koji se identificiraju s njihovim vrijednostima i tradicijama. Nasuprot tome, druge su ograničenijeg opsega, s manjom grupom ljudi koji se s njima identificiraju. Međutim, važnost kulture ne određuje se brojem njenih pripadnika. Bez obzira na to je li kultura široko rasprostranjena ili lokalizirana, drevna ili savremena, nepromijenjena ili u razvoju, svaka kultura nudi dragocjene lekcije o našim individualnim osobnostima, drugima i globalnoj zajednici kao cjelini.

Kulturne prakse značajno doprinose oblikovanju nacionalnog identiteta. Ovaj identitet, obogaćen kulturom, uspostavlja ujedinjujuću vezu unutar zajednica. Vrijednosti inherentne kulture čine jezgru ovog identiteta, djelujući kao integrirajuća snaga unatoč tekućim transformacijama. Globalizacija uvodi kompleksnosti u ovaj odnos. Može dovesti do homogenizacije vrijednosti i izazvati očuvanje nacionalnog identiteta. Međutim, postoji i protupokret koji naglašava očuvanje tradicionalnih vrijednosti kako bi se održao nacionalni identitet u globaliziranom kontekstu.

Različite škole mišljenja pružaju različite perspektive na ovaj odnos. Esencijalisti, konstruktivisti i teoretičari građanskog identiteta nude različite poglede, odražavajući raznolikost razumijevanja u ovom području. Nacionalna svijest, kolektivno priznanje zajedničkog etničkog, jezičnog i kulturnog porijekla, igra ključnu ulogu u izgradnji nacije. Pod utjecajem nacionalnih simbola i heroja, ova svijest često je prvi korak prema stvaranju nacije.

Teoretičari

Nekoliko je važnih autora koji su se bavili pitanjem kulture i identiteta. U nastavku ćemo navesti nekoliko bitnih primjera. Richard Hoggart, poznat po svom utjecajnom djelu “Korištenje pismenosti” (1957), istraživao je utjecaj masovne kulture na život radničke klase u Britaniji, postavljajući temelje za studije kulture kao discipline. Usredotočio se na to kako kultura oblikuje individualna iskustva i društvene strukture.

Raymond Williams, još jedna je središnja figura, napisao je “Kulturu i društvo” (1958), u kojem predstavlja “kulturni materijalizam”, koji analizira kulturne prakse u odnosu na njihove povijesne uvjete. Njegov rad naglašava ulogu kulture u društvenim i političkim promjenama.

Stuart Hall, ključna figura Birminghamske škole za kulturne studije, proširio je područje uključujući studije o rasi i spolu. Hall je uključio ideje francuskih teoretičara poput Michela Foucaulta i uspostavio studije kulture kao polje koje proučava kulturne prakse unutar društvenih i političkih konteksta, usmjeravajući se na moć, ideologiju i identitet.

Stephen Greenblatt je poznat po razvoju “kulturne poetike”, tumačeći književne tekstove u njihovim kulturnim kontekstima. Njegov rad u Novom Historizmu, koji naglašava međuodnos između djela i njegovog povijesnog konteksta, imao je veliki utjecaj u književnim studijama i kulturnoj analizi.

Mikhail Bakhtin poznat je po svojim teorijama o dijaloškoj prirodi jezika i kulture, uključujući koncepte kao što su dijalogizam, heteroglosija i karnevalsko, koji su utjecajni u razumijevanju odraza kulture i jezika te utjecaja na društvene dinamike.

Teorija kulturne hegemonije Antonija Gramscija, koja pretpostavlja da dominantne skupine održavaju kontrolu putem kulturnih sredstava, bila je temeljna u studijama kulture, istražujući kako se moć i ideologija šire i održavaju putem kulturnih praksi i institucija.

Na kraju, David Morley i Tony Bennett, proširujući rad Birminghamskog centra za savremene kulturne studije, doprinijeli su razumijevanju kako mediji i popularna kultura oblikuju javne percepcije i društvene norme, s analizama televizije, publike medija i kulturnih politika, značajno doprinoseći studijama medija i kulture.

Ovi autori zajedno pružaju sveobuhvatan pogled na studije kulture kao dinamično i višestruko polje, otkrivajući složene načine na koje kultura oblikuje i oblikuje se društvenim strukturama, ideologijama i individualnim identitetima.

Brexit i kultura

Brexit, prema istraživanjima UCL Instituta za obrazovanje i Stockholmskog sveučilišta, uglavnom je bio pod utjecajem kulturnih vrijednosti i nacionalnog identiteta, a ne socijalne klase. To otkriva koliko su duboko ukorijenjene kulturne vrijednosti i nacionalni identitet u oblikovanju političkih odluka i svjetonazora. Istraživanje je pokazalo da je odluka o glasanju na referendumu o EU u Velikoj Britaniji više bila o pogledu ljudi na mjesto Britanije u Evropi, pri čemu su oni s jačim britanskim identitetom bili skloniji podršci izlasku iz EU. Suprotno tome, pojedinci s raznolikijom kulturnom potrošnjom skloniji su podršci ostanku u EU. To naglašava kako nacionalni identitet i kulturne vrijednosti mogu utjecati na političke stavove i akcije.

Ovi nalazi su u skladu s ranijom raspravom o tome kako se nacionalni identitet oblikuje kulturnim praksama i vrijednostima. Studija slučaja Brexita ilustrira praktične implikacije ovog odnosa, pokazujući kako nacionalni identitet i kultura mogu značajno utjecati na važne političke ishode. Također, ističe složenost nacionalnog identiteta u multikulturnim društvima, gdje se različiti kulturni i nacionalni identiteti preklapaju i međusobno utječu.

Konačno, nacionalni identitet je kolektivni proizvod. Ukorijenjen u povijesti nacije, obuhvaća vjerovanja, vrijednosti i tradicije. Pojedinci apsorbiraju i izražavaju ovaj identitet u različitim stepenima, inkorporirajući ga u svoju samodefiniciju i vrijednosni sistem. U suštini, odnos između nacionalnog identiteta i kulture je složen i dinamičan, oblikovan povijesnim, društvenim i političkim čimbenicima, i fundamentalan je za razumijevanje modernih društava .Ova međuigra je vidljiva u povijesnom i savremenom kontekstu, oblikujući društva i njihovu budućnost.