Rumijev terapijski odnos prema čovjeku
Ove godine, 17. decembra, navršava se 750 godina kako je ovaj svijet napustio jedan od najvećih duhovnih velikana ummeta - hzr. Mevlana Dželaluddin Rumi, ostavivši iza sebe neizmjeran utjecaj širom svijeta, pa i naših krajeva. Mevlana je svevremenski duhovni i književni velikan jer je svojom bezgraničnom tolerancijom i ljubavlju koja osvaja ljudska srca nadmašio granice nacionalnih, kulturalnih i civilizacijskih identifikacija.
Tradicija tumačenja Mesnevije, Rumijevog najpoznatijeg djela, neprekidno teče duhovnim bilom muslimana Bošnjaka od vremena dolaska islama na ove prostore, za razliku čak i od Konye, gdje je ova tradicija bila značajno prekinuta. Muslimani ovih prostora su se stoljećima napajali na izdašnom vrelu Mesnevije, a njezini tumači (mesnevihani), su bivali prepoznati i bliski vjernicima, duhovno stameni, tako da je ovo i 550. godišnjica prevođenja i kazivanja Mesnevije u Sarajevu.
Motivirajuća širina Rumijevih riječi
Svakako da je dosta aspekata na koje možemo posmatrati i osvrtati se na djelo ovoga velikana, a jedan od njih, aktuelan u vremenu kada se psihoterapija, kao vrsta liječenja i pomoći onima s duševnim nedoumicama i bolima, uveliko primjenjuje u svijetu, pa i našim prostorima, jeste hzr. Mevlanin terapijski, ljekovit i svrsishodan pristup ljudima.
S obzirom na sverastući trend psihoterapijske podrške životu pojedinca, preko učenja raznih psihoterapijskih pravaca i škola, koje je u svijetu odavno pronašlo svoje mjesto i klijente, a zadnjih godina je primjetno kao praksa i kod nas, bili smo slobodni da neke fragmente hzr. Mevlaninog djela analiziramo i posmatramo kroz prizmu terapijskog pristupa čovjeku.
„Putevi jesu različiti, ali je zato odredište samo jedno. Zar ne vidiš koliko mnogo puteva Kabi vodi? Jedni dolaze iz zemlje Rimljana, drugi iz Šama, treći iz zemlje Perzijanaca, neki opet iz Kine, a neki preko mora iz pravca Indije i Jemena. Stoga, ako u puteve gledaš, razlika je golema, a razdaljine su neizmjerne. No, kad pogledaš u odredište, ono je isto svima. Svi za Kabu isto osjećaju, a ti unutarnji osjećaji jesu veza s Kabom, koju je nemoguće prekinuti, i ljubav neizreciva, jer tamo nikakvoj razlici mjesta nema. To nema veze ni s krivovjerjem ni s pravovjerjem; ta veza nije uprljana putevima koje sam spomenuo. Sve rasprave, ratove i razlike koje su među njima postojale – a jedan su drugome govorili: ‘Ti si pokvarenjak i nevjernik si’, i razne druge stvari – pošto su Kabi stigli, postalo je kao dan jasno da su ratovi na putu vođeni te da im je odredište isto.“
Hzr. Mevlana se čovjeku obraća riječima koje su ljekovite, navode na razmišljanje o smislu života i vlastitoj egzistencijalnoj svrsi. On često daje deskripciju vlastitog duhovnog doživljaja kroz gledanje, istraživanje, promišljanje bez puke interpretacije. Njegove riječi odgovaraju njegovom iskustvu i doživljaju, tako da se možemo lahko pronaći i utopiti u njihovim dubinama, te osjetiti količinu ljubavi i podrške s kojom su izgovorene, a to je u svim terapijskim procesima od izuzetnog značaja. Njegova Mesnevija tretira svakodnevna pitanja, između ostalog, na način tradicionalne psihologije. Također, mnogi sadržaji su didaktički, bez napadnosti i uslovljavanja prihvatanjem, što je zrcalilo razumijevanje koje je zasigurno osvajalo njegove učenike, onako kako danas osvaja one koji ga čitaju.
Prilikom savjetovanja emira Pervanea, njegovog murida, ogrezlog u grijesima prilikom borbe za vlast, hzr. Mevlana mu osvjetljava njegovu situaciju, ali mu daje i motiva i riječi podrške za popravku njegovog stanja: „Okreni se Bogu Velikom – Njega se treba bojati! – i iskreno to učini da te on iz toga groznog stanja straha izbavi. Ne gubi nadu u Njega, iako je od tebe nekad onako moćnog načinio sad ovako grešnog. Ti si onu moć sebi pripisivao, pa si zato ovako nisko pao. Sad u tako jadnom stanju ponovo ne gubi nadu i skrušeno Mu se predaj, jer On je moćnik. Kako je iz one snage načinio ovu nemoć, tako će iz ove nemoći izvaditi moć; pružit će ti oprost i podarit će ti sredstvo da ponovo doprinosiš širenju islama i da budeš snaga muslimana. Ne gubi nadu, jer nadu u Allahovu pravdu samo krivovjerni ljudi gube.“
Mevlana navodi emira na prihvatanje realnosti, priznavanja onoga što jeste, što je jedan od početnih uslova i zakona promjene u psihoterapiji. On u njegovim upitima daje samom emiru motiva i prenosi vjerski žar koji bi mu bio dostatan na putu popravljanja svog odnosa spram Stvoritelja i stvorenog. Širinu shvatanja dubina i ljepota vjere vidimo i u njegovom odgovoru emiru prilikom njegove dvojbe o duhovnom stanju zbog nemogućnosti ibadeta, zbog briga i poslova koje mu zadaju Mongoli: „I ti su poslovi služenje Bogu, jer su u službi sigurnosti muslimana. Sebe ste žrtvovali, imetkom i tijelom, kako biste ispunili želje njihovih srca, kako bi se muslimani u miru i sigurnosti mogli predati pokornosti. To je isto dobročinstvo, a kako vam je Svevišnji Bog podario volju za činjenjem dobra, golema volja na tom putu zalog je Božije naklonosti.“
Hzr. Mevlana pokazuje motivirajuću širinu gledanja na trenutne interese muslimanske zajednice, te daje podršku svakome da nastavi svoj duhovni put, u svojim kapacitetima, a s jednakim ciljem zadovoljstva Božijeg.
Nadalje, Rumi upozorava na naše misli i njihov tok te značenja koja im dajemo. Poznato je u današnjoj psihoterapijskoj praksi da dosta psihopatoloških sadržaja počinje upravo ‘lošom higijenom’ naših misli: „Jednoga čovjeka pomisao na neku stvar vodi toj stvari: primisao na bašču vodi u bašču, a primisao na dućan opet u dućan. U tim primislima skrivene su i obmane. Ne vidiš li kako ideš na neko mjesto pa se naposljetku pokaješ...“
Okovi potreba
Ljudi imaju fizičke i emocionalne potrebe i prirodnu težnju za regulacijom samih sebe i zadovoljenjem tih potreba. Organiziraju svoje iskustvo, doživljaje, ideje, energiju, interese i aktivnosti oko tih svojih potreba dok ih ne zadovolje. Nepriznavanjem potreba, kao i njihovim zanemarivanjem, namećemo sebi velike duševne terete. Potrebe su razne, a za naše normalno življenje, terapijsku samoregulaciju, bitno je da su zadovoljene naše potrebe sa sobom i svijetom oko nas. O neodvojivosti nas i naših potreba, hzr. Mevlana veli: „Gdje god se nalaziš, potreba te tvoja prati (...) Bliža mu je od oca i majke i za njega je čvrsto prionula. Njegova je potreba njegov okov koji ga vuče na razne strane, baš kao povodac.“
Mevlana nas poziva da budemo ‘ovdje i sada’, svjesni svog postojanja, tj. iskustva u kojem je čovjek u kontaktu sa svojom egzistencijom. Upravo nam ta svjesnost na najbolji način omogućuje reagovanje shodno potrebi i uvjetima u okolini: Stanje svakog novog dana nije kao stanje prethodnoga. Događaji i dani teku poput rijeke čiji tok ne može zaustaviti ništa. Radost svakog dana druge je vrste. Svakoga dana misao drugačiji dojam ostavlja. Mladiću, ovo je tijelo musafirhana! Svako jutro novi gost (nevolja, bol, misao) dolazi u tu kuću. (...) Šta god da dođe u srce iz nevidljivog svijeta, carstva nevidljivog, smatrajte gostom, poželite mu dobrodošlicu i dočekajte ga nasmijanog lica! (Mesnevija, V/3642-3646)
Također, hzr. Mevlanino podsjećanje čovjeka na neminovnost smrti uvijek je prožeto velikom mudrošću, nježnošću i živopisnim metaforama. U jednom od svojih gazela, hzr. Mevlana veli: Krojač vrijeme još nikome ne saši odijelo,/ A da mu ga naposljetku ne izdera cijelo./ Na hiljade ti ćeš vidjet’ budala na ovom svijetu,/ Od Iblisa za dukate gdje kupuju svoju štetu./ Svuda oko tebe cvijeće raznobojno niče:/ Što ga više bereš, blijeđe ti je lice./ Dušo, kreni u potragu, ko niz brdo potok plahi,/ A um nek’ shvati: za život vječni prije se smrti mrije.
Možda je jedan od razloga zašto je Rumi toliko popularan, prihvaćen, pa mnogo puta i tendenciozno tumačen na Zapadu upravo taj što su poruke njegovih djela, Mesnevije posebno, prožete tanahnim, nježnim i inspirišućim govorom o Stvoritelju i svemu stvorenom.
S obzirom na izazove vremena u kojem živimo, različite načine tumačenja naše vjere i tradicije, mišljenja smo i nadanja da će se tumačenje univerzalnih Mevlaninih poruka kroz njegova raznovrsna djela, pored Sarajeva, ponovo naći u mjestima gdje se Mesnevija tumačila u prošlosti: Mostaru, Tuzli, Travniku, Livnu, Visokom i Janji1.
1 Korištena literatura: Behar, časopis za kulturu i društvena kretanja, godina 2013., broj 116., Zagreb; Dželaluddin Rumi, Tajne uzvišenosti, Bookline, Sarajevo, 2016.; Mevlana Dželaluddin Rumi, Šemsov divan, Dobra knjiga, Sarajevo, 2014.;