Fenomeni vitalnosti ljudi ovog tla
(Nermin Bošnjak: “Nesalomljivi: knjiga o fenomenu ljudske istrajnosti i kulturi sjećanja“, Autor, Sarajevo, 2022.)
Svoje iskustvo života u opkoljenom Sarajevu, kao mlada osoba Nermin Bošnjak je kasnije, upotpunivši ga znanjem studija historije, pretočio u knjigu koja progovara o fenomenu ljudske istrajnosti i kulturi pamćenja.
Determinirajući knjigu pobliže nazivom “Nesalomljivi” autor je k tome sublimirao iskustva ljudi koje je upoznao tokom života a koji su bili i ostali eklatantni primjer njegove namjere da osvijetli surovost i brutalnost rata, ali i da ukaže na potrebu mira i bolje budućnosti za sve ljude. Otuda i moto: “Rat se sastoji u tome da se ljudi mada jedni druge ne poznaju međusobno ubijaju na zapovijed ljudi koji se vrlo dobro poznaju a uzajamno se ne ubijaju” (Albert Einstein). Ovo tim prije, što i danas oni na vlasti kako bi zadržali svoje pozicije pozivaju na nove zločine i nova osvajanja. Naravno, nauštrb većine koja želi samo u miru i sigurnosti proživjeti svoje živote. Sučavajući nas u knjizi s ratnom prošlošću, autor Bošnjak kroz različite sudbine ljudi, odnosno priče direktnih sudionika događaja, govori o stradanjima i teškoćama ali i o njihovoj snazi da opstanu i zadrže dobro u sebi. To su, zapravo, one priče koje ni u kom slučaju ne pokazuju mržnju niti želju za osvetom. A, to je posebno ono što knjizi daje vrijednost i sve preporuke za čitanje.
Među 16 priča nalazi se i priča Sajme Hamzić, ponosite žene, kojoj su u ratu ubijeni muž i troje djece. Tako je u ratnim strahotama ostala bez četiri člana porodice i sa sedmero unučadi. Danas živi od najniže penzije i od invalidnine rahmetli djece. Kaže, “i mrtvi mi pomažu.” Tu je i priča novinara Eseta Muratovića koji je sedam mjeseci bio zatvorenik logora u pansionu Kon Tiki u Vogošći. Zapisao je: “Bože! Samo da ostanem živ da bar svojoj djeci mogu reći istinu o ponašanju svojih dojučerašnjih prijatelja... Sve što sam nekome od njih više pomogao, više mu valjao u životu, to su oni prema meni bili ekstremniji. Bože. Otkuda tolika mržnja?” Goran Timotić je kao sarajevski Srbin sa Kovača svjedočio o svom učešću u odbrani grada i karakteru Armije BiH. Prošavši pakao droge, nanovo se vratio u Sarajevo gdje je renovirao kuću koju sada izdaje strancima i od toga živi sasvim ugodno. Boris Kožemjakin ističe mudrost koja se uči od svakog čovjeka i protivnik je politike desničarenja. Na primjeru Gaze ukazuje kako se obje strane trebaju odreči nečega za zajedničko dobro. “Nadam se da će i u našoj domovini Bosni i Hercegovini prestati konačno s nacionalnim podjelama kao jedinim rješenjem. Podjelom koja nam je vještački nametnuta od strane domaćih nacionalista, ali i potpomognuta onim što danas zovemo Međunarodna zajednica,” kaže on. Tu su još priče: Derve Sejdića, Edisa Kolara, Zenita Đozića, Minke Muftića, Ismeta Gavrankapetanovića,i drugih. Na taj način, autor je slijedeći metodu “oral history”, dakle koristeći svjedočenja direktnih učesnika ratnih dešavanja, izgradio i uspostavio autentičnost iskaza i time doprinijeo autentičnosti samoj knjizi.