Monografija porodice Sunulahpašić
(Asim Sunulahpašić, Monografija porodice Sunulahpašić, vlastito izd. autora, Zenica, 2023., 154 str.)
Nedavno je iz štampe izašla knjiga „Monografija porodice Sunulahpašić“, jedna klasična porodična monografija, ali posebna po svojoj vrijednosti jer može biti primjer i podstrek za ne tako razvijenu i prisutnu tradiciju bilježenja porodičnih korijena i stabala. Ovu knjigu i veliko istraživanje o svom porijeklu je uradio Asim Sunulahpašić, ekonomista i ugledni društveni pregalac u penziji. Knjiga je napisana na 154 stranice u tvrdom koričenju i pored uvodnih tekstova o porijeklu porodice Sunuhalhpašić, donosi i neke historijske i kulturološke znamenitosti vezane za srednju Bosnu i vezirski grad Travnik. Svakako tu je i autorovo lično traganje za rodbinom koja je razasuta širom Bosne i Hercegovine, ali i Turske. Recenziju knjige su potpisali prof. dr. Dževad Drino, doc. dr. sc. Samir Sunulahpašić i dr. sc. Amer Sunulahpašić, autorovi sinovi.
Ovaj zaista hvalevrijedan poduhvat kao i trud autora se zasigurno može svrstati u izuzetno praktične primjere izvršavanja temeljnih islamskih dužnosti - poštovanja prema roditeljima i održavanja dobrih rodbinskih veza. One spadaju u najuzvišenije ideale ljudskog života i civilizacije. Sve nebeske, odnosno, objavljene vjerske tradicije u svojim etičkim kodeksima posebnu važnost pridaju očuvanju ovog segmenta ljudskosti do te mjere da se odnos prema roditeljima i rodbini postavlja u osnovne postulate poštovanja samoga Boga Svevišnjeg. I Tevrat (Tora), a potom i Indžil (Evanđelje), imperativom spominju poštovanje prema roditeljima: “Poštuj svog oca i svoju majku, kako bi mogao imati dug život u zemlji u kojoj ti tvoj Gospodar Bog daje.” (Egzodus, 20:12). U knjizi Sirahovoj, jednoj od knjiga Starog zavjeta, kaže se da “svako živo biće voli svoju vlastitu vrstu, i svi volimo nekoga kao što smo mi sami. (Knjiga Sirahova, 13:15). Nadalje, u knjizi Mudre izreke, koja je također dio Biblije i Starog zavjeta se kaže: “Poštuj, moj sine, zapovjed svoga oca, i ne odbacuj učenje svoje majke. Čuvaj ih uvijek bliske svome srcu, sveži ih oko svoga vrata. Kada legneš oni na tebe paze, kada se probudiš oni s tobom brige dijele, gdjegod se okreneš, oni će te uputiti. (Mudre izreke, 6:20-22).
Poštovanje prema roditeljima i rodbini
Islam također potvrđuje ove univerzalne zahtjeve čovječnosti, te poštovanje prema roditeljima i rodbini postavlja odmah pored vjerovanja u Boga. U drugom i najdužem kur’anskom poglavlju Bakara (Krava), u 83. stavku se potvrđuje da je Bog Svevišnji ranijim narodima poštovanje roditelja i čuvanje rodbinskih veza postavio kao važne odrednice zavjeta – temeljnog ugovora između Boga i ljudi: “I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Bogu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili.” (Bekara, 83.) Dakle, nepoštovanje ovih odredbi Božijeg zavjeta Kur’an svodi na istu ravan s nepoštivanjem samoga Boga. U Kur’anu se čak imperativno zabranjuje kidanje rodbinskih veza: “I Boga se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Bog zaista stalno nad vama bdije.” (Nisa, 1.) S druge strane, dobročinstvo prema roditeljima se u mnogim kur’anskim ajetima spominje neposredno nakon samog iskazivanja vjere u Boga: “I Bogu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite…” (Nisa, 36.)
U dvije najpriznatije hadiske zbirke, sahihima Buhariji i Muslimu, u kojem se nalaze izreke Muhammeda, a.s., mnogo je njegovih zabilježenih izreka o poštovanju prema roditeljima, rodbini, komšijama, siročadi, a one zapravo odražavaju društvene i socijalne okolnosti u kojima je sam Poslanik, a.s., odrastao, kao siroče bez ijednog roditelja. U jednom hadisu Poslanik, a.s. je preporučio da kao vid dobročinstva prema roditeljima muslimani održavaju lijepe odnose s njihovom rodbinom i prijateljima. Jedne prilike je kazao: “Uzvišeni Bog je stvorio stvorenja, a kad je završio, ustala je rodbinska veza i rekla: ‘Ustala sam tražeći od Tebe zaštitu od kidanja rodbinskih veza.’ Uzvišeni Bog joj reče: ‘Hoćeš li biti zadovoljna ako budem čuvao i pazio onoga ko tebe bude čuvao i pazio, a da odbacim onoga ko tebe ne pazi i ne održava?’ Rekla je: ‘Da, bit ću zadovoljna, Gospodaru moj.” On reče: “To je za tebe.” (Buhari, 5987, Muslim, 2554). Također se prenosi da je jedan čovjek rekao: „Božiji Poslaniče, ja imam neku rodbinu s kojom održavam vezu, ali je oni sa mnom ne održavaju, lijepo postupam prema njima, a oni prema meni ružno, i samilostan sam prema njima, ali oni to ne uzvraćaju.” „Ako si takav kao što veliš, onda kao da ih hraniš vrelim lugom, i sve dok budeš takav, Allāh će ti pružati potporu u odnosu na njih!”(Muslim, 2558).
Mamin daidžić Asim
Naime, u našoj bosanskoj tradiciji, posebno u novije vrijeme, kao da se zapostavila ova važna obaveza, pa se mnogo puta desi da se rodbina ni ne poznaje, a kamoli posjećuje. Asim Sunulahpašić je vrijedni pregalac koji je ove zasade duhovnosti i odgoja ponio od svog oca Zajke i svoje majke Hajrije, zapravo nastavio je časnim putem svojih časnih predaka sve do čuvenog Sunulah-paše.Ove vrijednosti su, svjedočit će to mnogi koji ga poznaju, primjetne i u Asimovom društvenom, političkom i kulturnom angažmanu. I danas u svojoj devetoj deceniji života zajedno sa svojom vrijednom suprugom dr. Azrom Drino, specijalistom oftamologom, oni neumorno čuvaju i obilaze rodbinu, šire duh zajedništva, bliskosti i pomaganja. Ono što je posebno važno jeste, da je Asim tu svoju predanost prenio i na svoju djecu sinove Amera i Samira, ali, evo svjedočim i na svu svoju rodbinu. Naime, pored problema zapostavljanja roditelja i rodbine koji je danas izražena savremena društvena bolest, u našim porodicama postoji i slaba posvećenost pamćenju i bilježenju porodičnih historija i stabala. Upravo zbog toga je ova knjiga o porodici Sunulahpašić vrijedan doprinos i primjer kako se ova kultura očuvanja porodične memorije treba širiti i promovirati.
Smatram da je bilo potrebno napraviti ovaj važan uvod za ovo izuzetno važno porodično djelo koje nam je upriličio brižni Asim Sunulahpašić, moj rođak, odnosno daidžić moje rahmetli majke Mirsade (rođene Ahmić) Kovač, odnosno “mamin daižić Asim” kako sam ga ja uvijek oslovljavao i upamtio još od malih nogu. Zapravo, Asim je primjer kako se čuva i njeguje, sve ovo gore što smo naveli iz Svetih knjiga i Poslanikovih uputa. Zanimljivo je da je Poslanik, a.s., u svojim izrekama poručio da čuvanje rodbinskih veza olakšava nafaku i produžava život. U jednom hadisu od Enesa ibn Malika, r.a, se prenosi da je čuo Božijeg Poslanika, alejhisselam, kad je rekao: „Kome bi bilo drago da mu se poveća opskrba i produži život, neka održava rodbinske veze!”(Buhari, 5986, Muslim, 2557). Ja sam potpuno uvjeren da je Asim upravo zbog ovakvog svog odnosa i čuvanja rodbinskih veza ubrao ovaj nagovještaj nagrade zdravljem, nafakom i dugim vijekom koje je za one koji čuvaju rodbinske veze navijestio časni poslanik Muhammed, a.s. Stoga, ovaj kratki tekst ću završiti dovom za Asima i njegovu suprugu Azru, ali i za svu njegovu rodbinu, da im Svevišnji podari zdravlja, lijepe nafake da nam još dugo budu inspiracija u odnosu prema nama samima.