Kada će se u Bosni posvetiti ozbiljna pažnja pčelarstvu
„Što se tiče cijena koje vidimo u trgovinama, vrlo je upitan kvalitet, a ako se pogledaju analize koje prave stručne institucije i koje analiziraju taj med koji dolazi iz inostranstva, to je katastrofa. Do 80 posto tog meda je loše kvalitete i zato su i tako niske cijene“, kazao je Evgenije Žolkević iz Društva pčelara Kantona Sarajevo
Pored zdravstvenih benefita od samog meda postoji i niz drugih koristi pčelarstva u nekom mjestu, odnosno u cijeloj državi. Evgenije Žolkević, član Društva pčelara Kantona Sarajevo i jedan od najiskusnijih pčelara u Bosni, kazao nam je kako je glavni benefit tog mjesta i države koji se ne spominje često jeste oprašivanje biljaka. „To je glavni benfit, a poslije toga ono što pčela da, odnosno ono što čovjek uzima od pčele. Pčela daje i nama ljudima kao hranu med, polen, propolis, matičnu mliječ, a posebno što oprašuje biljke. To je najveći benefit od pčele“, kazao nam je Evgenije.
Institucije se maltene nikako ne bave pčelarstvom
Prema mišljenju Suada Karkelje koji se bavi pčelarstvom u srcu planina koje prirodno razdvajaju Hercegovinu i Bosnu osnovni benefit i važnost pčelarstva kao grane privrede je njeno “druženje” s prirodom. Njen doprinos u tom smislu se ne može niti će ikada moći do kraja pojasniti. Mnoga naučna djela su napisana na tu temu, a u većini se naglašava da nakon četiri godine od nestanka pčele vjerojatno i priroda nestaje ovakva kakvu je znamo. Također, njeni proizvodi su i dalje u fazi ispitivanja i svakodnevno svjedočimo otkrićima dobrobiti svih proizvoda koje ona donosi“, kazao je Suad iz Sarajeva koji većinu vremena provodi u Svijenči na Bjelimićkom platou iznad Sarajeva.
S obzirom na specifičnost proizvoda važno je imati sigurne institucije koje se bave kontrolom ove proizvodnje. „Institucije se maltene nikako ne bave pčelarstvom, pritom mislim na Veterinarski i Poljoprivredno-prehrambeni fakultet. To je ono što je za nas upitno, odnosno ta neangažovanost tih institucija košta pčelare u održavanju pčela, bolesti pčela, uginuću pčele zato što oni nisu angažovani. Što se tiče političke zajednice imamo poticaje koji su u regionu među najboljima ako se čovjek pridržava svih propisa, tu se nema šta zamjeriti, ali spomenuti fakulteti trebali bi se institucionalno baviti pčelarstvom, zdravljem pčela“, kazao je Evgenije.
Različiti interesi proizvode različite lobije
Suad koji je pokrenuo zadrugu Benat nada se kako neće u budućnosti novi zakoni biti na štetu bosanskih pčelara.
„Trenutno je u izradi zakon na nivou Federacije, ali je jako bitno da se na nivou države počne razmišljati o mogućnostima ozakonjenja ove djelatnosti radi mogućeg izvoza. Trenutno ima općina u Kantonu Sarajevo koje jako dobro pomažu ovu granu. Sam Kanton, također
i federalna vlast, od prije 4-5 godina je jako napredovala u smislu poticajnih mjera. Iako su mogućnosti dosta veće u naučnoj bazi“, kazao je Suad. Različiti interesi proizvode različite lobije. Pitali smo Evgenija postoji li lobi ili je riječ o tržišnoj utakmici kada se na policama mnogih tržnih centara nalazi jeftiniji, a po deklaracijama kvalitetan med, od domaćeg meda? Mogu li bosanski pčelari proizvesti dovoljne količine meda za naše tržište i kakve su mogućnosti po pitanju izvoza?
„Mi ne proizvodimo količine koje proizvode nama susjedne države, Srbija recimo, donekle i Hrvatska. Naše prilike nisu takve da daju obilne paše gdje jedno društvo u toku jedne paše donese 30, 40, 50 kilograma meda. Kod nas je višegodišnji prosjek negdje oko deset kilograma, višegodišnji prosjek za čitavu BiH, tu spada i Posavina koja ima puno više i ovi planinski dijelovi gdje je do osam kilograma po društvu dobar prinos. Što se tiče cijena koje vidimo u trgovinama, vrlo je upitan kvalitet, a ako se pogledaju analize koje prave stručne institucije i koje analiziraju taj med koji dolazi iz inostranstva, to je katastrofa. Do 80 posto tog meda je loše kvalitete i zato su i tako niske cijene. Mi ne možemo proizvesti onoliko koliko nama treba za naše tržište, a to što mi prozvedemo je sigurno kvalitetnije od onoga što se nalazi na policama“, objasnio je Evgenije, a Suad je dodao: „Lobiji postoje svugdje, a ovdje su još neizraženi jer ipak naše stanovništvo je donekle edukovano i većina se oslanja na onu poznatu: ako poznaješ pčelara kupi med, što je jako bitno i pčelare motiviše da se bore za kvalitet, a u osnovi da ne zanemaruju kvantitet i obrnuto“.
Problemi u saradnji
Prema Suadu pčelarstvo u BiH je u nekoj tendenciji blagog rasta baš zbog ovih pozitivnih poticajnih mjera. Također, i mnogi pčelari imaju vizije razvoja, ali su ograničeni u ovom naučnom dijelu s obzirom da mnoge bolesti oni sami ne mogu spriječiti niti liječiti.
Kada se govori o najvećim izazovima za pčelare kada je riječ o samom održavanju ovog posla ili hobija Evgenije je kazao: „Svi pčelari uglavnom počinju od hobija i onda nakon izvjesnog vremena kada savladaju onda se odluče da budu proizvođači meda, ako za to imaju vremena. Vrlo malo od toga zavisi od pčelara, ono što oni mogu učiniti učine, posjećuju predavanja, edukuju se, ali opet ponavljam ne prate nas institucije. Da oni nama daju smjernice kada donesemo pčele na analizu i kada kažu da je od varoe, on neće reći kako ćete tu varou uništiti, na koji način ćete izliječiti pčele. Problem je saradnja pčelara i Veterinarskog i Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta. Najveća ugroženost je po pitanju zdravlja pčela, i inspekcija koje kontrolišu lijekove i dodatke koji se daju pčelama na tržištu. Svako svašta prodaje, niko ništa ne garantuje. Tako da vi jedan lijek kupite na jednom mjestu, drugi na drugom, isti lijek, a potpuno različit. Mnogo je falsifikata na tržištu, a to se ne kontroliše.“
Odgovornost pčelara
Na kraju, zanimalo nas je kakve su regulative po pitanju kvalitete meda, s obzirom da je bilo upozorenja kako su neki i opasni po zdravlje zbog načina pripreme i miješanja s drugim supstancama.
„Trenutno je u izradi zakon u Kantonu Sarajevo da donekle uredi ovu oblast. Na samim pčelarima je donekle odgovornost da se uključe kroz udruženja ili zadruge i intervenišu gdje misle da treba. Na kvalitetu meda najviše utječe upotreba lijekova što treba regulisati ovim zakonom“, pojasnio je Suad.
„Inspekcije imaju laboratorije koje mogu kvalitetno ispitati med. Imamo takvu jednu u Sarajevu odskoro, u Mostaru, Banjoj Luci, oni mogu kvalitetno ispitati med, da li u njemu ima nekih otrova. Što se tiče pčelara zadnjih nekoliko godina organizuju se ‘takmičenja’ u kvalitetu meda. Ljudi šalju med na analizu, ocjenjuju se, na osnovu čega dobiju nagrade. Najmanje je u suštini važno je li neko dobio nagradu. Najveća je korist što pčelari počnu voditi računa o kvaliteti meda, jer znaju da će doći na analizu i to je ono što čini da med bude još boljeg kvaliteta“, kazao je Evgenije.
Ne treba zaboraviti da dolazi do umiranja pčela uslijed stalnog korištenja velikih količina zaštitnih sredstava u poljoprivredi. Neke od mogućih posljedica ako bi pčele nestale ili se smanjio broj u nekom mjestu jeste smanjenje poljoprivredne proizvodnje. Pčele oprašuju mnoge biljke, uključujući voće, povrće i orašaste plodove. Nestanak pčela rezultirao bi smanjenjem prinosa usjeva, što bi imalo ozbiljan utjecaj na opskrbu hranom.