Zašto nam je potrebna web-stranica s analizom dosadašnjeg rada sadašnjih funkcionera
Ovog mjeseca iznenadila nas je smrt profesora Muje Slatine koji je u znanstvnim krugovima bio cijenjen kao vrsni poznavalac pedagoške misli. Upravo su pred samu smrt izašle njegove dvije vrijedne knjige koje se bave odgojem čovjeka. No, Slatina je kao angažirani intelektualac promatrao i analizirao različite fenomene u našem društvu. U cilju moralnog i kulturnog podizanja našeg građanina napisao je jednom prilikom izvrstan kratak opis autodestruktivnosti koja bi se mogla naći kod pojedinih Bošnjaka.
Tu sociološku regenerirajuću autodestruktivnost, svjesnu ili nesvjesnu, koja možda proizilazi iz niza kompleksa, na jednom mjestu profesor dr. Mujo Slatina je sažeo: „Kada se pažljivo osmotri sukladnost nacionalnog, jezičkog, državnog i vjerskog u kulturno-psihološkom biću Bošnjaka, sukladnost koju prirodno i nužno potrebuje individualitet bilo kog naroda, onda na vidjelo izlazi niz kompleksa. Ti kompleksi se manifestiraju u vidu njihove političke inferiornosti. I slabo razvijenom osjećaju državnosti; ti kompleksi se iskazuju u vidu straha od društvene odgovornosti za historijsku i moralnu egzistenciju svoga naroda i povlačenja od preuzimanja društvenih funkcija; ti kompleksi se pokazuju u neobjašnjivom zaboravu i oprostu zločina genocida koji mu je tokom historije činjen; oni se iskazuju u skoro infantilnoj iskrenosti i naivnoj odanosti prema drugom i drugima ali istodobno i u mahalskom i intrigantnom promatranju ljudi iz redova svoga naroda; ti kompleksi su skriveni u potrebi traganja za mahanama bošnjačkog čovjeka i istovremenoj potrebi preuveličavanja vrlina ljudi iz
drugih naroda; ti kompleksi su prekriveni merhametlukom prema drugom ali i nedovoljnom obazrivošću i nemarnošću prema sebi; ti kompleksi se skrivaju iza olahkoga odricanja od vlastitih književnika, umjetnika, filozofa, političara i drugih viđenijih ljudi; ti kompleksi su smješteni iza potcjenjivanja univerzalnih vrednota islamskog učenja i slabe potrebe njihova uznavanja, iza ustručavajuće sramežljivosti od svoje nacionalne i vjerske posebitosti, ignorisanja ljudskih i drugih kvaliteta vjerskih vjerodostojnika; ti kompleksi se skrivaju iza sramežljivog odnosa prema vlastitim tradicionalnim običajima, prema načinu odgajanja, ishrani, nošnji i sl.; ti kompleksi se skrivaju iza čudnog, skoro nesvjesnog, osjećanja krivice prema drugom i drugima.“Svi ovi kompleksi se mogu čitati, gledati, osjetiti svakim danom ako se prati rad političara, ali i onih koji najčešće pišu o njima: novinari, pulicisti i analitičari koji su preuzeli odgovornost da sebe smatraju moralnim vertikalama našeg društva. Takav je ranije bio Bakir Hadžiomerović koji je nakon dugogodišnjeg rada pod motom slobodnog, kritičkog i nestranačkog
novinarstva, uokvirenom u emisiji „60 minuta“, iznenada (samo naivnim ljudima) odlučio biti istaknuti član SDP-a i kandidat ove stranke za člana Predsjedništva BiH. Ovaj sada aktivni političar/ novinar se objeručke prihvatio javne funckije i povećao karte za Sarajevsku žičaru, pokušavajući sakriti svoju raniju gadnu kritiku, dok je bio političar u leru, o visokim cijenama karti. Drugim riječima, kada se sve napravilo ni kriv ni dužan ni sposoban je dobio da upravlja javnim dobrom i najjednostavnije što je znao uraditi jeste: podići cijene. Nema više kritike, kao što nije bilo ni emisije „60 minuta“kada je SDP prestao biti opozicija. Bakir je oličenje ljudi koji se danas promiču po našim javnim funkcijama, koji će kritikovati sve dok ne dobiju poziciju i koji će deklarativno promicati principe sve dok ne odluče da ih izdaju, baš kao što je Bakir izdao novinarstvo. Uglavnom, naše društvo pod hitno treba internetsku stranicu osoba koje sada vode naša javna dobra, uz detaljnu biografiju i najvažniji detalj: koje projekte su do sada vodili i koliko uspješno.