Staklene mestve

Profesor šerijatskog prava dr. Šurkija Ramić je ove godine učinio dostupnim na internetu svoj rad Savremena metodologija za verifikaciju muslimanske tradicije i tumačenje dīni islama, koji je izazvao burne polemike na društvenim mrežema koje su, uglavnom, išle u smjeru da se opiše ovaj rad kao jedno zlo, jer napada na naslijeđe poslanika Muhammeda, a.s. U najkraćem, poenta njegovog rada jeste: Kur’an je neupitno vjerodostojan, dok to nije slučaj s hadisima. Sve ostalo u ovom radu su nijanse koje mogu, ali i ne moraju biti opasne po hadisko naslijeđe, odnosno teme koje su već poznate u akademskim krugovima i nema potrebe da ih džematlije uopšte poznaju, a kamoli raspravljaju. Iako profesor Ramić nije ni namjeravao učiniti ovaj rad popularnim u džematima, zarađivati na njegovoj prodaji kako to drugi u ime Boga za svoj džep rade, već da bude sredstvo za konstruktivnu raspravu u teološkim krugovima, o radu se naširoko počelo raspravljati tako da se mogao uključiti svako ko je htio, krenuvši i od onih kojima su u samom naslovu barem četiri riječi nepoznate. Zahvaljujući pojedincima učinjeno je ono na što je upozoravao El-Kindi već u devetom vijeku: da se teške rasprave ne spuštaju na nivo običnog svijeta. Drugim riječima, nisu htjeli poslušati ni Ahmeda ibn Hanbela koji je odbio da reagira na jednu knjigu, jer bi onda sav svijet uzeo da čita knjigu na koju je on reagirao. Uglavnom, još jedna jalova rasprava u vremenu kada se dovodi u pitanje nestanak i tog naroda koji raspravlja i tog naslijeđa o kojem se raspravlja. Dok region, predvođen Srbijom, ide svojim zacrtanim putem, i dok se svijet sprema za nešto o čemu svi šute, i dok se antibosanske politike umrežavaju u Bosni mi raspravaljamo o mogućnosti staklenih mestvi. Naime, historiografija bilježi da je među muslimanima bila aktuelna tema o tome može li se klanjati u staklenim mestvama dok su horde Tatara osvajale njihov grad Bagdad. S druge strane, ponižavanje muslimana, ali i Bošnjaka kao i same domovine iz dana u dan se ponavlja u našoj javnosti na što se ne reagira ni vazovima ni raspravama, kamoli inicijativama. Prošle godine sporadično je bilo reagiranje na četničko divljenje vlasnika pekara Manja ratnim zločincima, a dokaz toga je da to nije utjecalo na rad ovih pekara širom Sarajeva i prodaju njihovih proizvoda u Bingo marketima. Ove godine umjesto adekvatnog odgovora i legalnog bojkota ovog proizvođača koji je opet kazao šta mu leži na srcu, prijeteći političkoj opoziciji u Srbiji da je genocid u Srebrenici bio priprema za ono što njih čeka, neko je odlučio koristiti nasilje. Umjesto osmišljenog bojkota i građanskog zahtjeva da vlasnik pekara Manja snosi odgovornost zbog širenja mržnje neko je razbio izloge nekoliko pekara i stavio u drugi plan ono što je trebao biti adekvatan odgovor na kontinuirano vrijeđanje. Ovaj put umjesto staklenih mestvi, neko je vidio važnost u razbijanju staklenih izloga. A, možda mu je trebalo za staklenih mestvi.