Na pitanja odgovara: Ahmed Purdić, fetvai-emin Pitanja

Puštanje snimljenog ezana

Pitanje: Živim u dijaspori i u koji god džemat dođem (bosanski, turski, arapski, albanski...) ezan se uživo uči prije namaza; čak to ne čini uvijek ista osoba. Ali, kada dođem u svoje mjesto u islamskom centru, u kojem u prvom safu sjede sve naši učenjaci, i hvala Allahu Milostivom što ih imamo, pusti se CD da uči ezan. Tako ja uvijek budem sretan kada se vratim u svoje mjesto, ali bih plakao kada čujem snimljeni ezan, a puna je džamija onih koji ga mogu lijepo proučiti. Ima još džemata u mojoj općini gdje se ezan pušta s CD-a, a ne uči ga neko uživo. Mislim da to nije uredu, a opet vi ste naši učenjaci, pa nam to objasnite, da možda bolje shvatimo.

Odgovor: Učenje ezana uživo je pritvrđeni sunnet i svaki džemat i njegov imam treba da se pobrinu da se neko iz tog džemata osposobi za obavljanje službe mujezina, uključujući i učenje ezana. Učenjem snimljenog ezana (s CD-a, tvrdog diska, memorijskog stika...) postiže se njegov tehnički efekat, tj. oglašavanje početka namaskog vremena i poziv u džemat, ali se ne ostvaruje njegova ibadetska dimenzija. Takvo puštanje ezana se ne može karakterizirati kao ibadet, mada, gledano s tehničke strane, ostvaruje njegovu ulogu. Naravno, treba naglasiti da mujezin treba da ima lijep glas; ne može svako učiti ezan preko razglasnih uređaja, već to može činiti osposobljena i obučena osoba. I za vrijeme Allahova Poslanika, a.s., nisu svi učili ezan u džamijama, nego su birani ljudi s lijepim i prodornim glasom. U Poslanikovom životopisu se navodi da su samo četverica ljudi bili njegovi mujezini: u Poslanikovoj džamiji u Medini Bilal i Ibn Ummi Mektum, u Mekki Ebu Mahzure, te u džamiji u Kuba’ Sa’d El-Karaz. Manjak mujezina s lijepim glasom, koji bi učili ezan za svaki namaz, glavni je uzrok što se danas u nekim našim džamijama umjesto živog učenja poseže za puštanjem snimljenog ezana. To ne treba da p/ostane stalna praksa.

Sedžda i dova

Pitanje: Da li je dozvoljeno činiti sedždu mimo namaza i da li je dozvoljeno učiti dove (npr. za zdravlje svog djeteta) na toj sedždi?

Odgovor: Osim sedžde koja se čini u namazu i koja je sastavni dio rekjata, postoje još tri vrste sedždi. To su:

• sehvi-sedžda, koja se čini kada se nenamjerno (iz zaborava) izostavi namaski vadžib ili se zakasni s njegovim obavljanjem; • sedždei-tilavet koja se čini kada se prouči kur’anski ajet u kojem se spominje riječ sedžda i • sedžda zahvalnosti (sedždetuš-šukr), koju je lijepo učiniti kada se osobi desi nešto što je obraduje.

Sehvi-sedžda se uvijek čini samo u namazu. Sedždei-tilavet se čini u namazu ili mimo njega, zavisno od toga kada se ajet prouči. Sedžda zahvalnosti se čini uvijek mimo namaza. Osim ove četiri, ne postoje druge sedžde.

Kada je riječ o učenju dove, u hadisima se navode neka mjesta, vremena i stanja u kojima se dove primaju, kao što su: posljednja trećina noći, noć Kadr, jedan određeni period tokom petka, na Arefatu, na Muzdelifi, dok pada kiša, između ezana i ikameta, na sedždi, nakon abdesta, nakon

pet dnevnih namaza, tokom putovanja, u stanju bolesti, dova osobe kojoj je učinjena nepravda, dova pravednog vladara, dova postača i sl.

Važno je znati da se primanje dove ne vezuje primarno za mjesto i vrijeme njenog učenja. Njeno primanje kod Uzvišenog ovisi, prije svega, o stanju osobe koja je čini, o njenim djelima, i njenoj bliskosti ili udaljenosti od Allaha.

Navedena vremena, mjesta i stanja su okolnosti u kojima čovjek obično bude koncentriran na dovu, pribranih je misli, daleko od grijeha i zaokupljenosti dunjalukom, te kada postiže veću iskrenost i predanost Uzvišenom Allahu. Ti faktori utječu da dova bude primljena, a ne posebnost vremena ili mjesta u kojem se osoba nalazi.

Prema tome, pored učenja dove u odabranim vremenima i mjestima, potrebno je voditi računa i o sljedećem:

Pokazivanju pokornosti Allahu i priznavanju vlastite nemoći;

Da hrana koja se konzumira bude halal: Sa’d ibn Ebbi Vekkas tražio je od Poslanika, a.s., da zamoli Allaha da ga učini od onih kojima se dova prima, pa mu je Poslanik, a.s., odgovorio: O Sa’de, neka tvoja hrana koju jedeš bude halal, bit ćeš od onih čija se dova prima.

Činjenje dobrih djela, a sustezanje od harama: Enes ibn Malik, r.a., rekao je: Dovu podižu dobra djela.

Uvjerenost tokom učenja i nakon završetka učenja dove da će ona biti primljena: Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Molite Allaha s čvrstim ubjeđenjem da će vam dovu uslišati. Znajte da Allah ne prima dovu nemarna srca (Et-Tirmizi).

Ne požurivati s ostvarenjem onoga za što se dova uči, jer to znači odustajanje od nje: Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Dove će vam se primati sve dok ne budete požurivali i govorili: “Molio sam Gospodara, pa mi dovu nije primio” (Muttefekun alejh).

Razumijevanje da se dova prima na jedan od tri načina: Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Koji god musliman uči dovu koja ne sadrži grijeh ili kidanje rodbinskih veza, Allah će mu dati jednu od tri blagodati: ubrzat će mu ostvarenje (na dunjaluku) onoga što je tražio u svojim dovama; dat će mu nagradu za to na budućem svijetu; ili će od njega otkloniti neko zlo. Ashabi rekoše: U tom slučaju mnogo ćemo učiti dove. Poslanik je odgovorio: Allah će dati još i više (Ahmed).

Glavni imam i šerijatsko vjenčanje

Pitanje: Da li je moguće da glavni imam donese odluku da niti jedan drugi imam ne može obaviti šerijatsko vjenčanje i samim tim je uzrok zbog kojeg se mnogi ne žele šerijatski vjenčati?

Odgovor: Shodno Pravilniku o imamima (član 48.) obavljanje vjenčanja po šerijatskim propisima je posao glavnog imama. Prema tome, dotični glavni imam nije donio nikakvu novu odluku nego je primijenio Pravilnik. Glavni imam može, ali ne mora, shodno potrebi, taj dio svog posla prenijeti na druge, tako što će odobriti nekim ili svim imamima na području svog medžlisa da obavljaju šerijatsko vjenčanje. Vjernik ili vjernica treba da obavi šerijatsko vjenčanje zbog vjerskih razloga, a ne zbog osobe koja vjenčava mladence.