Autentični tradicionalni racionalista i racionalistički tradicionalista

Mustafa Spahić

Umojim očima, svijesti i pameti profesor Mustafa Sušić bio je autentični tradicionalni racionalista i racionalistički tradicionalista. Za rahmetli Fikreta Karčića kazao sam da je on bio čovjek integralne i evolutivne islamske tradicije. Preseljenjem na Bolji svijet Karčića i Sušića mi Bošnjaci izgubili smo dva alima u najtanjoj, najosjetljivijoj oblasti javnog društvenog i zajedničkog života. Presretan sam što imamo toliki broj hafiza, ali bi značilo da imamo i više kvalifikovanih pravnika digniteta, autoriteta i isprofiliranosti Karčića i Sušića. Teško je bilo kojem muslimanu objasniti da moral izričito živi u čovjeku, da nije iz čovjeka, već je Božijim darom preko Ruha u savjet usađen. Dok je čovjek sam sa sobom moral živi u njemu. Onog momenta kad svjesno i namjerno pređe u komunikaciju i razgovor s drugim, uz moral mora nastupiti još nešto, a to muslimani zovu šerijat, pravo, zakon, uredba, regula. Poslije preseljenja na ahiret Kasima Dobrače, Huseina Đoze pa akademika Ćemerlića ne znam u Islamskoj zajednici ko je od ovih mlađih generacija kao Fikret Karčić i Mustafa Sušić na tako svjestan, odgovoran i ozbiljan način poimao, shvatao i razumijevao značaj i ulogu prava, norme i zakona. Jer kao što moral može žvjeti samo u pojedincu kao čovjeku, zakoni i Božiji zakoni izričito postoje i realiziraju se u institucijama i kroz institucije. Ako zakoni, čitav muslimanski svijet je svjedok toga, ne žive, ne djeluju kroz institucije, organe, ustanove oni koji su na vlasti nemaju u sebi normativnu odgovornost i nemaju normativnu svijest, a narod kao posljedicu toga nema u sebi normativne kulture, osjećanja i živi uređeno uređeni nerad. Kao čovjek kojeg hvata nesvjestica i nema orijentacije. Kao da ima izgubljen centar ravnoteže u društvenom životu.

Nakon studija u Iraku Sušić je bio imam u Dubrovniku - nije bio toliko dugo koliko je ostavio dubok trag iza sebe. Poslije je radio kao imam i glavni imam u Sanskom Mostu i njega su Krajišnici prihvatili kao najrođenijeg i oni su s njim i on s njima doživjeli potpunu identifikaciju. On je za njih bio i ostao profesor i autoritet. Od 1993. sve do unazad koju godinu putujući po Evropi, Australiji i Americi susretao sam ljude ne samo iz Sanskog Mosta nego iz čitave Krajine koji su me pitali znam li muderrisa, profesora Mustafu Sušića. Ono što nama najviše fali jesu kvalitetni pravnici koji poznaju ideju, viziju, duh, sadržaj i smisao prava. Mi smo nekad imali šerijatskih pravnika u Bosni koji su poznavali usuli-din i usuli-fikh, filozofiju prava, temelj, sadržaj prava i da je ključna misija prava da se njime štite neupitne i nepobitne vrijednosti vjere, života itd. Bez takvih ljudi institucionalno i racionalno organiziran život jedne zajednice nije moguć. Jedan mudrac je kazao da se rijetko u osobi istovremeno nalazi snaga karaktera, intelekta, mudrosti i razumijevanja. Pravnici poput ranije spomenutih te Karčića i Sušića postaju rijetkost. Bez ljudi tog kalibra teško je imati ono što želimo. I Karčić i Sušić su bili ljudi reda, poretka, sistema, institucionalno organiziranog života, kulture i dogovaranja. Sa Sušićem sam se dugo poznavao i odgovorno tvrdim da je istovremeno kao pravnik izuzetno bio upućen u političke procese, teorije i zbivanja prostora bivše Jugoslavije, Bosne i Hercegovine, srednjeg Istoka, Afrike i u velikoj mjeri Zapada i svjetskih procesa. Što se mene tiče evo, kao i rahmetli Hadžemu, učim hatmu koju ću u petak predati.