Dova za Mustafu efendiju Sušića

Zijad Ljevaković

Mustafu efendiju Sušića sam susreo kada sam postavljen za vjersko-prosvjetnog referenta i imama Čaršijske džamije u Prijedoru. Radio je u Sanskom Mostu na istoj dužnosti. Poslije ovog susreta više se nismo rastavljali sve do njegovog preseljenja u prostranstvo Allahove milosti. Najviše vremena proveli smo zajedno u Gazi Husrev-begovoj medresi. Iskustvo koje sam imao s njim pokazuje da je bio rijedak, snažan i čestit karakter. Povjerljiv, odmjeren, racionalan i konkretan u stvarnom životu bez iluzija, zanosa i utopije. Radio je ono što može pošteno i na najbolji mogući način. Uvijek mi je bio inspiracija u načinu razumijevanja života i onoga što se u životu događa. Kao musliman i čovjek upućen u znanosti islama imao je svoj stav i razumijevanje. Ostalo je u domenu vjerovanja, a to može suditi samo Svemilosni Stvoritelj. Jedan je od ljudi s kojima sam Allahu bio zahvalan što sam se susreo i radio s njima. Jednostavan, skroman, onakav za koje Allah, dž.š., u Kur’anu govori u suri El-Furkan u 63. ajetu.

ِض ْر َل ٱ َل عَ َن ُشو يَم َن ِلي ٱ ِن َٰح َّر ٱل ُد َبا ِع َو

ًما ٰلَ َس قَالُوْا َن َٰجهِلُو ٱلْ ُم ُب َط َخا َذا ِإ َو ًن ْو َه ,,Pokorni u obredima /ibadetima/ Svemilosnom su oni koji ponizno i brižljivo hode zemljom, kada im se obrate govorom oni koji ne znaju i Njega ne poznaju govore: ,,Mir vama“. Ostao mi je u srcu, duši i umu. Kako to biva u životu na ovom svijetu ostalo mi je nekoliko sitnica za kojima žalim. Kada je uselio u stan, pozvao je nas nekoliko svojih prijatelja, žao mi je što nisam mogao biti s njim u njegovoj radosti. Žao mi je što nisam znao za dženazu. Molim Svemilosnog da se smiluje Mustafi Sušiću, primi ga u prostranstva Svoje Milosti, a porodici da sposobnost da dostojanstveno u saburu podnesu njegov odlazak s ovog svijeta među njegove najbliže i vrati se svom i našem Gospodaru.