Bio je Đozina škola

Muftija Seid-ef. Smajkić

Naše prijateljstvo je bilo višedecenijsko, istkano kroz školovanje u Medresi, bio je jednu godinu ispred mene. Zajedno smo se družili tokom studija u Bagdadu. Kasnije sam se zaposlio u Mostaru, a on u Dubrovniku koji je pripadao regiji mostarskoj. To je jedna plodna saradnja, ali i prijateljstvo da me podsjeća na hadis koji govori o nagradi onih koji se u ime Boga vole, druže bez ikakvog drugog interesa, rade zajedno i raziđu se nakon posla s pozitivnim osjećajima. Upravo tako mogu opisati naše prijateljstvo tokom višegodišnjeg rada u Islamskoj zajednici u BiH. Nedavno smo se vidjeli, sjedili smo blizu Careve džamije i baš se ispričali. Mustafa je bio jako principijelan čovjek, nije lahko odustajao od stavova koje je zastupao i koji su imali svoje utemeljenje. Pratio sam izjave o njemu na društvenim mrežama, moram kazati da je bio slobodarskog duha. Nije se libio ukazati na grešku i ostati vjeran svojim stavovima, naročito o vjeri. Nama je usuli-fikh predavao Husein Đozo i mogu kazati da je on bio Đozina škola. Njegovu kreativnost mogli smo vidjeti u izradi kaligrafskih radova. Često smo razmjenjivali poruke. Među posljednjim je bila poruka o našem profesoru Kubejsiju o kojem je on našao video na internetu. Možda je to bila zadnja poruka. Ja sam sa Salihom Čolakovićem otišao u Bagdad ranije, probili smo led što bi se reklo, a iduće godine došli su Mustafa Sušić, Ferhat Šeta, Ibrahim Džananović, Selim Jelovac, Muhamed Mrahorović i Senahid Bistrić. I u studentskim danima, zapravo uvijek je bio principijelan, stamen, jasan, nenapadan i takav ostao do kraja života, ali ujedno i zanimljiv pun duhovitih komentara koji su imali smisla. Allah mu dao visoke stepene Dženneta.