Na Univerzitetu u Teheranu doktorirao Muamer Spahić
Doktorandi
Dana 23. jula 2023. godine na državnom Univerzitetu Tarbiat Modares u Teheranu (Univerzitet za edukaciju nastavničkog kadra na visokoobrazovnim institucijama) Muamer Spahić odbranio je doktorsku disertaciju pod nazivom „Filozofske studije o ljepoti i uzvišenosti u islamskoj kaligrafiji s osvrtom na Ibn Arebijevu teoriju o nivoima postojanja (Merateb-e vudžud).
Dr. Spahić u svom doktorskom radu tretira islamsku kaligrafiju, s obzirom na njenu krucijalnu ulogu u lijepom i umjetničkom ispisavanju i čuvanju Svetog teksta / Časnog Kur›ana. Ova disciplina zauzima centralnu poziciju unutar islamske umjetnosti. Naime, ono što je iščitavanje i recitiranje časnog Kur’ana po kiraetima i mekamima za audioumjetnost u islamu, to je islamska kaligrafija iz perspektive vizualnih umjetnosti u islamu.
Dr. Spahić je u svom istraživanju ukazao na nemjerljiv značaj umjetnosti islamske kaligrafije u islamskoj gnozi (irfan). Pored toga, njegov rad tretira i pojavu novonastalih intelektualnih i vjerskih pravaca u islamskoj gnozi, gdje svakako, vodeću ulogu zauzima učenje kontraverznog i glasovitog andalužanskog mislioca Ibn Arebija, a koja se vremenski poklopa s procvatom perioda islamske kaligrafije zbog čega su ovo dvoje imali značajan i golemi međusobni uticaj. Također, naučni rad dr. Spahića tretira estetiku islamske kaligrafije koju je moguće promatrati na dva nivoa, intelektualnom (‘aqli) i intuitivnom (šuhudi), te ukazuje kako su komponente „Ša’n“i „Safaa“(dvije intuitivne i needukativne komponente od ukupno 12 koliko ih ima pri učenju i usvajanju kaligrafskih pravila kojima je udario temelje Ibn Muqleh Širazi) povezane su s dvije komponente u Ibn Arabijevoj teoriji o „nivoima postojanja“(Haahut, Laahut). Razumijevanje intuitivnih kaligrafskih komponenti „Ša’n“i „Safaa“od strane kaligrafa (hattat), ističe se u istraživanju dr. Spahića, potpuni je mogući kraj emanacije i manifestacije Istine, a to je moguće postići samo duhovnim putem i pročišćenjem duše.
Ova disertacija kao i umjetničko i intelektualno interesovanje dr. Spahića predstavljaju vrijedan doprinos za bosanskohercegovačku intelektualnu scenu, posebno imajući u vidu deficit ovakvih studija i kadrova. Imajući na umu činjenice da su najveći i najznačajniji kaligrafi kroz historiju bili sljedbenici nekog od tesavvufskih redova, te s obzirom na tradiciju islama u Bosni i Hercegovini, ovakva naučna ostvarenja predstavljaju važan korak za revitalizaciju i meritorno izučavanje ove važne islamske discipline koja je mnogo više od pukog ponavljanja i uvježbava ispisavanja pravilnih linija (tehnika) unutar islamskog pisma.