Zasukati organizacione rukave i iznijeti bosansku sintezu
Bosanska diplomatija
Čekana budućnost naše zemlje u EU i NATO je neupitna. Naš najbolji ulazak, nije da nas uvodi, naš HDZ ili susjedni, ili bilo koja kleronacionalna partija, najbolje je da uspostavimo sintezu bosanskog zajedništva, i da sa njim uđemo u taj saf najciviliziranijeg, prosvijećenog svijeta. Sa susjedima i komšijama, moramo imati dobre odnose, korektne i objektivne, obostrano korisne, ali i sa najutjecajnijim zemljama centra svijeta. Te odnose moramo temeljiti, samo na istini i pravdi, za sve nas. U izgrađenom povjerenju morama staviti, sve na kantar pravde, bez nepodnošljivog glorifikovanja potpisnika Daytonskog mirovnog sporazuma. To je suština zahtjeva koje nam postavlja EU. Ti uslovi su blagotvorni za naše „Sazrijevanje“.
Diplomatija je kleronacionalno pogubno podijeljena
Iza Daytona, dr. Muratović, čiji sam kabinet vodio, bio je predložen za ambasadora u London. Predložio sam da ide u Zagreb. Bio je neponovljivo uspješan, izgradio povjerenje i teškom Tuđmanu je mogao i kazao sve, nikada ne gubeći obostrano postovanje.
Na tom putu diplomatija je prvi prioritet. Sve ove teške godine, od Daytona do danas, naša diplomatija je kleronacionalno pogubno podijeljena. To se mora mijenjati. Imenovani ambasadori moraju biti potvrđeni od našeg državnog parlamenta. Čast izuzecima. Tročlano predsjedništvo bira i postavlja diplomatske predstavnike. Niko se nikome ne miješa u izbor, koji je često tragikomičan, opskuran i neadekvatan. Izabrani moralno odgovora, ne prema svojoj domovini, već prema gazdi, koji ga je izabrao.
Dok sam, pripremao takve izabranike, tako kao da od običnog vojnika pravite generala, uvijek sam nastojao da ih usmjerim u doktrinu diplomatije, da ukoliko budu profesionalno pošteni i predstavljaju sve građane svoje zemlje, imat će željeno samopoštovanje i postovanje zemlje domaćina, kao i kolega ambasadora. Ukoliko budu služili svom poglavici, bit će karikatura, vrijedna sažaljenja. To je najčešće tako. Još tužnije je, što mnogi budu vrbovani, od diplomatskih susjednih obavještajnih službi, i služe Zagrebu i Beogradu, više i revnosnije od diplomata susjeda i komšija. Prošle sedmice na ekranu uvaženi kolega sa integritetom diplomatske časti, Igor Davidović otvoreno reče: „Dok sam bio ambasador u Briselu, moji diplomatski uposlenici nisu ni krili da idu po instrukcije ambasada susjeda i komšija.“Ovo je alarmantna, ponižavajuća bolest, koja se mora liječiti.
Iznijeti bosansku sintezu
U Bosni se, već vidljivo, otvara prostor za čekanu sintezu Zajedništva, sintezu pripadništva i poštovanja pasoša ove zemlje, sintezu; svakom svačije, a zajedničko svima. Tako je uvijek bilo i bit će. To je srce zajedničkog suvereniteta EU.
Lijepo je jutros čuti pristojnog Plenkovića, koji nam poručuje, kako se jučer cijelo popodne zalagao za ulazak Bosne u EU. Zahvalni smo mu, ali nije časno da to zalaganje ide preko zovka. Nije dostojno ni našem a ni hrvatskom suverenitetu, da njegov potčinjeni partijski akademik Čović već godinama igra sa Dodikom i našim kleronacionalistima antibosansko kolo, na kojem produženo Z. Zovko izgradi karijeru u EU, govoreći o nama, koristeći dekadentnost babe u prošlom mandatu koja se češlja, ono što nismo, ne možemo i nećemo nikada biti.
Za sve to treba imati ličnosti, od ljudskog i profesionalnog integriteta. Imamo ih, u zemlji i dijaspori, samo treba zasukati organizacione rukave i iznijeti bosansku sintezu, koju će iskreno prihvatiti dobri i sposobni ljudi Bosne, svih nazora. Duboko se nadam, da se nešto vazno valja iza bosanskih brda. Uvijek je to tako bilo u zemlji Bosni. Bosno glavu gore!