Samarkand, Bibi-hanum džamija: Betonska kopija monumentalne ruševine
Razvoj i osobitosti srednjoazijske arhitekture od polovine 14. do polovine 15. stoljeća određeni su postojanjem svjetske imperije koju je uspostavio vojni zapovjednik Timur, koji je istovremeno bio koliko surov, toliko i sposoban. Njegovo ogromno carstvo protezalo se od Male Azije do Indije, uključujući Delhi, te od Kavkaza i stepa Kazahstana do Arapskog mora. Timur je odabrao Samarkand, u savremenom Uzbekistanu, prijestolnicom svoje ogromne imperije, te ga monumentalnim i veličanstvenim građevinama izgradio u blještavu i zasljepljujuću metropolu.
Nakon pljačkaškog pohoda na Indiju, Timur je između 1399. i 1404. godine u Samarkandu dao izgraditi jednu od najvećih džamija na svijetu. U ovo nezamislivo veliko zdanje dimenzija 140,2 x 99,15 metara, poznato i kao Bibi-hanum džuma-džamija, ulazilo se kroz visoki portal s okruglim ugaonim kulama, čiji su lukovi imali raspon blizu 19 metara. Iza portala nalazi se prostrano dvorište okruženo potkupolnim galerijama koje se oslanjaju na rezbarene mermerne stupove, u čijoj se pozadini nalazi glavna potkupolna građevina ove džamije, koja se uzdiže do visine od 44 metra. Pocakljene/glazirane, višebojne pločice prekrivaju fasade, dok je pročelje portala naročito lijepo dekorirano bogatim i složenim mozaikom i šarama od rezbarenog mermera. Dekorativnim zlatno-plavim bojenim radom pokrivene su površine svih unutarnjih prostorija, ne ostavljajući niti jednu površinu neobojenom. Nažalost, građevina je počela propadati prije nego što je i dovršena. Pritisak ogromnog broja cigala bio je prevelik, a pretjerano visoko i teško kube nije bilo u stanju izdržati česte zemljotrese. Tokom sovjetske vladavine donesena je odluka da se ova džamija restaurira; posao je trajao gotovo 30 godina. Nažalost, originalne, veličanstvene ruševine ove moćne građevine posljedično su ugrađene među lažne cigle u betonskoj kutiji, te je tako izgubljena autentičnost, namjena i svrha građevine.