Vrijednost sadake i pomaganje potrebnih

Dok našu braću muslimane nemilosrdno ubijaju, masakriraju, progone i muče, nažalost najviše civile, žene i djecu, smatramo potrebnim da se podsjetimo na hadis u kojem nas Poslanik, s.a.v.s., podstiče na pomaganje nevoljniku i svakome onome kome je pomoć potrebna.

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Ko od muslimana otkloni neku dunjalučku nedaću, Allah će od njega otkloniti nedaću na Sudnjem danu. Ko olakša onome ko je u teškom stanju na dunjaluku, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu.

Ko sakrije sramotu muslimanu na dunjaluku, Allah će njemu sakriti na dunjaluku i na ahiretu. Allah, dž.š., je u pomoći Svome robu sve dok je taj rob u pomoći svome bratu muslimanu. Ko bude zakazao u činjenju dobrih djela neće mu koristiti njegovo porijeklo (na Sudnjem danu).“(Hadis je sahih, a bilježe ga Muslim i Tirmizi.)

Islam nas podstiče na lijepo ponašanje i činjenje dobra prema onima koji nas okružuju, pomažući im u ispunjavanju njihovih potreba i olakšavajući im njihovo stanje.

Kakvu god vrstu dobrih djela vjernik na dunjaluku učini, Svemogući Allah će ga na isti način višestruko nagraditi na Sudnjem danu. Ako pogledamo teškoće i nedaće kroz koje ljudi prolaze na ovom svijetu, uvijek trebamo imati na umu da su teškoće Sudnjega dana mnogo teže i neusporedivo veće. Možda zbog neznatne pomoći, pa čak i lijepe riječi utjehe ili iskrenog osmijeha prožetog saosjećanjem s našim bratom, zbog toga nas Allah iz Svoje obilne milosti može nagraditi i otkloniti od nas teške nedaće na Sudnjem danu.

Ko olakša dužniku time što će mu odgoditi rok otplate, ili djelimično umanjiti svotu duga, ili ga pak potpuno oprostiti; takav će itekako biti nagrađen na Sudnjem danu velikom nagradom, kao što je to u hadisu navedeno: Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Bio je neki čovjek koji nije uradio nijedno dobro djelo. Ali je, dok je ljudima pozajmljivao novac, svom radniku govorio: - Onaj ko može vratiti od njega uzmi a onaj ko je u teškoj situaciji, njega ostavi (oprosti mu), ne bi li Allah i nama oprostio. Kada je umro, Allah ga je upitao: - Jesi li uradio ikakvo dobro djelo? On reče: - Nisam, osim što sam ljudima pozajmljivao novac, pa sam svom slugi govorio: - Onaj ko može vratiti od njega uzmite a onaj ko je u teškoj situaciji, njega ostavite (oprostite mu), ne bi li Allah i nama oprostio. Tada će Allah Uzvišeni reći: - Ja sam ti već oprostio.“(Buhari)

Sličan hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Ebu Musa el-Eš’ari, r.a.: „Svako dobro djelo je sadaka. Ashabi upitaše: - A šta ako nema? On reče: - Neka uradi nešto svojim rukama, čime će koristiti sebi i udijeliti sadaku. Oni opet rekoše: - A šta ako to ne može? On reče: - Onda neka pomogne onome ko je u teškoj situaciji. Oni opet upitaše: - A šta ako to ne može? On reče: Neka upućuje ljude na dobro. Oni rekoše: - A šta ako ni to ne uradi? Poslanik, s.a.v.s., reče: - Onda neka se suzdrži od činjanja zla, jer to će mu biti sadaka.“(Muslim)

Ebul-Hajr priča od Ukbe ibn Amir, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: „Svaki čovjek će na Sudnjem danu biti u hladu svoje sadake sve dok se ne presudi među ljudima.“Ebul-Hajr nije propuštao nijedan dan a da u njemu nešto ne udijeli, pa makar to bio neki kolač ili glavica luka. (Hadis je sahih, kako ga ocjenjuje Hakim.)

Sadaka štiti od belaja jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće nijedan vjernik lijepo udjeljivati sadaku a da mu Allah neće dati lijepo odgojenu djecu. Taj će biti u hladu Allahovog prestolja, na dan kada ne bude bilo drugog hlada i njegova sadaka koju je udijelio čuvat će ga tog dana od svakog belaja i iskušenja.“(Et-Temhid)

„Sead ibn Ubade, r.a., je pitao Poslanika, s.a.v.s., koja sadaka pred dušu njegove rahmetli majke je najbolja, pa mu je on rekao: Bunar. Tako je on iskopao bunar i rekao: Ovo je pred dušu moje majke!“(Ebu Davud)

Lično davanje sadake štiti od ružne smrti

Kada je ashab Harise ibn Nu’man, r.a., oslijepio postavio je uže između mjesta na kojem je klanjao i ulaznih vrata, gdje je stavio punu korpu raznog voća. Kada bi mu neko od siromašnih nešto zaiskao on bi, pomoću tog užeta došao do korpe i lično mu udijelio nešto od toga voća. Njegovi ukućani su mu se ponudili da oni to rade umjesto njega, a on im je dogovorio da je čuo da Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Direktno davanje siromašnom štiti od ružne smrti (završetka).“(Ibn Dževzi u Sifatus-safveh)

Poznati endeluski muhaddis Ibn Veddah nije htio prekinuti predavanje, iako je bio obavješten da je tele udarilo njegovog sina. Nakon toga su ga obavijestili da dijete nije povrijeđeno, na što je on rekao:

„Elhamdulillah, znao sam da mu danas neće ništa naškoditi jer sam ga jutros vidio kako je udijelio siromahu komadić kruha, a u hadisu stoji: „Uistinu Allah odagnava od Svoga roba ružnu smrt (kraj) zbog sadake koju je udijelio.“(Ijad u Medariku)

Najbolja generacija ashaba pokazala nam je lijepe primjere udjeljivanja.

Džabir b. Semure, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je klanjao dženazu Ed-Dahdahu... pa je onda rekao: „Koliko je samo obješenih grozdova hurmi u Džennetu za Ebu ed-Dahdaha.“(Muslim i Ahmed)

To je ashab koji je od nekog škrtog čovjeka kupio jednu palmu, kako bi je uvakufio (za siromašnu porodicu) a za nju je dao svoj cijeli palmovnik. Tim činom je sebi obezbijedio palmu u Džennetu.

Taj hrabri i pribrani ashab je u Bici na Uhudu odigrao važnu ulogu. Naime, kada su Kurejšije pronijele glasinu da je Muhammed, s.a.v.s., poginuo, on je izviknuo: „O Ensarije, ako je Muhammed ubijen, ta doista je Allah Živi, koji ne umire. Stoga se borite za svoju vjeru!“

Zapitajmo se: jesmo li sebi pripremili kakav grozd u Džennetu, a za to imamo svakodnevno priliku. Hoćemo li imati hlad naše sadake na Sudnjem danu? Jesmo li sebe i svoje članove familije zaštitili od belaja i iskušenja udjeljujući onima koji su u potrebi?