Dehumaniziranje omogućuje uništenje Palestine
Kao predstavnici islamske tradicije, želimo naglasiti da je ovo sukob između okupatora i okupiranih a ne sukob između različitih vjera.
Palestinci su preživjeli nakbu (arapska riječ za katastrofu) pri uspostavljanju Države Izrael. Tada je 750.000 ljudi raseljeno iz svojih domova. Od tada, oni su decenijama izloženi diskriminaciji i ugnjetavanju. Izrael je, u međuvremenu, okupirao sve više zemlje, a odgovor na palestinske mirne demonstracije bio je nasilje i hapšenje.
Druge manifestacije otpora, poput promoviranja bojkota i isticanja palestinskih zastava, također su kriminalizirane. Palestinske organizacije za ljudska prava su označene kao terorističke, a kritičari Izraela su izopćeni. Oni koji brane Izrael, nazivajući ga demokratijom, zanemaruju spomenute realnosti.
Skrivanje okupacionog nasilja
Humanitarna situacija u Gazi posljednjih je godina bila izuzetno teška. Cjelokupno stanovništvo je, suprotno međunarodnom pravu, bilo izloženo potpunoj blokadi. Pored toga, a u skladu s doktrinom „Dahiya“, redovno su masakrirani. Spomenuta doktrina uključuje žestoke izraelske napade na civilnu infrastrukturu kako bi se izvršio pritisak na palestinske borce. Također, ona se može promatrati i u kontekstu izraelske politike “košenja travnjaka”. Kada je vojnik Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) Gilad Shalit zarobljen 2006. godine, Izrael je ubio nekoliko stotina Palestinaca u operaciji cinično nazvanoj “Ljetna kiša”.
Kao što je dobro objasnio izraelski historičar Ilan Pappe: Napadom od 7. oktobra Izrael je dobio izgovor da započne novo poglavlje u etničkom čišćenju Palestinaca. Izrael predstavlja rat kao neophodnu samoodbranu protiv Hamasa. Zapadni mainstream mediji i vlastodršci odavno su prihvatili ovaj diskurzivni okvir. Izborom riječi, ugla, fokusa i objašnjenja koja služe okupatorskoj vlasti, stvorili su klimu koja podržava genocid koji je u toku. Započinjanjem narativa od 7. oktobra i njegovim označavanjem kao ničim izazvanim iznenadnim napadom, oni skrivaju okupaciono nasilje koje je do njega dovelo.
Sada znamo da je IDF znao za Hamasove planove napada još prije godinu dana. Ponavljajući da “Izrael ima pravo da se brani”, IDF zanemaruje da međunarodno pravo ne dozvoljava okupatoru da koristi nasilje protiv okupiranih. Kada stvaraju sliku Izraela koji vodi rat protiv Hamasa, a ne protiv Palestine, kreatori mišljenja zanemaruju i činjenicu da je izraelski predsjednik Isaac Herzog izjavio da niko u Gazi nije nevin, te da oni također intenziviraju rat na Zapadnoj obali.
Nedosljedne tvrdnje
Pored izgladnjivanja i bombardiranja, Izrael i njegovi saveznici koriste dezinformacije kao oružje. Ponekad su laži toliko nedosljedne i očigledne da ih čak i prijatelji Izraela izbjegavaju. Uzmimo, naprimjer, poricanje da u Gazi postoji bilo kakva humanitarna kriza (izjava IDF-a od 21. oktobra), da djeca nisu ubijana (prema diplomati i savjetniku Marku Regevu) i da je sigurno putovati u južnu Gazu.
Neprovjerene tvrdnje da su Palestinci odsijecali glave bebama i sistematski silovali žene, reproduciraju velike medijske kuće i američki predsjednik Joe Biden.
Tvrdnja o “ljudskom štitu” koristi se za legitimiziranje masovnih izraelskih napada na civile. Izraelska propaganda počiva na dva međusobno povezana islamofobična i rasistička svijeta ideja: jedan je označen u tvrdnji da su borci palestinskih grupa otpora toliko krvožedna čudovišta da moraju biti istrijebljeni po svaku cijenu. Ovaj propagandni trik igra na ideju u kojoj su muslimani - posebno oni označeni kao islamisti - predstavljeni kao teroristi koji uživaju u ubijanju nevinih. Abdaljawad Omar, koji istražuje palestinski otpor, opovrgnuo je takve zablude i osporio mainstream narativ o 7. oktobru. Autor Jonathan Cook pisao je o velikom broju svjedočanstava, priznanja IDF-a kao i oštećenjima na vozilima i zgradama koje ukazuju na to da je izvestan broj civila zaista ubijen od vatre IDF-a tog dana.
Pored demonizacije, argument “ljudskog štita” je ukorijenjen u dehumanizaciji koja životima Palestinaca pripisuje manju vrijednost od života Izraelaca ili Zapadnjaka. Oni koji tvrde da je devastiranje u Gazi nenamjerna cijena legitimnog rata nikada ne bi prihvatili da Tel Aviv ili Washington D.C. budu sravnjeni sa zemljom jer su rezervisti, vojnici ili predstavnici vlasti ostali u ili u blizini civilne infrastrukture.
Normaliziranje propagande mržnje
Krajnje je vrijeme da osudimo dehumanizirajuću retoriku Izraela i pravim imenom nazovemo genocid koji je u toku. Isticanje da je nešto zločin nakon što je učinjeno je prekasno.
Zamjenik gradonačelnika Jerusalema Aryeh King Palestince naziva muslimanskim nacistima i podljudima.
Ministar finansija ove zemlje Betzalel Smotrich tvrdi da na Zapadnoj obali žive dva miliona nacista, a ministar odbrane Yoav Gallant Palestince naziva ljudskim životinjama.
Savjetnik potonjeg, Giora Eiland, pozdravlja širenje bolesti u Gazi.
Pozivi na istrebljenje Palestinaca našli su svoj put i u popularnoj muzici.
Odsustvo međunarodne osude normalizira propagandu mržnje i naglašava sliku prijetnje protiv Palestinaca i muslimana i na Zapadu: U SAD-u je šestogodišnjeg palestinsko-američkog dječaka brutalno ubio radikalizirani muškarac koji je vikao “svi muslimani moraju umrijeti”. Tri studenta su povrijeđena u, kako se čini, napadu iz mržnje.
U Norveškoj su muslimani i palestinski aktivisti također doživjeli nasilje nakon 7. oktobra.
Rođaci po vjeri
Sastavni dio demoniziranja Palestinaca i njihovih pristalica je se prikažu kao antisemiti. Kao predstavnici islamske tradicije, želimo naglasiti da je ovdje riječ o sukobu između okupatora i okupiranih, a ne o sukobu između različitih vjera.
I palestinski kršćani i muslimani protivili bi se otimanju zemlje i aparthejdu bez obzira na vjeru agresora.
Riječ “yahod” se koristi u arapskom vokabularu o Izraelu i cionistima i ne odražava netoleranciju prema jevrejskoj vjeri. Kao dodatak ovome, važno je naglasiti da anticionizam nije mržnja prema Jevrejima. Theodor Herzl, otac cionizma, zapravo je bio ateista.
Jevreji i muslimani su živjeli u harmoniji vijekovima, uključujući i historijsku Palestinu. Muslimani Jevreje smatraju svojim vjerskim rođacima i Narodom knjige. Dijelimo viziju jevrejskih pokreta kao što su Neturei Karta i Jewish Voice for Peace da će različitim vjerskim zajednicama ponovo biti dozvoljeno da žive zajedno u miru u Svetoj zemlji. Neumorni aktivizam grupa civilnog društva za pravdu daje nam razlog za nadu.