Šta je potrebno za imamski posao u Njemačkoj
Budućnost imama “Made in Germany”
Trenutno postoji sedam instituta za islamsku teologiju i nekoliko islamskih katedri širom zemlje / Doista, mora se priznati, da udruženja, džemati, uprave džamija i mnogi imami nisu uspjeli dosegnuti mlade ljude koji su odrasli u Njemačkoj. Neki se nisu dovoljno trudili oko njih, a neki zbog nepoznavanja njemačkog jezika nisu mogli da sa njima komuniciraju
Shodno studiji Fondacije Konrad Adenauer iz 2019. preko 90 posto imama koji rade u Njemačkoj dolaze iz inostranstva. Turska uprava za vjerske poslove Diyanet još od 1990. godine odašilja imame širom Evrope po sistemu petogodišnje rotacije. Neki u ovome vide opasnost da bi Turska na ovaj način mogla da utječe na turske islamske zajednice (džemate) u Njemačkoj. Česti su i prigovori da imami održavaju predavanja i hutbe isključivo na maternjem jeziku i da imaju poteškoća u komunikaciji sa posjetiteljima džamije koji govore njemački što je posebno izraženo kod mlađih generacija. Kako bi se imami kvalitetnije uključili u rad zajednice na jednom širem nivou razvijala se ideja o obrazovanju imama u Njemačkoj na njemačkom jeziku. Neke krovne organizacije kakvi su Tursko-islamska unija za religiju (DITIB) ili Savez islamskih kulturnih centara (VIKZ) već vrše obuku budućih imama u Njemačkoj. DITIB je u januaru 2020. pokrenuo dvogodišnji program obuke imama isključivo na njemačkom jeziku za potrebe njihovih džemata.
Islamski koledž
Kako bi ograničili uticaje s vana tj. od strane matičnih zemalja sve je više poziva da se obuka imama odvija u Njemačkoj i na njemačkom jeziku. Takav jedan program obuke je započeo 2021. u Osnabrücku kojeg organizira Islamkolleg Deutschland e.V. (IKD). Islamski koledž sa sjedištem u Osnabrücku osnovan je krajem 2019. godine od strane muslimanskih zajednica, teologa, znanstvenika i muslimanskih osoba javnog života. Cilj IKDa je teološko-praktično obučavanje budućih imama na njemačkom jeziku za lokalne džematske zajednice. Predviđeno je da obuka budućih imama bude neovisna o velikim krovnim organizacijama u Njemačkoj i trebala bi razvijati vlastiti fokus vezan za i rad u zajednici. Ovaj porojekat podupiru Savezno ministarstvo unutarnjih poslova (BMI) i pokrajina Donja Saska.
Još 2009. godine Njemačka islamska konferencija (DIK) je preporučila uvođenje predmeta islamske teologije na njemačkim univerzitetima i time stvorila preduvjet za kasniju obuku imama. Trenutno postoji sedam instituta za islamsku teologiju i nekoliko islamskih katedri širom zemlje. Ovi centri za islamsku teologiju su bili zamišljeni da budu mjesta za stručno usavršavanje budućih islamskih teologa kao i mjesta za obrazovanje budućih imama, međutim, zbog kompleksnosti obuke za imame, svršenici ovih fakulteta nisu mogli da dobiju adekvatno obrazovanje za imame.
Obrazovanje imama u Njemačkoj je relativno nov trend, ali on je izuzetno važan za integraciju muslimana u njemačko društvo. Imami obrazovani u Njemačkoj bolje poznaju njemački jezik i kulturu te su stoga u stanju komunicirati s muslimanima u Njemačkoj i surađivati s njemačkim vlastima. Budućnost imama obrazovanih u Njemačkoj još nije u potpunosti jasna. Još uvijek nije poznato gdje i u kojim zajednicama će ti imami raditi. Da li će biti prihvaćeni od nacionalno organizovanih zajednica? Ko će finansirati njihov rad itd.?
Uloga i značaj imama obrazovanih u Njemačkoj
Imami koji budu obrazovani u Njemačkoj mogu da igraju veoma važnu ulogu u integraciji muslimana u Njemačkoj. Broj imama obrazovanih u Njemačkoj značajno je porastao u posljednjim godinama. U 2023. godini u Njemačkoj već postoji nekoliko obrazovnih institucija koje obrazuju imame, uključujući Islamski koledž u Osnabrücku, DITIB Institut za imamsku i vjersku pedagogiju u Kölnu i Islamski centar u Berlinu. Ovi programi obrazovanja u pravilu su usmjereni na njemački jezik i kulturu te imamima pružaju potrebna znanja i vještine za djelovanje kao vjerski vođe u Njemačkoj. Zbog dobrog poznavanja njemačkog jezika i kulture biće u stanju da kvalitetno komuniciraju s muslimanima u Njemačkoj. Veoma je značajno da njemačke vlasti imaju interes za to da u Njemačkoj postoje imami obrazovani u Njemačkoj zbog čega i podupiru Islamski koledž i smatraju da će se time ostvariti bolja saradnja s njemačkim vlastima i omogućiti još veći doprinos integraciji muslimana u Njemačkoj.
Ovo su samo neki od pozitivnih zapažanja na osnovu čega se može očekivati da će broj imama obrazovanih u Njemačkoj u narednim godinama nastaviti rasti. Intencija je da ovi imami budu bitni akteri u procesu integracije muslimana u Njemačkoj i da doprinesu da se islam u Njemačkoj prepozna kao dio njemačkog društva.
Naravno, postoje i neki izazovi s kojima se imami obrazovani u Njemačkoj moraju suočiti. To uključuje, između ostalog: Konkurenciju s imamima koji dolaze iz inozemstva, izazov izgradnje mosta između njemačkog društva i muslimanske zajednice, prihvaćenost od strane islamskih zajednica.
Potrebe islamskih zajednica (džemata)
Pozivi ka obrazovanju imama u Njemačkoj i na njemačkom jeziku dolaze od strane političara koji smatraju da su „uvezeni imami“nedovoljno integrisani i neadekvatno pripremljeni za rad u dijaspori, kao i da su takvi imami odgovorni za radikalizaciju i konzervativne stavove pripadnika njihovih zajednica. Sve ovo ne odražava stvarne potrebe muslimana, niti oslikava ulogu imama na pravi način. Više se čini da je naglasak na pitanju sigurnosti. Stoga nije iznenađujuće što većina udruženja i džamija izražava veliku kritiku prema tim zahtjevima. Ovdje se često ne radi o onome što je važno za zajednicu, već više o populističkom potpaljivanju i o
političkim zahtjevima. U raspravi se zaboravlja da imamo više od 2500 džamija s imamima koji su mnogo doprinijeli ovom društvu. Njihov rad u izgradnji džamija i zajednica u Njemačkoj te razvoju struktura gotovo da nije prepoznat. U većini slučajeva imami koji su obrazovani u inozemstvu nisu bili odgovorni za radikalizaciju mladih koji su odrasli u Njemačkoj. Većinom su to bili predavači koji govore njemački, koji su odrasli u Njemačkoj ili su konvertirali u islam, a koji su izazvali tu radikalizaciju. Doista, mora se priznati, da udruženja, džemati, uprave džamija i mnogi imami nisu uspjeli dosegnuti mlade ljude koji su odrasli u Njemačkoj. Neki se nisu dovoljno trudili oko njih, a neki zbog nepoznavanja njemačkog jezika nisu mogli da sa njima komuniciraju, stoga su se mladi okrenuli drugim ponudama i onome što razumiju, tako da su prihvatili učenja radikalnih predavača. Dugo vremena nosioci odgovornosti u muslimanskim udruženjima nisu bili svjesni ovog problema i odgovornosti koju džemati i udruženja imaju. U posljednjih nekoliko godina mnogo toga se promijenilo i mnoge zajednice su prepoznale problem te zbog toga i one žele da njihovi imami dobro govore njemački jezik kako bi mogli dosegnuti mlade generacije i kako bi bili promicatelji intergracije u društvu.
Veoma je bitno ustanoviti kakve potrebe imaju muslimanske zajednice? Kakav tip obuke za imame žele sudionici? Koje specifikacije su potrebne za imame koji će raditi u zajednicama? Šta je bitno i prioritetno? Koliko je značajno poznavanje njemačkog jezika kao i kulture društva u kojem će imami da rade?
Osnovna zadaća imama je da predvodi zajednicu u ispunjavanju vjerskih obaveza. Ovdje se već postavlja prvi veliki izazov a to je da pored predvođenja dnevnih namaza, džume, bajaram ima i određenih aktivnosti koje su specifične za određeni džemat i to se ne može naučiti na fakultetu, čak i ako se dodaju dodatna dvogodišnja studija na imamskom seminaru, obično to nije
Imami koji dolaze iz inostranstva u džemate bi se trebali adekvatno pripremiti i da prije dolaska u zajednicu savladaju njemački jezik, da provedu makar jedan semestar u džematu u dijaspori, da nauče kulturu, tradiciju zemlje kao i životne uvjete koji ih očekuju u zemlji u kojoj će vršiti svoju imamsku službu.
Veoma je bitno ustanoviti kakve potrebe imaju muslimanske zajednice? Kakav tip obuke za imame žele sudionici? Koje specifikacije su potrebne za imame koji će raditi u zajednicama? Šta je bitno i prioritetno? Koliko je značajno poznavanje njemačkog jezika kao i kulture društva u kojem će imami da rade?
dovoljno. Naime, predvodeći namaze, imam mora vladati pravilima recitacije Kur‘ana i pravilima tedžvida. Također, trebao bi znati veći dio Kur‘ana napamet kako bi ga njegova zajednica shvatila ozbiljno kao vjerski autoritet. Također, veliki izazov predstavlja i držanje hutbe petkom. Ovdje je jezik poseban izazov. Većina zajednica u Njemačkoj i dalje se orijentira prema zemljama iz kojih potječu osnivači zajednica. Članovi zajednice obično međusobno govore jezikom svojih zemalja porijekla i naravno njemačkim jezikom. Imam mora ispuniti jezička očekivanja zajednice. U turskoj, arapskoj ili bosanskoj zajednici imam ne može samo vaziti ili hutbe držati na njemačkom jeziku. Prva generacija koja i pored višegodišnjeg boravka u Njemačkoj, ne vlada tako dobro njemačkim jezikom, vaz ili hutbu ne može da doživi kao na maternjem jeziku na kojem je naučila da sluša i usvaja vjerske poruke. Međutim, sve je više zahtjeva nove generacije da se predavanja, hutbe i vazovi ne održavaju samo na bosanskom, turskom ili arapskom jeziku. Novopridošli imami obrazovani u inozemstvu često ne znaju dovoljno njemački jezik da bi zadovoljili očekivanja mlade generacije. Dvojezičnost je osnovni uvjet da imam može dosegnuti sve generacije zajednice. Nažalost, u prošlosti to često nije uspjelo. Posebno su se mladi ljudi okrenuli, napustili su džamije ili se obratili internetskim predavačima. Dobre vještine njemačkog jezika su također tražene od imama iz drugih razloga: međureligijski dijalog postaje sve važniji. Tokom posljednjih desetljeća bilo je razgovora između zajednica i religija. Posebno na teološkim temama često nije bilo moguće održavati dijalog na istoj razini. Budući da su imamima često nedostajale vještine njemačkog jezika, članovi zajednice su slani na te događaje, a nisu studirali teologiju. Na strani kršćana ili židova često su sjedili obrazovani teolozi, često s doktoratom. Također je važno da se imam može uključiti u lokalne rasprave. Treba znati šta zabrinjava ljude. U mnogim zajednicama u predavanjima se često govori samo o temama zemalja porijekla i zanemaruje se stvarnost muslimana koji žive u Njemačkoj.
Zaključak
Imajući u vidu da najmnogobrojnija krovna organizacija DITIB nije uključena u proces obrazovanja imama i da ona ima svoju vlastitu akademiju, daje jasan signal, da imami koji budu obrazovani na Islamskom koledžu neće biti prihvaćeni u njihovim zajednicama. Identična je situacija i kod ostalih nacionalnih islamskih zajednica. Poznavanje jezika zajednice, kulture, tradicije, historije i mentaliteta su veoma bitni faktori koji se ne mogu zanemariti. Najvjerovatnije da imami koji se obrazuju na Islamskom koledžu još dugo vremena neće biti prihvaćeni od strane islamskih zajednica kao imami, međutim, mogli bi da igraju ključnu ulogu kao dušebrižnici, referenti, partneri za dijalog kao i za saradnju sa njemačkim institucijama. Imami koji dolaze iz inostranstva u džemate bi se trebali adekvatno pripremiti i da prije dolaska u zajednicu savladaju njemački jezik, da provedu makar jedan semestar u džematu u dijaspori, da nauče kulturu, tradiciju zemlje kao i životne uvjete koji ih očekuju u zemlji u kojoj će vršiti svoju imamsku službu.