Ve habita ma saneu promašene i obesmišljene civilizacije

Podle i pogubne zamke za ljudsku misao i govor (46)

“Onima koji žele samo i isključivo život na dunjaluku, ljepote i ukrase njegove - Mi ćemo dati plodove truda i napora njihova i neće im se u njemu ništa umanjiti i prikratiti. Njih na ahiretu ne čeka ništa osim vatre kao nagrade koja će ih peći za sve ono što su na zemlji radili, postigli i civilizaciju ostvarili sve je promašeno obezvrijeđeno i obesmišljeno. Zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur’an kao svjedok Njegov, i još prije njega Knjiga Musaova koja je vođa i milost bila. To su oni koji vjeruju u Kur’an kao Objavu. A onima koji ne vjeruju i koji su se protiv Kur’ana urotili, njima će vatra boravište biti. Zato ti u Kur’an ne sumnjaj, on je zbilja istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi neće da vjeruje.” (Hud, 15-17)

Da bi razložno i lakše ušli u temu važno je šta znači glagol habita i glagol betale. Arapski glagol habita ima više značenja, a bitna su biti promašen, biti obesmišljen, biti obezvrijeđen, biti neefektivan i izabrati najpromašenije i najuzaludnije rješenje. Tako oblik hubutun označava: promašenost, obezvrijeđenost, obesmišljenost, neuspjeh, uzaludnost i propast bez fizičkog uništavanja usljed nepodnošljive odvratnosti prema tim civilizacijama i civilizacijskim ostvarenjima koja počivaju na batilu - u Bosni se kaže na batal temeljima. Glagol betale znači biti ništavan, biti isprazan, biti neutemeljen.

Riječ batilun je u svemu i po svemu suprotna riječi hakkun koja ima četiri osnovna značenja: istina, osnovna norma, pravo i Hakk je jedno od 99 Allahovih imena. Zato riječ batil znači osnovna i polazna neistina, dubinska laž, nepravo i nevjerovanje u Izvor Istine. Upravo oblik butlun označava temeljnu laž, dubinsku i početnu neistinu, ispraznost, nezasnovanost, neutemeljenost, nepravo, nered, neporedak i ništavnost. “Zato ti vidiš čija su srca bolesna kako se žure i trude da s njima prijateljstvo sklope govoreći: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će oni zbog toga što su u dušama svojim krili kajati se. I reći će vjernici: Zar su to doista oni koji su se čvrsto Allahom - najvećom i najtežom zakletvom zaklinjali i govorili da su zaista s vama, a s dušmanima pakt sklapali! Djela njihova bit će obezvrijeđena, obesmišljena, promašena i obesciljena. A oni će i pored tih djela stradalnici postati.” (El-Maide, 52 i 53)

Promašena, obezvrijeđena, odvratna i zato uzaludna, beskorisna i neuspjela a neponištena i nespaljena djela događaju se na svim planovima i u svim okvirima egzistencijalnog života.

Ona se mogu događati i događaju se na pojedinačno-individualnom-posebnom-grupnom i općem društvenom planu. Evo primjera na pojedinačno-individualnom planu, a znam ih takvih poimenično na stotine navesti. Majka voli sina, što se kaže više nego oči u glavi i nabavlja mu u kući ili stanu sve što mu treba. Sin se oženi, dovede mladu žena ga zauzme i od majke oduzme i ništa što je majka nabavila i kupila sinu ne trpi i ne može očima gledati i sve se iz kuće ili stana izbacuje i zamjenjuje i novo kupuje. Čak se i pločice u kupatilu mijenjaju. To se sve radi pred očima majke i to s ponosom i uživanjem. Bol majčino srce para a na dušu se zeher spušta. Sve što je majka kao civilizaciju i udobnost tokom života za sina pripremala jednim potezom bez razloga i objašnjenja biva obesmišljeno, obezvrijeđeno, promašeno, beskorisno i uzaludno.

Drugi primjer je samoupravljanje, delegatski sistem i nesvrstana politika. Na te tri teme u doba SFRJ branjeno je nekoliko hiljada magistrata i doktorata. Sve je to zaboravljeno, prekriveno prašinom, obesmišljeno, obesciljeno, ispražnjeno i zaboravljeno. Ovo je primjer na posebnom grupnom planu.

Što se tiče općeg plana na nivou zajednice egzamplar je komunizam i socijalizam koji se rasprostirao od Vladivostika do Berlina, i nakon 70 godina bez ispaljenog metka pokazao se promašen, obezvrijeđen, uzaludan, izjalovljen, isprazan, neprimjeren, obesciljen i nepoželjan sistem. Nema oblasti ljudskog života koja nije podložna promašajima, neuspjesima: promašeni brakovi, promašeni planovi i programi, promašeni načini života, promašeno školstvo i studiranje, promašeno i pogrešno društvo, promašena zanimanja i poslovi, promašena i pogrešna hrana i pića, pogrešan i promašen način odijevanja, promašen i pogrešan odnos prema roditeljima, braku, djeci, porodici, rodbini, džemaatu, komšiluku i ljudima uopće, ali pogrešan i promašen odnos prema Objavi, Poslaniku, Allahovim znamenjima, Istini i pravdi vodi potpunom promašaju i nesreći i trajnoj kazni na ovom i na onom svijetu.

“Uistinu, oni koji ne vjeruju u Allahove znake i dokaze i koji su vjerovjesnike ni krive ni dužne ubijali i koji ubijaju ljude koji naređuju da se po pravdi radi i postupa, takve obraduj bolnom kaznom! To su oni čija su djela promašena, bezvrijedna, obesmišljena i obesciljena i ničemu ne vrijede ni na ovom ni na onom svijetu i nema im nikoga ko će im u pomoć priteći.” (Ali Imran, 21 i 22)

Allah upoznaje i upozorava kojih kategorija ljudi su djela unaprijed uzaludna, isprazna, obesmišljena i bezvrijedna: “Ne pripada mušricima - politeistima i oni nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami tvrde i priznaju da su nevjernici. Takvima su propala, promašena, obesmišljena i obesciljena sva njihova djela i u vatri će vječno biti i ostati.” (Et-Tevbe, 17)

Bez obzira što su ljudima pred očima tolike i takve grandiozne, a napuštene, zapuštene i promašene i pogrešne civilizacije i materijalni artefakti, izgleda da je Hegel bio u pravu kada je kazao da je historija učiteljica života koja nikoga nikada ničemu nije naučila.

Vi ste u ponašanju kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više blaga i djece su imali i slatkim životom su živjeli, a i vi slatkim životom živite isto onako kao što su prije vas živjeli i vi se upuštate u nevaljalštine kao što su se i oni upuštali.

To su oni čija su djela promašena, obezvrijeđena, obesmišljena i uzaludna i na ovom i na onom svijetu. (Et-Tevbe, 69)

“Kaži, zar od mene tražite da se nekome drugom osim Allahu klanjam, o neznalice! A tebi i onima prije tebe objavljeno je: Ako druge budeš Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.” (Ez-Zuhruf, 64 i 65)