Ebru ili suminagaši

Dekorativna umjetnost Arhitektura

Ebru je vještina slikanja po površini vode. U početku se koristila prilikom uvezivanja knjiga, dekorisanja papira i predmeta, i kao bordura na slikama i levhama. Neke od specifičnosti ebrua jesu da se ne mogu izraditi dva identična ili potpuno ista ebrua, zatim da sam umjetnik ne može znati kako izgleda njegova slika sve dok papir ne izvuče iz posude. Neki od alima ebru su smatrali trenutnim stanjem čovjekove duše, što zbog odabira boja, kompozicije ili izgleda same slike koju dotična osoba slika, pa su ebru definirali i kao umjetnost čovjekove duše.

Porijeklo ove umjetnosti veže se za drevno japansko bojenje papira poznato još kao i suminagaši. Suminagaši je tehnika bojenja papira tako što se po površini vode nanose tinte raspršivanjem ili kapaljkom, a slika se na papir prenosi polaganjem papira na površinu vode sa koje se boje lijepe na papir, i time ostaju na njemu. Putem svile suminagaši preko Kine dolazi do prostora stare Perzije, današnjeg Irana, gdje umjetnici počinju koristiti ovu tehniku. U Perziji ebru dobija zvanični naziv i način izrade. Ebru je dobio naziv izvođenjem definicije iz dvije perzijske riječi ebru i abi-ru. Riječ ebru znači oblak, i po njoj se ebru umjetnost definiše kao pokušaj oslikavanja oblaka na vodi, a po drugoj riječi koja znači lice vode, ebru se definiše kao slika koju sama voda stvara. U Iranu su se za izradu ebrua koristile prirodne boje i materijali, kao i boje na bazi ulja. Također, Iranci su u ebru umjetnost uveli i miješanje vode s određenim smolama kako bi se gustoća vode povećala i kako bi se na njoj moglo lakše slikati.