Život na izložbi ili ljudski zoološki vrt
Nedavno je jedan naš trgovački centar organizirao marketinšku kampanju tako što je angažirao poznatog domaćeg glumca da živi sedam dana u jednoj od njihovih prodavnica. Izgradili su mu privremenu naseobinu unutar shopping-centra, a svojim kupcima i široj publici omogućili da, uz obostranu interakciju, što preko društvenih mreža, što uživo, 24 sata u tih sedam dana, prate kako popularni glumac živi, provodi vrijeme, kupuje, jede, spava… Na prvu, ideja se većini medija u našoj zemlji učinila originalnom. Međutim, ne treba baš puno razmišljati da bi se došlo do zaključka da je koncept ove reklamne kampanje preuzet iz mnoštva televizijskih programa tipa Velikog brata. Dobrovoljci, uz određenu novčanu nadoknadu, pristaju da žive zatvoreni dok ih preko ugrađenih kamera javnost stalno prati kako to oni žive. Nije teško potaknuti široku publiku da padne na niske strasti zabadanja nosa u tuđe stvari. Čitava predstava je koncipirana kao ljudski zoološki vrt. Tu dolazimo do osnovne inspiracije “stručnjaka” za marketing, autora Velikog brata i sličnih programa. Naime, u Evropi i Americi u 19. i početkom 20. stoljeća bile su vrlo popularne tzv. etnološke izložbe, odnosno ljudski zoološki vrtovi gdje su javno prikazivani ljudi iz egzotičnih krajeva svijeta u njihovom „prirodnom” ili „primitivnom” stanju. Ovi su prikazi naglašavali navodnu inferiornost drugih i drugačijih, a implicirali superiornost „zapadnog društva”, jer su te ljude kao predstavnike drugih kultura predstavljali kao „divljake”. Ovaj stereotip se u velikoj mjeri oslanjao na ideju da su drukčiji načini života „bezbožni” jer ne priznaju kršćanska učenja o Stvaranju. Tokom svog postojanja, ove, ponižavajuće, pogrdne i dehumanizajuće, izložbe su naglašavale inferiornost eksponata (živih ljudi) u odnosu na zapadnu kulturu, te pružale opravdanje za njihovo potčinjavanje. Prema ovakvom imperijalističkom pogledu na cijeli nezapadni svijet, ljudski zoološki vrt je prikazan kao park u kome bi bijelci funkcionirali kao čuvari zoološkog vrta - upravnici autohtonih ljudskih i neljudskih stanovnika.