Naše veze su tkane i u vremenima iskušenja i u periodima blagostanja i interakcije

Dragi prijatelji Rosensaft, Finci, Drage Majke Srebrenice, Vaše ekselencije i eminencije, braćo i sestre, dame i gospodo.

Mojsije /Musa a.s. je govorio „šalom alehem“na hebrejskom. Isus/ Isa a.s. je govorio

„šlāmā al ōn“na aramejskom. Muhamed a.s. je govorio „esselamu alejkum“,

Mir s vama.

Selam, mir, je pozdrav i poruka svih Božijih poslanika i ja vas pozdravljam ovim drevnim pozdravom i iskreno vam se zahvaljujem na prilici da se susretnem s vama.

Povod našeg današnjeg okupljanja je bolan, ali s namjerom da zajedničkom odlučnošću napravimo korak ka boljoj budućnosti.

Okupili smo se u danu u kojem obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Prisjećamo se šest miliona nedužno stradalih Jevreja i više miliona drugih žrtava fašističke i nacističke ideologije. Činimo to na mjestu gdje je čovječanstvo pola stoljeća nakon historijskog „nikad više“ponovo zakazalo i palo na ispitu odgovornosti.

Drago mi je vidjeti da Memorijalni centar Srebrenica, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini i Jevrejska zajednica Bosne i Hercegovine zajedno čuvaju spomen na nedužne žrtve Šoaha. Drago nam je da to činimo s našim prijateljima iz čitavog svijeta, vama prisutnim ovdje.

Svima koji su pomogli organizaciju ovog skupa, naročito direktoru Suljagiću i osoblju Memorijalnog centra, majkama Srebrenice, vrijednom osoblju Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini iskreno se zahvaljujem. Hvala mom prijatelju profesoru Rosensaftu koji nas je svojim ljudskim stavom o istini o genocidu u Srebrenici sve zadužio. Hvala mu na odlučnosti da nastavimo zajedno zalagati se za istinu, mir i pravdu.

Preživjećemo, jer su naša mjerila drugačija

Posvećenost pamćenju i obilježavanju žrtava prošlih genocida, odbacivanje svih oblika antisemitizma, islamofobije i drugih netrpeljivosti, odlučna predanost zaštiti života, sloboda izražavanja unutar okvira poštovanja, na način da kao prijatelji možemo jedni drugima reći ono što nas brine, naša očekivanja, stahove i nadanja, principi su koji Jevrejima i muslimanima u svijetu mogu biti putokaz za bolju budućnost. I ne samo njima, jer je naša današnja Inicijativa za mir i pamćenje poziv svima, naročito našim komšijama pravoslavcima i katolicima da nam se na ovom putu pridruže. Posebno su nam bitni principi „dosljedne i suosjećajne komunikacije“i ulaganja zajedničkog napora u vremenima krize na način da se obavežemo stajati zajedno, udružujući naše resurse, znanje i strategije. Zato se s pravom nadamo da će se naši zajednički napori proširiti na upravljanje kriznim situacijama, očuvanje mira i rad na obnovi, osiguravajući čvrstu podršku i zaštitu naših zajednica gdje god i kada god se desi kriza koja prijeti miru ili prijeti ponavljanju genocida.

Ovi principi su tu da ih prihvate i drugi vjerski lideri, akademici, zvaničnici i ljudi koji dijele naše zajedničko nastojanje da budućim generacijama ostavimo bolji svijet u kojem se nikome neće ponoviti genocid počinjen u Aušvicu, Bergen-Belsenu, Srebrenici, Jasenovcu i svim drugim mjestima užasa.

Posebno mi je drago da su danas s nama naši prijatelji iz Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine, uvaženi gosp. Finci.

Bosanski muslimani, Bošnjaci i bosanski Jevreji su jedno tijelo. Naše veze su tkane i u vremenima iskušenja i u periodima blagostanja i interakcije, u kojoj smo jedni od drugih učili i u dobru se pomagali. Ali, oba naša naroda su propatili i znaju šta su pokušaji da ih se istrijebi i uništi. Isto tako, oba naroda su i pokazali kako se ne gubi nada u čovječnost i pored velikog zla kojemu smo izloženi, i u našoj dalekoj ali i nedavnoj prošlosti, i kako se bori da bi se opstalo. I danas, kada zlo antisemitizma i antimuslimanske mržnje i islamofobije uzima zamaha u našem okruženju i širom Evrope i svijeta, valja nam obnoviti naš zavjet da ćemo i dalje biti dobre komšije i bdjeti jedni nad drugima, kao što smo to činili u prošlosti. Jer često se sjetim riječi našeg velikog pjesnika Muse Ćazima Ćatića koji je rekao:

Preživjećemo, jer su naša mjerila drugačija i naša osjećanja dublja i toplija, jer se ne bojimo ni drugih, ni drugačijih, ni boljih, jer se sami sobom grijemo

Istina je samo jedna

Dragi prijatelji. U vremenu nezapamćenih stradanja u Svetoj zemlji ovaj naš susret i poziv na mir je utoliko značajniji. U danima nakon eskalacije nasilja u Izraelu i Palestini 7. oktobra ja i gospodin Finci smo sjeli i uputili zajedničku poruku osude nasilja i potrebe zaustavljanja vala terora i nasilja nad nevinim civilima.

Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svom posljednjem zasjedanju usvojio Deklaraciju o miru u Svetoj zemlji i pravima palestinskog naroda u kojoj poziva sve međunarodne aktere, muslimanske lidere i vjerske autoritete svih religija da se rezolutno angažuju kako bi se zaustavila spirala nasilja u Svetoj zemlji i kako bi mir zavladao, ne samo između Palestine i Izraela, nego i među duhovnim sljedbenicima praoca poslanika monoteizma Ibrahima (a.s.)/ Abrahama. Istom deklaracijom najoštrije se osuđuju napadi na civile u okolini Gaze i uzimanje civilnog stanovništva za taoce, te poziva na njihovo oslobađanje, kao i oslobađanje hiljada bespravno zatočenih, naročito žena i djece. „Otpor okupaciji ne može biti opravdanje za činjenje zločina, kao što ni pozivanje na borbu protiv terorizma ne može biti opravdanje za ubijanje civila i kolektivno kažnjavanje. Svaki zločin treba biti predmet neovisnih istraga i sudskih procesa“- stoji u deklaraciji najvišeg zakonodavnog organa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Mi danas okupljeni u blizini mezarja žrtava genocida u Srebrenici, koji smo i sami preživjeli holokaust i genocid ili smo njihovi potomci, imamo pravo i obavezu biti svjedocima istine i pravednosti šuhedau bilkist. Kura’anska je poruka u suri Eni-Nisa ajet 135:

„O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite“.

Ljudski rod se permanentno mora sjećati holokausta - tog jezivog ploda pomračenog ljudskog uma - kako nove generacije ne bi zaboravile vrijeme kada je fašizam dominirao nad humanošću. Očuvanje istine o genocidu u Srebrenici je najbolji zalog sretnije budućnosti svih ljudi naročito na ovim našim prostorima. Dizanje glasa protiv zla i stradanja nevinih bez obzira na njihovo porijeklo, vjeru, naciju ili mjesto stradanja je obaveza svih a naročito onih koji su i sami preživjeli iste strahote.

Prema zlu se uvijek mora biti strog. Ne smije mu se ostaviti prostora da se razmaše, ono mora biti obuzdavano i obuzdano. U protivnom će ojačati i dovesti u pitanje svako dobro.

Ne postoji više istina o onome što se u prošlosti dešavalo, istina je samo jedna. Postoje samo oni koji bi istinu sakrili i to su nažalost oni koji su spremni ponavljati ne samo greške iz prošlosti nego i zločine koji su vječna mrlja na savjesti čovječanstva.

U nadi da će principe komunikacije koje ćemo profesor Rosensaft i ja danas obznaniti potpisati i brojni drugi ljudi dobre volje i da će biti naš skromni doprinos izgradnji mira i boljem razumijevaju među sljedbenicima Knjige i sinovima Ademovim i Havinim, ja vas iskreno selamim.